Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Godinama živjeli od Todorića, a sad ga napadaju

Izručenjem Ivice Todorića postalo mi je jasno da smo komedijaška država

 
 
Od rutinske akcije izručenja Ivice Todorića iz Londona u Zagreb što se imala provesti, nadam se bez carinskih formalnosti, na putu od aerodromske piste do Remetinca napravljena je emisija (HRT4) u kojoj su kamere bile usmjerene prema vratima dočeka putnika na aerodromu. Za to vrijeme je jedan poznati pravnik, što drži do odjevnih finesa, zabavljao gledatelje objašnjavajući dosadne, ali moćne pravne tehnike nedokučivih procedura onima kojima se obraćao. Pričao je o bilješkama, zapisnicima i proceduralnim grješkama, sad mi palo na pamet, za koje nikad nitko nije odgovarao. Govorio je o žalbama i svim mogućim zavrzlamama. Pretpostavke kojima se spomenuti služio, kad bi ga netko zamolio da ponovi smisao svega što je rekao, mislim da ne bi bio u stanju ponoviti kao ni slušatelji shvatiti mudrost pravnih vrlina našeg, mislim da se umjesto nakaradnog kaže, suspektnog pravosuđa koje najviše pozornosti posvećuje procesu, a samo koliko je nužno smislu i sadržaju optužbe.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2018/11/93680146_037379120-1.jpg
Izručenjem Ivice Todorića postalo mi je jasno da smo komedijaška država. Sve je u njoj od lakomislenosti i neozbiljnosti pretvoreno u ozbiljnost izručenja kao da je u pitanju narko boss El Chapo, a mjesto izvedbe asocira na arenu za borbu s bikovima ili nekad, u davno rimsko doba, s gladijatorima. Medijski pikadori ubadaju svoje bodeže u optuženog onako kako bi toreadori bika s crvenom krpom u areni dražili i izluđivali, a publiku zabavljali. 
 
Nisam vjerovao da ću biti u situaciji staviti se u ulogu obrane Ivice Todorića onako kako sam već dugo svojim znanjem suveren, za razliku od sfere gospodarstva, u prostoru športa. Šport, a posebno nogomet u njemu, iz dana u dan postaje dio surovoga gospodarski orijentiranog tržišta koje ignorira ideal zdravog načina života, skladnog tjelesnog i socijalnog razvoja, pa sam se usudio žestoko stati u obranu Zdravka Mamića od lažnih i jednostranih optužbi u kojim dominira pravna tehnika miljama udaljena od istine opstanka na tržištu novca i usluga putem njega. U nas je uspješni menadžer prisiljen činiti ono zbog čega je Zdravko Mamić godinama optuživan i kažnjen zbog iznosa kojim, da postoji pravda, valjalo bi ga nagraditi za sve što je učinio za GNK Dinamo i posredno za nogometnu reprezentaciju čiji se kostur njegovom zaslugom održao u međunarodnoj konkurenciji nogometnih velesila gotovo dvadeset godina.
 
Sudbine Zdravka Mamića i Ivice Todorića svjedoče, govore ili kazuju o državi nesposobnoj razlikovati stvaralaštvo, odgovornost i posljedice. Država kao da je stvorena da umjesto vrlina i sposobnosti njeguje pakost, zlobu i mržnju koja se sudskim procesima ne rješava u društvu kakvo nam je potrebno; ono hrani život političara, medija, pravnih službi, kolumnista, novinara i administracije stranačkih konformista što javnost i čitalački puk pretvara u lovačke pse civilnih udruga i političkih demagoga. Zar je moguće da društvo i pravosuđe u njemu nije u stanju napraviti razliku između državne korporacije INA-e, što je bilo drugo ime za nacionalnu pljačku, za koju još uvijek nismo doznali tko je sve  izvukao osobnu korist zbog koje je Hrvatska ostala bez rafinerije, a radnici bez posla i privatnog AGROKORA, kojeg država spašava kao moćan gospodarski resurs proizvodnje, izvoza, trgovine i zapošljavanja s financijskom dubiozom koja dotiče nešto dublje od dna domaćeg i međunarodnog zaduživanja. Tko god AGROKOR  prozove pljačkom dužan je priznati da ona nije nastala jučer već uz pomoć, od prve do posljednje, naše vlade. Nisam siguran može li film „Gazda“ Darija Juričana biti svjedok istine, ali sam siguran da je sve započelo u nekom vlaku uz pjesmu i veselje biranih i vodećih ljudi politike i gospodarstva na putu slave što je završilo knjigom Agrokor: slom ortačkog kapitalizma Martine Dalić. Možda je knjiga svjedočila istinom, ali ne i odgovornosti. Knjiga je po sadržaju i namjeni slična knjizi Ive Sanadera Doba politike.
 
Na obje promocije sjedili su likovi upitnog morala jer su se autori prikazali junacima istine umjesto da su bili junaci odgovorne politike kako bi zaustavili gospodarske, a s gospodarstvom i sve druge posljedice u kojima je gotovo tragičan demografski sunovrat ili kolektivna radna migracija. Pa tko je spomenutima, u tim knjigama, omogućio umrežavanje u interesne sfere bankarskih usluga i porezne tolerancije kao nastavka, ne kapitalističke, nego socijalističke prakse sustavom „ja tebi – ti meni?“ Nisu li naši mediji u tom smislu odigrali najvažniju i jednako prljavu ulogu kad su najviše dizali Todorića da bi na športskim stranicama istih novina, dakle „Jutarnjeg“, najviše napadali i blatili Zdravka Mamića? Sve što su mediji radili Zdravku Mamiću sad ponavljaju  Ivici Todoriću! Podigli su ga jako visoko da bi njegov pad bio teži, grublji i možda smrtonosan. Nije mogao opljačkati toliko koliko bi bilo potrebno da namiri vrh države koji bi ga samo korupcijom mogao sačuvati i, naravno, učiniti moćnijim od onih koji su ga spasili.
 
Iza obojice ostala su djela koja svjedoče činjenično. Zdravko Mamić postavio je na noge GNK Dinamo i pridonio igračima koje je transferirao da bi reprezentacija ostvarila rezultate koji nemaju premca u opljačkanoj i prezaduženoj državi. Ivica Todorić je, za razliku od Mamića u našem nogometu, Hrvatskoj ostavio proizvodnu osnovu vrhunskog, da ne kažem, svjetskog  tehnološkog dometa u opljačkanoj i prezaduženoj državi (to vječno ponavljam kao refren) koja nije mogla pokriti klijentelističku glad kojom je Todorić o(p)stao na vrhu svoj propasti. Jedino što je, sudeći po praksi, vrlo vjerojatno da će sudska istraga trajati, kako je izjavio, Ante Nobilo, oko 20 godina. Odvjetnik bogatog iskustva pretpostavlja da Ivica Todorić raspolaže kapitalom kojeg će odvjetnički i ekspertni timovi od njega izvlačiti sve dok klijenta ne dovedu do crte očaja ili prihvaćanja kazne za opće dobro u kojem je guljenje krumpira na razini guljenja klijenata. Vjerujem čovjeku i pravniku. Prije će Goli otok postati prašuma nego li će prestati praksa u kojoj će loši suci donositi za klijente pravedne odluke, a dobri i razložni odvjetnici gubiti pravosudne sporove.
 

Željko Mataja

Povezani članci

Eros Ramazzotti u Opatiji

HF

Četničke trojke opet u akciji

HF

HOS-ovci su istinski antifašisti

HF

Vukovaru Škabrnji – H – Memento poetika

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...