Get Adobe Flash player
Uništili sela – dobili požare

Uništili sela – dobili požare

Davanje zemljišta u zakup može biti oslobođeno poreza na dugi niz...

Tko je splitski Neron?

Tko je splitski Neron?

Požar je jedan – krivaca je puno     Čovjeka...

Drugo ubojstvo Stjepana Radića

Drugo ubojstvo Stjepana Radića

Rehabilitacija četništva rehabilitacija je...

Hrvati su (pre)siromašni

Hrvati su (pre)siromašni

BBC-ovo redefiniranje društvenih klasa i gdje se tu nalazi...

Agrokor ili politički kartel

Agrokor ili politički kartel

Agrokor je vlasništvo hrvatskih političkih tajkuna i njihove...

  • Uništili sela – dobili požare

    Uništili sela – dobili požare

    srijeda, 19. srpnja 2017. 21:06
  • Tko je splitski Neron?

    Tko je splitski Neron?

    četvrtak, 20. srpnja 2017. 12:09
  • Drugo ubojstvo Stjepana Radića

    Drugo ubojstvo Stjepana Radića

    srijeda, 19. srpnja 2017. 21:02
  • Hrvati su (pre)siromašni

    Hrvati su (pre)siromašni

    nedjelja, 16. srpnja 2017. 21:44
  • Agrokor ili politički kartel

    Agrokor ili politički kartel

    srijeda, 19. srpnja 2017. 20:58

Erdoğan želi obnoviti političku hegemoniju Turske u BiH, a glavni mu je oslonac vazalna dinastija Izetbegović

 
 
Prije više od godinu dana u Zagrebu je obilježena stota obljetnica Islamske zajednice u Hrvatskoj. Na proslavi 27. travnja 2016. najveća je zvijezda bio predsjednik Republike Turske Reçep Tayyip Erdoğan. Uz bok mu je stajao njegov glavni balkanski vazal, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, čiji je otac Alija, prema predaji, ostavio na samrti BiH u amanet Erdoğanu osobno.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/35/Smyrna-vict-families-1922.jpg
Drugi turski genocid nad Grcima u Smirni 1922. godine
 
Iz istupa hrvatskih političara i medijskih izvješća o tom događaju nije se moglo doznati zašto je zapravo Erdoğan bio na toj proslavi. Tko ga je uopće pozvao i zašto je to učinio? Je li bio pozvan kao neformalni vođa svih muslimana na svijetu ili makar Europe, kako voli zamišljati samoga sebe? Kakve on ima veze s hrvatskim muslimanima? I što predsjednici nominalno sekularnih država Turske i BiH imaju s muslimanskom zajednicom u Hrvatskoj koja nije samo bošnjačka i turska, nego i albanska, romska, arapska? Prema popisu stanovništva 2011., u Hrvatskoj je živjelo više Albanaca i Roma uzetih zajedno (34.488) nego Bošnjaka (31.479), a Arapa je bilo desetak puta više nego Turaka (367).
 
Nema, čini se, dvojbe o tome da je turski predsjednik pozvan na proslavu kao nasljednik političkih praočeva ovdašnjih muslimana. Islamska zajednica u Hrvatskoj nastala je doseljavanjem muslimana iz BiH nakon što je tu zemlju zauzela Austro-Ugarska 1878., a gdje se formirala tijekom višestoljetne vladavine Osmanskog Carstva kao islamske despocije koja je sustavno islamizirala domaće stanovništvo. Dok je 1468., pet godina nakon pada pod osmansku vlast, u BiH bilo oko 99 posto kršćanskih i 1 posto muslimanskih kućanstava, na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće muslimani su činili apsolutnu većinu stanovnika Bosne i relativnu većinu Hercegovine. Početkom 21. stoljeća postali su apsolutna većina stanovnika cijele BiH.
 
Nema, čini se, dvojbe ni o tome da je predsjednik Turske pozvan kao velik i ugledan državnik. Erdoğan nije, doduše, tada još tako očito radikalizirao svoju politiku i retoriku kao poslije, ali sve je Turska vlast zagovara političko preuređenje BiH, osobito bošnjačko-hrvatske Federacije, u liberalnu građansku državu u kojoj bi vladala građanska većina, koja bi se odmah pokazala kao jasna bošnjačka većina vodilo u tom smjeru. Otkad je došao na vlast, sve se jače profilirao kao autokratski vladar koji je ograničavao i ukidao politička prava i slobode ljudi, suspendirao slobodu medija i vladavinu prava, poricao prava etničkih manjina, ukidao sekularne stečevine te islamizirao državu i društvo. Kurdima, najbrojnijoj etničkoj manjini, turske su vlasti desetljećima poricale etnički identitet, nazivajući ih planinskim i istočnim Turcima. Kada se to pokazalo nesvrhovitim, podijelile su ih na lojalne građane i teroriste, primjenjujući grube oblike državnog terorizma kako bi uništile teroriste, a zapravo politički, kulturno i ekonomski devastirale kurdsku zajednicu.
 
Usporedo sa sve represivnijom unutarnjom politikom, koja je nakon neuspjeloga državnog udara 2016. poprimila zastrašujuće razmjere, Erdoğan je vodio sve agresivniju vanjsku politiku. Strateški definiravši Tursku kao balkansku, bliskoistočnu, mediteransku, europsku i azijsku državu, pokazao je ambiciju da igra važnu, a ponegdje i glavnu ulogu u tim dijelovima svijeta. Želimo biti prisutni svuda, kazao je idejni tvorac neosmanske vanjske politike Turske Ahmet Davutoğlu, i bit ćemo prisutni svuda, sviđalo se to drugima ili ne. Budući da su procesi u svim tim dijelovima svijeta krenuli nepoželjnim tijekom za Tursku, Erdoğan se sve više profilirao kao nasilnik s Bospora koji državu iznutra pretvara u predsjedničku autokraciju, a u vanjskoj politici promiče nekakav protukrižarski džihad na čijem se udaru našla cijela Europa.
 
Tijekom kampanje za referendum 2017. kojim je parlamentarna republika zamijenjena predsjedničkom autokracijom, demokratske zapadnoeuropske zemlje u kojima živi više milijuna turskih useljenika - Nizozemsku, Njemačku, Belgiju, Austriju i druge - opetovano je nazivao fašističkim državama koje deprivilegiraju i teroriziraju Turke koji žive u njima samo zato što su muslimani. Optužio je cijeli Zapad da vodi križarski rat protiv muslimana i Turske kao muslimanske države. Nasuprot tome, Tursku prikazuje kao uzornu multikonfesionalnu i multietničku državu - kakvo je, navodno, bilo i Osmansko Carstvo iz kojega je nastala - u kojemu vjerske i etničke manjine imaju sva prava i slobode. Erdogan se tako pokazao kao islamistički i nacionalistički mitoman koji se, kao i svi mitomani, ne susteže ni od najgorih krivotvorenja povijesti.
 
Dva najmasovnija i najstrašnija primjera pokolja i progona kršćana u 20. stoljeću dogodila su se upravo u Turskoj
 
Premda je bilo na samrti, Osmansko Carstvo smoglo je snage da 1915., usred Prvoga svjetskog rata u kojemu se svrstalo na stranu poraženih Sila osovine, izvrši strašan genocid u kojemu je pobijeno milijun do milijun i pol armenskih kršćana, neutvrđen broj bio je prognan iz zemlje i neznan broj prisiljen da prijeđe na islam. Osumnjičeni da nisu odani državi u kojoj žive, Armenci su se našli u žrvnju turske politike koja je htjela vjerski i nacionalno homogenizirati državu ili ono što je ostalo od nje nakon gubitka teritorija Osmanskog Carstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Vlast je ukinula miletski sustav kao oblik kakve-takve zaštite nemuslimanskih manjina - neki oblik vjerskog aparthejda u kojemu su živjeli kao građani drugog reda - te ih izložila potpunoj samovolji središnje i lokalnih vlasti. Ideolozi i organizatori genocida zaposjeli su ministarstva koja su upravljala vojskom, policijom i žandarmerijom kao glavnim izvršiteljima masovnih zločina. U masama su probudili ukorijenjene predrasude prema nemuslimanskim i neturskim manjinama te promicali uvjerenja da su Turci ekonomski i politički robovi u vlastitoj državi. Yusuf Akçura, jedan od glavnih nacionalističkih ideologa, ustvrdio je da se buržoazija u 19. stoljeću sastojala od Židova, Grka, Armenaca, sve neturskih neautohtonih elemenata, istinskih činovnika i agenata zapadnog kapitalizma, i od Levantinaca kojima je nemoguće otkriti podrijetlo ili nacionalnost. U genocidu su sudjelovali i muslimani iz drugih etničkih skupina, ponajprije Kurdi, Čečeni i Čerkezi.
 
Nije dugo prošlo od toga strašnog zločina koji politički teoretičari nazivaju pokoljem koji je promijenio značenje pokolja, kada se nakon trogodišnjega grčko-turskog rata 1919. -1922. Turska odlučila riješiti i grčkih kršćana. U najmasovnijoj prisilnoj razmjeni stanovništva u suvremenoj povijesti - koju je međunarodna zajednica ovjerila Konvencijom u Lausanni 1923., kad je ona već bila poodmakla - iz Turske je 1923. -1924. transferirano više od milijun Grka, koji su nazivani turskim državljanima grkopravoslavne vjere i anatolijskim kršćanima, a primljeno oko 350.000Turaka transferiranih iz Grčke. U osvetničkom pohodu pobjedničke turske vojske spaljen je i razrušen stari kozmopolitski grad Smirna, u kojemu su više od 60 posto stanovnika činili Grci, Židovi, Armenci i pripadnici ostalih nemuslimanskih zajednica. Iz pepela Smirne niknuo je Izmir koji je, eto, očuvao nešto dobre povijesne tradicije pa je na referendumu većinom glasovao protiv Erdoğanove suspenzije parlamentarne republike.
 
Inače, o tragediji Smirne kod nas se može čuti samo iz sapuničarskih proizvoda turske industrije zabave protkanih političkom propagandom - kakva je serija Ranjena ljubav, koju je nedavno emitirao RTL, valjda zato što u njoj glume Halit Ergenç i Bergüzar Korel koji su toj kući donijeli mnogo popularnosti, a time i novca u Šeherezadi - koje danonoćno vrte hrvatske televizije, osobito programski kulturno bezobzirna pa i besramna Nova TV. Inače, ako se radnja turskih sapunica ne zbiva u Istanbulu (Konstantinopolu), neobično se često događa na povijesno krajnje značajnim mjestima, kao što je pokrajina Hatay, nekoć sirijska Aleksandreta, s glavnim gradom Antakyjom (Antiohijom), ili u nekoć većinskim grčkim, armenskim i kurdskim gradovima Izmiru, Adani, Vanu i drugdje. Serije su prožete reminiscencijama o turskoj povijesti tih mjesta, ali nema ni naznaka tome da su u njima nekoć živjeli neki drugi ljudi. Primjerice, Adana je nekoć bila većinski armenski grad koji je 1909. bio poprište predgenocidnog pokolja Armenaca u kojemu je ubijeno oko 25.000 ljudi.
 
Velike prisilne razmjene stanovništva 1923. -1924. privremeno je bilo pošteđeno samo oko 150.000 Grka u Istanbulu i na strateški smještenima otocima Imbrosu i Tenedosu, s kojih se kontrolirao tjesnac Dardaneli. No, u vrijeme ciparske krize šezdesetih godina iz Istanbula su se morali iseliti gotovo svi preostali Grci, a na dvama otocima, koji su preimenovani u Gökçeadu i Bozcaadu, zatvorene su škole na grčkom jeziku i ukinuta prava grčkoj manjini, koja se potom raselila diljem svijeta. Sporazum iz Lausanne, kojim su se riješili grčkih kršćana, i danas se slavi kao najveća diplomatska pobjeda u povijesti Turske.
 
Uslijedio je obračun s ciparskim Grcima, premda se od odgovornosti za sukob na Cipru nipošto ne mogu isključiti otočni Grci i Grčka. Ciparski Grci suodgovorni su za izbijanje političke krize 1963. jer je njihov predsjednik, nadbiskup Makarios III., u svojih 13 točaka jednostrano suspendirao Ustav, koji su Cipru nametnuli Britanci i koji je snažno politički povlašćivao tursku manjinu koja je činila oko 18 posto stanovnika. Ciparski Turci odgovorili su bojkotom institucija, građanskim ratom, secesijom i formiranjem Turske Republike Sjeverni Cipar - de facto države koja opstoji desetljećima zahvaljujući političkom priznanju i ekonomskoj pomoći Turske. Opravdavajući se time da spašava sunarodnjake, turska je vojska 1974. izvršila invaziju na Cipar i ostala na otoku do dana današnjeg. Nije samo branila ciparske Turke i održavala na životu njihovu paradržavu, nego je provodila kolonijalizaciju Cipra, to jest naseljavala Turke iz Anatolije i drugih dijelova zemlje, ali i iz Bugarske, na otok. Tako se sustavno mijenjao etnički sastav otoka pa se od početnih 18 posto udio Turaka u ciparskom stanovništvu povećao, kako se procjenjuje, na oko 25 posto. Da bi se mirno reintegrirali u jedinstvenu državu, Turska traži da Cipar bude konfederacija ili makar jaka federacija.
 
Prije nekoliko dana glavni tajnik UN-a objavio je da su opet propali pregovori o ponovnom ujedinjenju Cipra, među ostalim zato što Turci ne pristaju na povlačenje regularne vojske Republike Turske s Cipra, što se kolonizirani Turci ne žele iseliti s otoka i što turska manjina zahtijeva velika kolektivna institucionalna prava i povlastice u političkom sustavu. Traži i više od onoga što se u političkoj teoriji pripisuje ortodoksnoj konsocijaciji. U ciparskoj ortodoksnoj konsocijaciji prije raspada države ustavno je zabranjeno bilo da u izborima turskog potpredsjednika države i turskih članova parlamenta sudjeluju Grci, a Turcima ne pada na pamet da bi i u potencijalnoj budućoj ujedinjenoj ciparskoj državi moglo biti drugačije. Nasuprot tome, Turskoj je normalno to što je bošnjačka većina dva puta izabrala hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a pripravna je to učiniti opet.
 
Turska vlast zagovara, naime, političko preuređenje BiH, osobito bošnjačko-hrvatske Federacije, u liberalnu građansku državu u kojoj ne će biti institucionalizirana kolektivna politička prava pojedinih nacionalnih zajednica. Vladala bi građanska većina, koja bi se odmah pokazala kao jasna bošnjačka većina, pa bi Hrvati ostali slabo zaštićena manjina kojoj bi praktično ostala vlast ili uprava u općinama gdje čini većinu. Ponašanje turske vlasti nije samo nenačelno i bezobrazno ima li se na umu ono što istodobno zahtijeva za tursku manjinu na Cipru - koja je dospjela na helenski Cipar s bajunetama osmanske vojske - nego je i opasno jer izražava strateške ciljeve vanjske politike koja želi obnoviti kulturnu i političku hegemoniju Turske na prostorima bivšega Osmanskog Carstva na Balkanu. Pritom se najviše oslanja na Bošnjake i bošnjačku političku dinastiju Izetbegović koja je uspostavila nekakav pseudovazalni odnos s nasljednicima osmanskih vladara BiH.
 
Jesu li 2016. sve to na umu imali najviši hrvatski dužnosnici - od predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović preko politički potpuno nepismenog premijera Tihomira Oreškovića do vođe HDZ-a Tomislava Karamarka - koji su razdragano pozdravljali prijatelja Erdoğana u Zagrebu? Imaju li to na umu danas kada, u povodu obilježavanja obljetnice gušenja državnog udara, veleposlanica Turske u Zagrebu javno tvrdi da Hrvatska u svemu podržava Tursku? No, umjesto demokratski nevjerodostojne Turske, tu će koncepciju političkog preuređenja BiH gurati Njemačka, koja nakon izlaska Velike Britanije postaje jedina stvarna politička vladarka Europske unije, sa svojom vlastohlepnom kancelarkom koja je, kako su nas javno uvjeravali, politička pa i osobna prijateljica HDZ-ovih premijera, od Sanadera do Plenkovića. Briga Njemačku i njezinu kancelarku za posljedice izvanjski nametnute politike otprilike polovici stanovnika BiH koje će, u to uopće ne treba sumnjati, biti dalekosežne i pogubne. Nije zaludu puk davno sažeo svoje životno iskustvo u izreku: čuvaj nas, Bože, prijatelja, neprijatelja ćemo se čuvati sami.
 

Mirjana Kasapović, Globus

Bošnjaci traže zabranu negiranja genocida samo onog koji se odnosi na njih

 
 
Sve dok u Bosni i Hercegovini traje prisila na istinu, ne samo dalje nego i bliže prošlosti, napose ratnog građansko-vjerskog perioda obilježenog genocidom, etničkim i vjerskim čišćenjima osvojenih prostora, prisustvom isilovaca u takozvanoj Armiji Bosne i Hercegovine, u zemlji će trajati nesigurnost, nepovratak prognanih, ubijanje povratnika, betoniranje i hermetiziranje osvojenih teritorija. I dakako trajat će, a i traje, mirnodopsko etničko čišćenje kroz kakvo više od dva desetljeća prolaze Sarajevo, Zenica, Kakanj, Travnik, Fojnica i svi drugi beha gradovi i prostori koje je muslimanska strana u agresiji na hrvatski narod osvojila.
http://media.gettyimages.com/photos/bosnian-muslims-sign-a-petition-during-protest-held-in-central-town-picture-id79481187
Negiranje i nepriznavanje istine stradanja onog drugog naroda znači i nepriznavanje njihovih žrtava kao i njihovih živih. Ovih lipanjskih i srpanjskih dana dvijetisuće i sedamnaeste u Bosni i Hercegovini se vodi rasprava o usvajanju Zakona o zabrani negiranja genocida. I kao što sve u duboko podijeljenoj zemlji ide teško i više ne ide negoli ide, još bolje rečeno "ne ide, ne ide pa stane", tako i ovaj prijedlog zakona, zasigurno ne će nikada biti prihvaćen od sve tri beha strane. U prvom redu i zbog toga što ni sama Bosna i Hercegovina ovakva kakva jest, koje zapravo i nema, jer nije prihvaćena od sve tri zaraćene strane, koja je svaka od njih u ratu kao i danas zemlju vidjela drugačijom od one druge dvije. To je zapravo glavna barijera u donošenju takvog zakona. On je već u svom prijedlogu diskriminirajući i za beha društvo razarajući. Bez prolaska potrebitog usuglašavanja i konsenzusa sve tri beha nacionalne i vjerske sastavnice već u samoj inicijativi osuđen je na propast i ne prihvaćanje drugih strana.
 
Osmišljen i upućen iz bošnjačko-muslimanskih političko-vjerskih centara, bez upoznavanja srpske i hrvatske strane htjelo se pokazati i demonstrirati, drugim stranama nametnuti samo jedna ratna beha istina. Ona ratna muslimanska. Tim prijedlogom koji je, kao jednonacionalni i jednovjerski bošnjačko-muslimanski, htjelo se nametnuti i srpskoj i hrvatskoj strani da prihvate, uče i priznaju samo jednu istinu genocida, odnosno htjelo se i hoće svijetu pokazati i za budućnost ostaviti samo "istina" genocida nad Muslimanima i da nije bilo muslimanskog genocida nad nemuslimanima.
 
A definicija genocida po međunarodnim konvencijama glasi: "Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se pučanstvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrijebljenja, ili da se primjene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu, ili tko s istim ciljem počini neko od navedenih djela...“ Na temelju te definicije genocida zar onda  muslimanska strana nije počinila genocid nad Hrvatima, svugdje tamo kuda je prošla njihova vehabijsko-mudžahedinska Armija.
 
Kako, naime, drugačije definirati muslimanski zločin nad Hrvatima Srednje Bosne, od Travnika do Sarajeva, sa kojeg su samo iz Travnika muslimanska Armija i vehabije iz sastava te zloglasne vojske planski protjerali blizu 20 tisuća Hrvata i više od tisuću poubijala s namjerom i planom potpunog istrijebljenja hrvatske nacije i katoličke vjere. Da je to bio genocidni muslimanski plan kazuju i još uvijek neotkrivene masovne grobnice hrvatskih žrtava na tom beha dijelu. No o tom muslimanskom genocidu nad Hrvatima ni traga u predloženom zakonu. Znači, taj genocid se smije i negirati, kao što se i negira, o njemu se ne smije ni govoriti, kao što i ne smije, o njemu se ne smije u školama  učiti kao što i ne smije.
 
Eto razloga zbog kojeg hrvatska strana ne će i ne smije poduprijeti muslimanski prijedlog Zakona zabrane negiranja genocida. Ako bi se taj predloženi Zakon prihvatio tada bi hrvatska strana, a dijelom i srpska, priznale da je u BiH tijekom građansko-vjerskog sukoba za teritorij jedina žrtva tog brutalnog rata bili samo Muslimani, i da je samo njihova borba za unitarnu i centraliziranu, islamiziranu i vehabiziranu, mudžahediziranu i otomaniziranu Bosnu i Hercegovinu bila opravdana. Takvim prihvaćanjem prihvatila bi se i samo jedna, pored druge dvije, muslimanska istina u Daytonu zaustavljenog beha rata. Bosna i Hercegovina kao zajednica suverenih i konstitutivnih, ravnopravnih i jednakopravnih naroda u Daytonu Muslimana danas Bošnjaka, Srba i Hrvata ima tri svoje istine i sve tri treba jednako zaštiti i braniti.
 
Bošnjaci traže zabranu negiranja genocida samo onog koji se odnosi na njih. Ne interesira ih ona druga istina muslimanskog genocida nad Hrvatima, pa i Srbima. Kao što u Bosni i Hercegovini nije samo jedan narod, bošnjački, tako i nije samo jedna istina genocida, ona  bošnjačka. Tražiti zabranu negiranja genocida nad svojim muslimanskim narodom, znači i skrivati i nepriznavati genocid koji je počinio njihov narod nad nemuslimanima. A genocid je počinila muslimanska strana napose težak i brutalan nad Hrvatima. No ono  što taj genocid čini teškim je činjenica da se on i dalje provodi nad hrvatskim povratnicima i hrvatskom djecom na način zabrane škola na njihovom materinjem jeziku. Stoga, zakonom je potrebno zabraniti negiranje svih genocida počinjenih na svim stranama ili takvim diskriminirajućim prijedlozima ne dijeliti još više podijeljenu Bosnu i Hercegovinu.
 

Vinko Đotlo

Dom naroda parlamenta BiH usvojio izmjene izbornog zakona

 
 
Predložio ih je klub Hrvata, no, zbog omjera snaga u državnom parlamentu taj će prijedlog vjerojatno propasti kad dođe na raspravu u Zastupničkom domu tijekom jeseni - Dom naroda parlamenta Bosne i Hercegovine u srijedu je po hitnom postupku usvojio prijedlog izmjena izbornog zakona te države koje je predložio klub Hrvata, tj. HDZ BiH sa partnerskim strankama iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS BIH) no zbog omjera snaga u državnom parlamentu taj će prijedlog vjerojatno propasti kada dođe na raspravu i potvrđivanje u Zastupničkom domu.
http://nap.ba/images/slike/safet(6).jpg
Safet Softić: Ja sam protiv!
 
Prijedlog izmjena izbornog zakona u domu u kojemu ima petnaest zastupnika poduprlo je pet hrvatskih te tri srpska zastupnika iz stranaka koje kontrolira Milorad Dodik dok su četiri bošnjačka zastupnika glasovala protiv a dvojica srpskih bila su suzdržana. Izmjenama izbornog zakona koje je predložio HDZ BiH uvele bi se ad hoc izborne jedinice u Federaciji BiH s većinskim hrvatskim odnosno bošnjačkim stanovništvom iz kojih bi se birala dva člana Predsjedništva BiH. 
 
Biralo bi se kao i do sada 17 Hrvata
 
U Dom naroda parlamenta Federacije BiH biralo bi se kao i do sada po 17 Hrvata, Bošnjaka i Srba te 7 zastupnika iz reda ostalih s tim da im izborne jedinice ne bi bile svih deset županija kao sada nego njih po sedam. To u praksi znači, primjerice, kako u Domu naroda parlamenta Federacije BiH ne bi mogao biti niti jedan Hrvat iz Sarajeva jer Sarajevska županija nije predviđena kao izborna baza za hrvatske zastupnike u tom tijelu.
 
Za Mostar je pak predviđeno uvođenje višečlanih izbornih jedinica iz kojih bi se biralo 35 članova gradskog vijeća od čega 26 izravno, a 9 temeljem kompenzacijskih mandata. Izmjene koje je podupro Dom naroda ničim ne zadiru u izborna pravila koja se primjenjuju za teritorij Republike Srpske gdje je, primjerice, kandidiranje za člana Predsjedništva BiH omogućeno samo osobama srpske nacionalnosti, a nema ni pravila koja bi onemogućila da se hrvatski potpredsjednik RS bira glasovima birača iz srpskih stranaka.
 
Klub Bošnjaka u Domu naroda parlamenta BiH u svibnju je blokirao raspravu o prijedlogu zakona po hitnom postupku pozivajući se na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa no Ustavni sud BiH u srpnju je donio pravorijek po kojemu bošnjački nacionalni interesi ovime nisu ugroženi čime je deblokirana dalja parlamentarna procedura.
 
Predsjedatelj Doma naroda Bariša Čolak (HDZ BiH) u srijedu je kazao kako je bespotrebno izgubljeno vrijeme ističući kako se do rješenja mora doći do kraja godine jer bi u protivnom slijedila dodatna destabilizacija stanja u zemlji. Pozvao je sve zainteresirane da ponude druga rješenja, ako ovaj HDZ-ov smatraju neprihvatljivim potvrdivši istodobno i kako je svjestan da Zastupnički dom neće podržati predložene izmjene.
 
"Spremni smo prihvatiti svako rješenje... koje uvažava princip legitimne zastupljenosti", kazao je Čolak ustvrdivši kako nitko u hrvatskim strankama ne želi rješenja koja bi naštetila interesima drugih naroda. Kazao je kako su u HDZ-u spremni i na šire promjene no za to je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu nužna radi izmjene ustava.
 
Zastupnica HDZ BiH Zdenka Džambas je kazala kako je ona tisuću posto za EU i želi primjenu europskog zakonodavstva ne bi li BiH krenula naprijed, a da se u interpretaciji prijedloga izmjena zakona otišlo tako daleko da se u javnom prostoru "stvorila mržnja prema hrvatskom narodu". Džambas je odbacila primjedbe kako je prijedlog izmjena izbornog zakona zanemario, primjerice, interese Hrvata iz središnje Bosne jer im on, po njezinu sudu, jamči  i veću zastupljenost u izbornom procesu nego što je imaju sada.
 
Ljiljana Zovko, također zastupnica HDZ BiH, je izrazila žaljenje jer u Domu naroda nije bilo dovoljno spremnosti da se razumiju interesi i potrebe drugih ustrajavajući na tvrdnji kako u njezinoj stranci ne žele nikakve dodatne podjele nego tek uspostavu stvarne ustavom zamajčene ravnopravnosti "radi osnaživanja BiH". Po njezinu sudu to zbog jednostranog medijskog pristupa većina ljudi u BiH nije prepoznala. "Posljedice su katastrofalne. Kako ćete ljudima objasniti da ovo nije podjela", kazala je Zovko.
 
Zastupnik HDZ 1990. Martin Raguž kazao je kako je izmjena izbornog zakona suštinsko pitanje za cijelu BiH, a ne pitanje odnosa oporbe i vladajuće većine jer je legitmno postavljeno pitanje sprječavanja bilo čije dominacije. "Ovo rješenje možda nije idealno no ne ugrožava druge narode i građane", kazao je Raguž dodajući kako je na tragu predloženih izmjena moguć i naknadni dogovor o provedbi presude Europskog suda za ljudska prava o uklanjanju diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina iz izbornog procesa.
 
Zastupnik Stranke demokratske akcije (SDA) Safet Softić kazao je kako u njegovoj stranci inzistiraju na tome da se moraju riješiti brojna otvorena pitanja izbornog zakonodavstva što se ne može učiniti po hitnoj proceduri koja otklanja mogućnost popravki u predloženim izmjenama odnosno ulaganja amandmana. "Na Zastupničkom domu ne vjerujem da postoje političke matematike koje će dovesti do izglasavanja zakona", kazao je Softić upozoravajući kako će se u konačnici ispostaviiti da se šest mjeseci potrošilo ni u što.
 
SDA-ov Halid Genjac kazao je kako su predložene izmjene neprihvatjive jer uvode diskriminaciju među građanima BiH svrstavajući ih u Hrvate, Bošnjake ili Srbe prvog i drugog reda s obzirom da bi se pripadnicima određene nacionalne skupine ograničavalo pravo sudjelovanja na izborima ovisno o tome u kojem dijelu države žive. "Ovo bi dodatno pogoršalo stanje u BiH sa stajališta poštivanja ljudskih prava", kazao je Genjac dodajući kako su HDZ-ova rješenja za Mostar takva da omogućavaju izborni inženjering koji bi vodio trajnoj dominaciji Hrvata u tom gradu.
 
Zastupnik Srpske demokratske stranke (SDS) Darko Babalj kazao je kako njegova stranka ostaje suzdržana jer u ovom slučaju sve prepušta dogovoru Hrvata i Bošnjaka ali je podsjetio i kako će u konačnici sve propasti u Zastupničkom domu. Njegov stranački kolega Ognjen Tadić je kazao kako je uvjeren da će ovo pitanje biti riješeno prije izbora 2018. godine, a svako otezanje s donošenjem rješenja prihvatljivog za sve samo bespotrebno komplicira stanje. Izmjene izbornog zakona koje je usvojio Dom naroda pred Zastupničkim domom državnog parlamenta trebale bi se naći tijekom jeseni.
 

ka/h, http://direktno.hr/svijet/dijaspora/dom-naroda-parlamenta-bih-usvojio-izmjene-izbornog-zakona-92448/

Anketa

Jesu li požari po hrvatskome jugu slučajni ili podmetnuti?

Nedjelja, 23/07/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 831 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević