Get Adobe Flash player
Zlokobni usklik MI ili ONI!

Zlokobni usklik MI ili ONI!

Komunističko-totalitarističko nasilje nad hrvatskim narodom nije...

Rijeka više nije samo crvena

Rijeka više nije samo crvena

Vojko Obersnel na mukama     Na konstituirajućoj...

EU ne želi pritiskati Srbiju

EU ne želi pritiskati Srbiju

Beograd ne mora promijeniti zakon o regionalnoj jurisdikciji nad ratnim...

Tko još podržava zločinca Titu

Tko još podržava zločinca Titu

Je li na pomolu rasplet oko trga sa imenom zločinca Tite u...

Dvadeset osam godina HDZ-a

Dvadeset osam godina HDZ-a

Obljetnica stranke iskorištena za opravdavanje suradnje s...

  • Zlokobni usklik MI ili ONI!

    Zlokobni usklik MI ili ONI!

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 13:15
  • Rijeka više nije samo crvena

    Rijeka više nije samo crvena

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 12:48
  • EU ne želi pritiskati Srbiju

    EU ne želi pritiskati Srbiju

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 12:35
  • Tko još podržava zločinca Titu

    Tko još podržava zločinca Titu

    utorak, 20. lipnja 2017. 14:45
  • Dvadeset osam godina HDZ-a

    Dvadeset osam godina HDZ-a

    četvrtak, 22. lipnja 2017. 12:43

Mustafa Cerić se boji za teroriste, a ne za žrtve islamskih terorista

 
 
Bivši reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH, jedan od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu, ef. Mustafa Cerić, čovjek je koji je najviše radikalizirao beha muslimane i time ih gotovo zauvijek stjerao u novonacionalne i vjerske rezervate u Bosni i Hercegovini, a koje bi danas proširio po cijeloj zemlji i ujedino sa Sandžakom, Kosovom i Albanijom. Naime, Cerić se nije oglasio zbog zabrinutosti od islamskog vjerskog terorizma koji potresa kršćanski svijet i cijelu Europu. Napad Cerićevih islamista na civile u Londonu 3. 6. 2017. u kojem je ubijeno i ranjeno podosta nedužnih ljudi, žena i djece, nije bio povod Ceriću da se ispriča i osudi taj gnjusni teroristički čin u ime Alaha, već se oglasio pismom u kojem izražava zabrinutost za sigurnost muslimana i njihove djece u Europi.
https://img.buzzfeed.com/buzzfeed-static/static/2016-07/14/6/campaign_images/buzzfeed-prod-fastlane03/this-is-how-theresa-may-dealt-with-british-muslim-2-9412-1468492543-1_dblbig.jpg
Theresa May - je li ovo kraj ponižavanjima?
 
Od tog največega Muslimana, kako voli da mu se laska, na beha prostorima od vremena turskog genocidnog zuluma na tom europskom kršćanskom teritoriju, suvišno je očekivati da će bilo kada osuditi islamski terorizam, kršćanofobiju koja svijet vodi u treći svjetski rat, budući da bi tim činom osudio samog sebe. I zato on ne osuđuje islamske teroriste što su te subote kombijem gazili šetače i noževima napadali policajce u Londonu, već se brine za sigurnost njihove djece. Ni riječi o osudi islamskog terorizma. Cerić se u objavljenom pismu ne brine za sigurnost kršćana i njihove djece u Europi koji su stalna meta njegovih islamista. Zaista za nevjerovati dokle ide ta kršćanofobija.
 
No, preplašio se Cerić za islamiste nakon što je britanska premijerka Theresa May kazala "sad je dosta!". Britansko "sad je dosta!“ islamskom terorizmu je i europsko "sad je dosta!", pa i cijelog slobodnog demokratskog svijeta.  Ono nije upućeno samo islamskim teroristima već i onima koji iza tih zločina stoje. Budući da se Cerić promptno oglasio vjerojatno se prepoznao u toj grupi kojoj Europa kaže „sad je dosta!“ Čak ni građansko-vjerski sukob u Bosni i Hercegovini nije toliko politički, pa i vjerski uništio beha multi kulti društvo koliko ga je zauvijek razorila politika isključivosti Mustafe Cerića koju je širio i širi. Sve to govori o njegovoj nekad direktnoj a ponekad indirektnoj umiješanosti u islamski vjerski terorizam, u prvom redu u Bosni i Hercegovini.
 
Niti jedan teroristički islamski čin u Bosni i Hercegovini, od Zvornika, Bugojna, Sarajeva, Mostara, do ubojstva hrvatskih povratnika u Konjic, Dolac, Kakanj, Travnik, Zenicu, Ovnak..., Cerić ne samo da nije osudio i ogradio se od njega, već ih je uvijek opravdavao. Imao je i za najteže terorističke zločine riječi opravdanja. No sada kada je, konačno, Europa kroz usta britanske premijerke kazala "sada je dosta!" Cerića hvata strah za sigurnost terorista u Bosni i Hercegovini i u europskim zemljama koje su ih prihvatile kao političke, te u maloj mjeri ekonomske emigrante.
 
No zapravo svi, ili gotovo svi muslimanski emigranti koji su ušli na otvorena europska vrata su političko vjerske prodošlice obučeni i poslani da čine upravo ovo što čine, terorizam. Za njih se zabrinuo Cerić, za njihovu sigurnost, i sigurnost njihove djece, jer više se ne će moći kriti iza ljudski prava i sloboda koje bahato i drsko zlorabe. S pravom Europa najavljuje ograničenja tih vrijednota vjerskim islamskim teroristima. I to je razlog zbog kojeg je Cerić zabrinut.
 
U pismu kojim se obratio javnosti ni riječi žaljenja nedužnih žrtava i zabrinutosti za njihove živote, sigurnost njih i njihove djece. Od čovjeka politički i vjerski radikalnog kalibra kakav je Cerić ništa drugo i nije za očekivati. Cerić se obraća javnosti ne riječima osude izvedenog i izvedenih zločina u ime Alaha, već jadikovkama: "Sigurnost muslimana i njihove djece je ovakvim napadima ugrožena". Gospodine Ceriću, što bi htjeli da islamske teroriste koji ubijaju nedužne ljude u njihovim zemljama, u njihovim kućama,  povicima "ovo je za Alaha" da ih žrtve i njihova djeca nagrađuju za ta zlodjela, i oslobađaju ih svake odgovornosti. A odgovornost je velika, jer su brutalnostima i brojevima ubijenih prešli crvenu liniju iza koje ih više ne može spasiti ni Vaša briga za njihovu sigurnost i njihove djece. Nije pretjerano reći, pa i njihova djeca su potencijalne ubojice, jer jabuka pada ispod jabuke. Potvrđuje i činjenica da je otac vodio sina u Libiju u džihad, odakle se vratio i sudjelovao u tom terorističkom činu.
 
Zar i Vi gospodine Ceriću niste izdali fetvu da svaka beha Muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe i troje za Bosnu i Hercegovinu. Je li to znači tih troje kao buduće ratnike, ili teroriste, koji će ubijati ili koji već ubijaju hrvatske povratnike, kao djeca rođena za Bosnu i Hercegovinu. Svaka zapovijed data za rađanje djece za zemlju, znači rađanje ratnika, ubojica, terorista.
 
Nadalje u pismu poslanom javnosti, ispunjeno brigom za sigurnost muslimana i njihove djece u vrijeme dok oni ubijaju po europskim gradovima Cerić navodi: „Moj Alah nije ni mrzitelj, ni nasilan, moja vjera nije ni nož ni teror". Gospodine Ceriću, kako to svojim  vjernicima, mudžahedinima i vehabijama u beha županijama u kojima ne važe bosanskohercegovački zakoni niste objašnjavali kada ste ih slali u ubijanje Hrvata katolika u Bosni, kada su kao vjernici u Alaha ubijali hrvatsku djecu u Vitezu dok su se igrala na igralištu. Onda ste tim vjernicima, kao i danas kad ubijaju hrvatske povratnike, vjerojatno govorili o nekom drugom Alahu, o Alahu koji oprašta i nagrađuje ubojstva nevjernika, o onom u čije ime se ubijaju nemuslimani i u BiH i u Europi. Stoga gospodine Ceriću, Vaša briga za sugurnost muslimana i njihove djece u Europi dok svakim danom siju strah i žrtve po zemljama koje ih primile, znak je, tako se barem isčitava,  da  se solidarizirate sa njima i podupirete ih u tim zločinima. Kada su Vaši vjernici u ime Alaha ubijali i ubijaju po BiH nikad niste te zločine osudili, niti se zabrinuli za sigurnost kršćana i njihove djece u našoj i muslimanskoj i srpskoj i hrvatskoj Bosni i Hercegovini. Ni najsvirepije islamske vjerske zločine kako u ratu tako i u miru, ubojstvo hrvatske povratničke obitelji na Badnjak u Jablanici kod Konjica i mnogi drugi koji su nepojmljivi današnjoj europskoj civilizaciji, niste osudili niti se od njih ogradili.
 
Ništa novo od Vas, opet ista velika  briga za teroriste. Valjda zato što oni zločin čine u ime Alaha i on je stoga opravdan. Jedino u ovom obraćanju europskoj javnosti što je iskreno od Vas je potvrda da i dalje stojite, to se iščitava iz pisma, iza islamskog terorizma, pa i na način da žalite za sigurnost zločinaca koja je za Vas daleko važnija od sigurnosti žrtava kojih je svakim danom sve više na europskom teritoriju. Dakako i Bosni i Hercegovini. Jer i svaki vehabijski entitet u Bosni i Hercegovini u koji ne smije ući beha policija i beha zakoni, je također oblik vjerskog islamskog terorizma, budući da se u njima neometano regrutiraju današnji i budući teroristi.
 
I na kraju izgleda Vas obuzima strah za vlastitu sigurnost glede odgovornosti i sudgovornosti za sva ta teroristička zlodjela, jer ste se uplašili europske prijetnje islamskom terorizmu "sad je dosta!". Europsko „sad je dosta!“ je račun poslan svima onima koji na bilo koji način sudjeluju, pomažu i opravdavaju islamski terorizam, pa i svaki drugi terorizam, kao i kršćanofobiju ispred koje je nestalo cijelih kršćanskih zajednica u muslimanskim zemljama pa i na beha prostorima kroz koje je prošla muslimanska Armija Bosne i Hercegovine.
 

Vinko Đotlo

Za progon 19.600 Hrvata, ubojstva hrvatskih civila, zatočenika i pripadnika HVO-a nitko nije odgovarao

 
 
Početak lipnja 1993. godine ostat će zauvijek upisan crnim slovima u povijest Hrvata općine Travnik. Tih su dana travnički Hrvati doživjeli nezapamćen progon i stradanja nezabilježena u novijoj povijesti. Agresija tzv. Armije BiH nije poštedila niti jednu od sedam travničkih župa.No, u lipnju 1993. godine posebno su stradale župe Guča Gora i Brajkovići. U samo nekoliko dana ubijeno je 137 hrvatskih civila i branitelja. Njih 37 zarobljeno je u selima Bikoši i Manjine, a potom strijeljano. 19 tijela ni do danas nije pronađeno. Do kraja rata s područja općine Travnik protjerano je 19.600 Hrvata, ubijena su 124 hrvatska civila, 427 branitelja, pripadnika HVO-a, stradali su skoro svi katolički sakralni objekti, hrvatski domovi su porušeni, a imovina temeljetito opljačkana, podsjeća Vitez.info.
http://www.ksc-travnik.net/sites/default/files/attachment/iv-am.jpg
No, 24 godine poslije Hrvati Travnika, predvođeni Odborom za obilježavanje značajnijih datuma Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, poklonili su se svojim žrtvama. Vijenci i svijeće na spomeniku u Bikošima, a potom misa zadušnica ispred spomen obilježja koju je prevodio fra Davor Petrović, vikar Franjevačkog samostana u Gučoj Gori.
 
Nakon Brajkovića vijenci, svijeće i molitva i pred spomen obilježjem na Ovnaku u župi Brajkovići. Predvodeći misu zadušnici fra Leon Pendić, župnik ove povratničke župe govorio je o važnosti sjećanja koje ne može niti smije imati negativne konotacije. Sjećati se žrtava, poručio je, nije povratak u prošlost već je ključno za gradnju bolje budućnosti jer prošlost traži da se o njoj govori, da je se pamti, jednako kao i žrtve čijom je krvlju natopljen svaki pedalj općine Travnik, poruka je s mjesta stradanja travničkih Hrvata, piše Vitez info.
 
Poruku nade u istinski povratak života u Brajkoviće, ali druge travničke župa već treću godinu na hodočašćem nazvanim „Put nade“ šalju članovi Udruge „Zora“. Njih 60-ak, većinom mladih, i ove su godine  prešli 15-ak kilometara dug put od Nove Bile do Ovnaka kako bi odali počast hrvatskim žrtvama stradalim u agresiji tzv. Armije BiH na Travnik. Nakon Bikoša i Ovnaka, obilježavanje 24. obljetnice stradanja Hrvata Travnika nastavilo se na katoličkom groblju Prahulje na kojemu je pokopana većina žrtvava. Uz obitelji stradalih, hrvatskim žrtvama Travnika poklonili su se i brojni predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata kao i hrvatski politički predstavnici sa svih razina vlasti, od državne, preko federalne i županijske do općinske.
 
Uz poruke kako hrvatske žrtve nisu i neće biti zaboravljene Travnički Hrvati pune 24 godine vape za istinom o stradanju hrvatskog naroda ali i pravdom za hrvatske žrtve. Do međunarodnog i domaćeg pravosuđa njihovi vapaji očito ne dopiru jer za progon i stradanja Hrvata Travnika do danas nitko nije odgovarao.
 

http://poskok.info/wp/travnik-za-progon-19-600-hrvata-ubojstva-hrvatskih-civila-zatocenika-i-pripadnika-hvo-a-nitko-nije-odgovarao/

Prvostupanjska presuda šestorici Hrvata vrhunac je Haaške nepravde

 
 
Najstradalniji bosanskohercegovački narod u srpsko-muslimanskom dogovorenom ratu podjele Bosne i Hercegovine u Beogradu, je i najosuđivaniji na političko interesnom Haaškom Tribunalu, koji više i ne krije svoju pristranost na strani onih koji su jedan beha dio stvorili genocidom i onih koji ostatak zemlje čine istim tim. Nezabilježen je povijesni primjer tako nepravednog, pa čak prijetećeg suđenja žrtvi i nagrađivanja zločinaca kao što je to praksa u radu političkog Haaškog Tribunala.
http://direktno.hr/upload/publish/88273/thumb/marko1_593873e48cdf5_700x350c.jpg
Uvijek u prošlosti ratova i ratovanja na kraju se sudilo i kažnjavalo začetnike i vođe ratova, te zločince iz njihovih ratnih i političkih redova. Bosanskohercegovački agresorsko-osvajački, građansko-vjerski, te dijelom i svjetski rat, prva je povijesna iznimka u radu međunarodnih sudova organiziranih za suđenja ratnim zločincima poslije zaustavljanja sukoba. Već onog momenta kada je u Daytonu američki tenk pregovarač priznao i legalizirao ratni genocid i imenovao ga Republikom srpskom, te kada je taj Holbrookeov zločin u Istanbulu prvi priznao vođa Muslimana Alija Izetbegović, a time i podjelu zemlje, dalo se naslutiti i kakav će biti rad Haaškoga Tribunala. Zapravo Holbrookeova legalizacija genocida, podjela multinacionalne i multireligijske beha zajednice, te muslimansko užurbano priznanje tog pregovaračkog zločina, bila je uputa Haaškom sudu kako treba raditi, na čijoj strani biti, te na kraju da svojim (ne)radom finalizira i potvrdi daytonski zločin genocida.
 
I to se danas odvija u radu političko interesnog Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu. Na temelju dosad viđenog što je u Haagu urađeno glede suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini tijekom troipolgodišnjeg građansko-vjerskog sukoba, sve pokazuje kako se u toj političko sudstvenoj međunarodnoj instituciji sudi jedino najstradalnijem, hrvatskom, narodu. Čak više negoli i srpskim tvorcima genocidnog entiteta, i muslimanskim isilovcima na čijem čelu je bio ratni zločinac Alija Izetbegović.
 
Interesno pristran rad Haaškog suda zeleno je svjetlo velikosrbima i velikomuslimanima da dovrše genocidni proces istrijebljenja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. U nizu oružja koje je Haaški Tribunal dao velikomuslimanima da beha federaciju genocidiziraju po uzoru na srpsku genocidnu republiku je i prvostupanjska presuda šestorice hrvatskih branitelja, proglašavajući njihov, od velikosrba i velikomuslimana obranjeni prostor u Bosni i Hercegovini, Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, zločinačkim pothvatom. Ta sramotna prvostupanjska presuda bio je vrhunac Haaške nepravde i Karadžićevo Izetbegovičev udarac na beha Hrvate, te na Bosnu i Hercegovinu kao multi kulti zajednicu. Haaška prvostupanjska presuda je zapravo udruženi zločinački pothvat usmjeren ne protiv nepravomoćno osuđene hrvatske šestorke, već u cjelini protiv hrvatskog naroda i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
 
Taj udarac nepravde napose teško osjećaju beha Hrvati na koje se isilovski napada iz svih bošnjačko-muslimanskih centara. Stoga na svaki pokušaj beha Hrvata da obore tu političku nepravomoćnu presudu, što je oboriva sama po sebi jer za njeno donošenje nije bilo nikakvih dokaza, jedino obrana ako je to zločin i preživjeli Hrvati, i pomognu nepravedno osuđenim hrvatskim uznicima u Haagu, muslimansko-bošnjačka strana reagira daleko žešće negoli na srpsku pomoć svojim osuđenim zločincima. Da se i ne govori o bošnjačkoj pomoći svojim ratnim zločincima, pa i poratnim koji ubijaju hrvatske povratnike. Koliko je ta nepravomoćna Haaška presuda još više obespravila beha Hrvate pokazuje i činjenica da su kao muslimanske žrtve prisiljeni, kroz porezne namete, financirati ili sufinancirati pred Međunarodnim sudom u Haagu, ili „sudovima“ u Bosni i Hercegovini, obranu svojih ubojica. To je doprinos Haaškog suda u stabiliziranju i pomirenju zaraćenih beha strana.
 
I za velikosrbe i za velikomuslimane sasvim je normalno, i legalno da pomažu svojim zločincima, pa čak i da prisiljeni Hrvati pomažu u obrani svojih ubojica, ali za Hrvate da brane svoje heroje, svoje branitelje bilo u Haagu ili u Bosni i Hercegovini to je nedopustivo. O kakvoj jednakosti i ravnopravnosti beha naroda, i njihovih odnosa prema osumnjičenim i pravomoćno osuđenim ratnim zločincima je riječ govori i muslimansko-bošnjački napad na "Veliki skup potopre hrvatskim uznicima u Haagu te svim nepravedno optuženim i osuđenim hrvatskim braniteljima HVO-a", pripreman i održan 8. lipnja  2017. u Mostaru. Tim povodom sastali su se 6. 6. 2017. Politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC) i žestoko se usprotivili tom humanitarnom svehrvatskom skupu.
 
Nije to prvi put da muslimansko-bošnjačke udruge i organizacije napadaju i osuđuju  sve hrvatske pokušaje jednakopravnoziranja i ravnopravnoziranja Hrvata sa druga dva beha naroda. Zbog zadaće koju obavljaju skrivajući se pod tako zvučnim imenom, nikada se nisu oglasili i osudili muslimansko-bošnjačku potporu svojim ratnim zločincima, bilo da su osuđeni ili osumnjičeni za ratni zločin. Još se nikada nisu oglasili i osudili muslimansko-bošnjačko okupaljanje na grobu osumnjičenog ratnog zločinca Alije Izetbegovića, kojeg je samo smrt spasila od odgovornosti za ratni zločin nad Hrvatima, a dijelom i nad Srbima. Ali nije ga povijest spasila od te odgovornosti.
 
Ipak i  uz veliko muslimansko protivljenje, uzdignuto na razinu ratnog sukoba, održao se mirno i dostojanstveno, bez i najmanjeg incidenta kojeg su Bošnjaci priželjkivali kako bi imali opravdanje za ratne akcije i dokaz pred Haagom, humanitarni koncert u Mostaru, kao znak potpore hrvatskim uznicima u Haaškom zatvoru. Nezamisliva je, i neopravdana tolika muslimanska mržnja i protivljenje tom humanitarnom koncertu. Niti jednog argumenta osim mržnje prema svemu hrvatskom i kršćanskom nemaju muslimani Bošnjaci. Digli se svi od političkih opcija lijeve i desne, građanske i nacionalne do vjerskih i nevladinih udruga muslimanskog društva. Sve bi najradije zabranili, svaki spomen na hrvatsko i svaku hrvatsku aktivnost. Zatrpali bi i ime hrvatsko.
 
Ono što sami rade za svoj narod za svoje optuženike pred Haaškim sudom, one u Bosni i Hercegovini i ne progone, pomoć koju im pružaju i po zemlji skupljaju, zabranili bi drugim beha narodima, napose se žestoko protive hrvatskim aktivnostima pomoći svojim optuženicima. Nikada ama baš nikada nevladine, o vladinim ne treba ni govoriti, udruge nisu digle glas protiv muslimanskih zločinaca, Mlaće, Halilovića, Delića..., ali su digli glas protiv svehrvatskog humanitarnog koncerta u Mostaru. Nisu se usprotivile te muslimansko-bošnjačke političko-vjerske udruge protiv harača i poreza koje nameće bošnjačka strana Hrvatima za obranu Muslimana pred Haaškim Tribunalom.
 
Nikada, također nisu se ni na koji način usprotivili procesu arabizacije i radikalizacije BiH koja se neometano odvija prodajom beha zemlje Arapima za bosanskohercegovački i svjetski mir najopasnijim vjerskim fanaticima. Ne smeta im ni turkizacija beha društva kroz prisilno uvođenje turskog i arapskog jezika u škole po BiH. Nisu digli svoj pristrani i političko-vjerski muslimansko-bošnjački glas ni protiv zabrane ispita i predavanja na sarajevskim fakultetima petkom kada se ide u džamije.
 
Potporu bošnjačkoj islamizaciji Bosne i Hercegovine daje i Haaški Tribunal svojim političko interesnim radom, u kojem se sudi gotovo jedino Hrvatima, oslobađajući Muslimane i za dokazane i vidljive ratne zločine. Vrhunac nepravde Haaškog Tribunala je prvostupanjska presuda šestorici hrvatskih heroja branitelja, što je dokaz i bošnjačko protivljenje svakog oblika potpore za njihovu obranu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko će koga prije smijeniti?

Petak, 23/06/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1587 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević