Hrvatski Fokus
Feljtoni

Rezolucija 1481 Europskoga parlamenta i njezino prešućivanje (3)

Komunizam je uzrokovao je najveća stradanja ljudskog roda

 

Imena ulica i trgova po nazivima iz propale Yugo-države, nisu samo u Zagrebu, nego i po mnogim hrvatskim gradovima! Osobito prednjače istarski gradovi, gdje IDS stranka na vlasti u Istri provodi neokomunističku politiku nepodobnosti svih koji osuđuju totalitarni komunistički režim, a sve zaogrnuto pod plaštom antifašizma. Kako se može protumačiti naziv Kino Valli u Puli, kada se zna da je Alida Valli,  iako rođena Puljanka, bila bliska s Benitom Mussolinijem, čiji je fašizam nanio puno zla u Istri? A još k tomu IDS-ovci se busaju u prsa da su veliki antifašisti? Bizarno!

Za njih i njihove sljedbenike J. B. Tito nije zločinac, koji je izravno naređivao masovne progone i ubojstva i koji je na listi najvećih svjetskih zločinaca! Upravo ti njegovi sljedbenici sebe nazivaju antifašistima, misleći time skinuti odgovornost za masovne progone, masovne likvidacije, torture, zatočeničke logore bez suda i suđenja i veliku represiju prema neistomišljenicima. Upravo zato treba osuditi i komunistički režim bivše Jugoslavije, jednako kao i četnički režim Nedićeve Srbije!

Izvještaj o zločinima komunizma se između ostalog temelji na Crnoj knjizi komunizma, koja prikazuje zločine počinjene od strane komunističkih režima. Prema izvješću svi zločini komunističkih režima u prošlosti karakterizirani su kao masivno kršenje ljudskih prava.

Memorandum o nacrtu rezolucije navodi preko 100 milijuna ljudi kao žrtava totalitarnih komunističkih režima. „Skupština parlamentaraca iz 46 europskih zemalja ujedinjeni u rezoluciji izražava da su ta djela nasilja uključila individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenjeropstvo, prisilni rad i druge oblike masovnog psihičkog terora“. U rezoluciji Europski parlament poziva “sve komunističke ili post-komunističke  stranke, da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.”

Crna knjiga komunizma na osnovi koje je EU Parlament izglasao Rezoluciju Vijeća Europe 1481 (2006.) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, napisala je grupa autora: Stephane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panne, Andrzej Paczkovski, Karel Bartošek i Jean-Louis Margolin.

Crna knjiga komunizma – zločini, teror, represija, zločini komunizma

Komunizam, predstavlja jedan od nasilovitijih velikih katastrofa čovječanstva, pored dva svjetska rata, Hitlerova nacizma i Mussolinijeva fašizma, uzrokovao je najveća stradanja ljudskog roda. Komunizam kao ideologija, kao politička filozofija postojao je odavno. Utopijska zamisao idealne zajednice u kojoj bi vladala klasna jednakost, mudrost, razum i pravda. Sa svim tim atributima, naravno da je privlačio široke obespravljene mase širom svijeta,  međutim bila je to neostvarljiva, utopijska ideologija, neprovediva u život društvene zajednice.

Ciliga prvi obznanio svijetu zločine komunističke Rusije prema svom narodu

I jedna zanimljivost: Prvi glas o zločinima komunizma i strahotama GULAGA, u Europu je donio Istranin dr. Ante Ciliga koji je osobno svjedočio ruskim Gulazima. Izlaskom iz Rusije, jer se izvukao kao talijanski državljanin, u Parizu je 1938. godine objavio knjigu „U zemlji  velike laži“ koja je prevedena na sve važnije svjetske jezike, čak i na japanski. Ta je knjiga bila prvo svjedočanstvo što se zbiva u Rusiji i kako „satan revolucije guta i vlastitu djecu“ i prvo informiranje Europe i svijeta o sovjetskoj slobodi. Novinar u intervjuu s Ciligom piše da se »mnogim diže kosa na glavi« kad čuju što je proživio Ciliga. Ciliga je posvjedočio kako su čitave kompozicije seljaka vodili u ropstvo. Očajni su roditelji umiruću djecu pružali kroz prozor da im telegrafski stup smrska glavu. »Onaj koji nije živio u sovjetskim zatvorima, koncentracijskim logorima i izgnanstvu, gdje je živjelo 5 milijuna robova, koji ne pozna najveću kaznionicu u povijesti, gdje ljudi skapavaju kao muhe i ubijaju ih kao pse, gdje čovjeka tjeraju na rad kao psa, taj ne može imati pojma što je Sovjetska Rusija i staljinističko besklasno društvo«, napisao je Ciliga. Britanski povjesničar Conquest misli da je samo za Staljinovih čistki ubijeno 20 milijuna ljudi. 

Komunizam koji je u konkretnom vremenu nastajao u Rusiji, kada su se “boljševici” prozvali komunistima, da bi učvrstio svoju vlast počeo je” jesti vlastitu djecu”, počeo je sa represijom, terorom i zločinima. Nadilazeći razinu pojedinačnih zločina , pokolja na pojedinim mjestima i u pojedinim okolnostima, komunistički su režimi, kako bi učvrstili svoju vlast, masovni zločin uzdigli u sustav vladavine. Sa vremenom od nekoliko desetljeća teror je izgubio na snazi, ali je ostalo „kolektivno sjećanje na teror”, odnosno strah, metode represije,  putem cenzure svih sredstava komuniciranja, nadziranja granice, represivnih tajnih službi i progona disidenata.

Zločini komunizma dugo nisu bili podvrgnuti legitimnom i normalnom vrjednovanju ni sa povijesnog, ni sa moralnog gledišta. Pogotovo ako se uzme u obzir da je većina tih zločina prešutno na neki način i legalizirana kroz institucije postojećih režima priznatih i na međunarodnoj razini, kada su se vođe tih režima prihvatile u međunarodnoj zajednici. Hrvati imaju primjer J B Tita, kojeg je međunarodna zajednica prihvatila unatoč poznatih brojnih poratnih zločina.

Arhivi i brojni otkriveni dokumenti i svjedočanstva pokazuju da je teror bio jedna od temeljnih odrednica komunizma. Komunizam je počinio nebrojeno mnogo zločina,; ne samo fizičkog terora protiv slobode čovjeka (logori, gulazi…), nego i zločine protiv duha čovjeka- preodgoj, ispiranje mozga komunističkom ideologijom, zločine protiv svjetske kulture i nacionalnih kultura. Staljin je dao srušiti stotine crkava, Cauşescu je uništio povijesnu jezgru Bukurešta da bi izgradio megalomanske socijalističke građevine, Crvene garde su u Kini za vrijeme kulturne revolucije srušile i spalile neprocjenjivo umjetničko blago. Ipak najstravičnije su ljudske žrtve.

Hrvatski sabor je odmah  2006. godine, kao svojevrsni odjek Rezolucije 1481, donio vlastitu deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (dokument objavljen u “Narodnim novinama” br. 76/2006).

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine 

Parlamentarna skupština Vijeća Europe – Rezolucija 1481 (2006)

Izvadci iz Rezolucije:

  • Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996.) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava
  • Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masivnim povredama ljudskih prava. Povrede su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma
  • Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je eliminaciju ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje.
  • Pad totalitarističkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam). Također, poziva sve komunističke ili postkomunističke partije da u svojim zemljama,  ako to dosada nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

(Nastavak slijedi)

Lili Benčik

Povezani članci

Rječnik pojmova Miroslava Krleže (6)

HF

Povijest Novoga svjetskog poredka (2)

HF

Hoće li Hrvatska i hrvatski narod ikada dočekati pravdu? (2)

hrvatski-fokus

Gvozdansko, predziđe kršćanstva (2)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...