Get Adobe Flash player
Iza Šešelja uvijek je Vučić

Iza Šešelja uvijek je Vučić

Beogradska skupština - mjesto stradanja Hrvata i...

Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

Hrvatska politika izgubljena u vremenu i...

Zna da mrzi sve hrvatsko

Zna da mrzi sve hrvatsko

Za Dubravku Ugrešić hrvatska kultura od 1991. je –...

Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

Komu to i zašto treba prazna Hrvatska? Koga će tu naseliti? Čiji je...

110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

Trinaesti travanj 2018. zabilježen kao jedan od najsramnijih dana u...

  • Iza Šešelja uvijek je Vučić

    Iza Šešelja uvijek je Vučić

    četvrtak, 19. travnja 2018. 14:50
  • Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

    Šešelj i Vučić – dva lica iste ideologije

    četvrtak, 19. travnja 2018. 14:48
  • Zna da mrzi sve hrvatsko

    Zna da mrzi sve hrvatsko

    ponedjeljak, 16. travnja 2018. 13:18
  • Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

    Tko to Hrvatsku hoće razoriti?

    ponedjeljak, 16. travnja 2018. 13:23
  • 110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

    110 LBGTIQ-ovaca protiv 30 normalnih!

    četvrtak, 19. travnja 2018. 14:42

Hrvatsko sijećanje na žrtve u Trusini i u svim drugim Trusinama diljem Bosne i Hercegovine

 
 
Tog tragičnog 16. travnja 1993. civile hrvatskog sela Trusine, među kojima su bila i trojica pripadnika HVO-a, probudile su pjesme i uzvici pripadnika muslimansko isilovske ABIH, „od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta",  „ovo je Turska",  „Alah uekber",  „Alija brate, šalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate", „šta tražite ustaše",  „ne možemo i ne ćemo protiv Srba, možemo i hoćemo protiv Hrvata".
http://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/trusina1.jpg?itok=9yPuVQ16
Krv se sleđivala u tijelima stari i djece tog hrvatskog  sela, ali nije bilo ni izlaza ni vremena da se izbjegne dobro planirani muslimanski ritual ubijanja stari, žena, djece i nepokretni. Skupljeni u grupu, u arenu dvadesetog stoljeća, kao ovce za klanje u toru, sa bijelim plahtama kao znakom predaje, čekali su svoje koljače. I nažalost gotovo svi i dočekali. Ubijeni su i masakrirani na isti način kako to danas čine isilovci i kršćanofobisti u progonu kršćana na Bliskom istoku. I potekla je krv nedužnih kršćana, koja i danas teče iz tijela hrvatskih povratnika na prostore pod muslimansko-bošnjačkom kontrolom. Teći će i dalje budući da islamisti iz rata i daytonskog primirja nisu kažnjeni za počinjene zločine genocida i konfesiocida. Iz majčina naručja Alijini isilovci trgali su djecu i pred majkom ih, kao u Miletićima, ubijali, a zatim i majku i otca ako se tu zatekao.
 
Nakon svakog ubojstva, a red su čekali svi zatečeni toga crnog dana u svojim domovima i poljima, zlikovci su obavještavali planera i zapovjednika Aliju u Sarajevu. U gradu u kojem danas nema Hrvata kao ni u Trusini, muslimanski zločin etničkog čiščenja pomno je planiran i realiziran, u Sarajevu, se na svaku dobivenu vijest o ubijenom u tom selu pravilo slavlje, uz povike izlazimo na more. Hercegovina pada, srednja Bosna je pred kapitulacijom.
 
Da bi sa osvajanjem Trusine bio što širi put muslimanskog izlaska na more, brže ovladali i Srednjom Bosnom u kojoj je trebalo osvojiti vojne tvornice u Vitezu i Novom Travniku, isti dan uz prisutnost  pripadnika britanskog bataljuna, iz okvira Ujedinjenih naroda koji su bili smješteni u Vitezu, planski, ili „slučajno“ u muslimanskom selu Ahmići događa se zločin nad Muslimanima. U Ahmićima je sa svojim vojnicima i prije samog zločina britanski časnik Bob Stewart, što je nepobitan dokaz suradnje između muslimanskih ratnih zločinaca kojima zapovijeda Alija Izetbegović u Trusini i britanskih obavještajaca u Ahmićima.
 
U hrvatskom selu Trusine ni traga o prisustvu bilo čiji vojnika međunarodne zajednice. Kako onda tako i danas, u to mjesto strašnog muslimanskog zločina nad kršćanima nije zašao nitko od predstavnika svjetske zajednice, bošnjačkog čelništva, pa niti jedan Visoki predstavnik. Danas u Ahmićima opet isti onaj britanski časnik, koji je 16. travnja 1993. došao u selo i prije zločina. Je li znao za taj zločin kada i gdje će se dogoditi, tko je ga izveo, jesu li njegovi vojnici počinitelji, na sva ta pitanja odgovor će se znati u budućnosti. Je li ga savjest progoni pa dolazi u Ahmiće, on to zna. Na temelju „svjedoka", britanskih obavještajaca koji su se „slučajno" našli u pravo vrijeme i na pravom mjestu, za zločin u Ahmićima na desetine i desetine godina zatvora pred Haaškim sudom kažnjeni su hrvatski „počinitelji". Nije bilo, vojnicima zemlje koja i danas ima svoje kolonije u svijetu, i koja je nad muslimanima diljem svijeta počinila strašne zločine, koja je ostavila krvav trag u tim porobljenim narodima, teško „dokazati“ tko je, kada i kako počinio zločin u Ahmićima.
 
Zna se vrijeme, kao po švicarskom satu točno kao u Ahmićima, znaju se počinitelji, zna se mjesto, znaju se žrtve u Trusini. No to ništa svijetu, ni bošnjačkoj strani, ni visokim predstavnicima nije poznato u tom selu. Nisu ni čuli za to hrvatsko selo u kojem je istog dana, kao kako svjedoče Britanci, hrvatska strana u Ahmićima, muslimanska Armija BiH izvršila jedan, u nizu, strašnih zločina nad hrvatskim narodom. Jer u tom hrvatskom selu nije bilo ni žrtava, nije bilo muslimanskih počinitelja zločina, nije bilo zločina, nije bilo Britanaca kao svjedoka. Sve dovoljno da se nikoga, ili gotovo, nikoga od muslimanskih zlikovaca  strašnog zločina, koji je  primjer isilovskog ritualnog ubijanja kršćana, ne procesuira i ne kazni.
 
One koje su Bošnjaci sami označili kao zločince,  bošnjački sudovi ih  gotovo nagrađuju mizernim zatvorskim kaznama, kako bi se „pravda zadovoljila". I danas na 25. obljetnicu nekažnjenog muslimanskog zločina u Trusini, u BiH kuda je prošla muslimanska ABiH puno je Trusina, i neotkrivenih masovnih grobnica hrvatskog naroda. Poznati počinitelji  terorističkog zločina slobodno hodaju, kao muslimanski heroji, po beha gradovima, ne samo pod bošnjačkom kontrolom, već i tamo gdje su zločine počinili.
 
Nakon svih, a bilo ih je puno, nekažnjenih muslimanskih zločina nad Hrvatima, planiranih u vojnom, dijelom i vjerskom vrhu muslimanskog čelništva nameće se razumljivo pitanje, zašto je slobodni, demokratski svijet protiv kršćana katolika, i kršćanstva na ovom europskom dijelu. Odgovor bi mogao biti, pa zato što su, u globalu, katolici kroz cijelu svoju  povijest bili progonjeni, a napose žestoko i brutalno danas na ulasku u Treće tisućljeće povijesti čovječanstva. I ne samo u BiH, ne samo u muslimanskim zemljama, već i u Europi, navodno kršćanskim zemljama. Katoličanstvo je danas, osamnaest godina života u XXI. stoljeću i 25 godina od muslimanskog konfesiocida u BiH, na rubu ostanka ili nestanka, biti ili ne biti, živjeti ili nestati svugdje u svijetu, a napose na Bliskom istoku, u muslimanskim zemljama i u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je ovo hrvatsko, katoličko memoiranje u praznom selu, 25. obljetnice stradanja Trusine i njenih stanovnika, kao nikad dosad ispunjeno strahom za budućnost  katoličanstva u BiH. Tim više što na obljetnice muslimanskog stradanja dolaze Britanci, koji možda u Bosni i Hercegovini imaju plan trajnog rata između kršćana i muslimana, kao kod sebe između katolika i protestanata
 
U ponedjeljak 16. travnja 2018. hrvatski se narod s velikom tugom, koju uveličava giga nepravda nekažnjavanja poznatih muslimanskih zločinaca, prisjetio svojih žrtava u Trusini i u svim drugim Trusinama diljem  Bosne i Hercegovine, koje su isilovskim brutalnostima mučenja ubili  pripadnici zločinačke muslimanske ABiH. Nisu samo muslimanski zlikovci u Trusini nekažnjeni za zločin nad nedužnim hrvatskim civilima, nego još uvijek slobodno hodaju zlikovci nad Hrvatima u Maljinama, Bugojnu, Travniku, Grahovčićima, Brajkovićima, Miletićima, Gučoj Gori, Fojnici, Zenici, Kaknju... To je razlog, ali i zavjet hrvatskog naroda da nikada ne će te zločine zaboraviti, da će ih se uvijek sijećati i da će ih memoirati, ugrađivati u temelje ostanka i opstanka u svojoj Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Izdajničko ponašanje beha muslimana prema kršćanskom svijetu

 
 
Dio suvremenog svijeta još uvijek nije prihvatio nestanak Jugoslavije. I neke zemlje to ne će nikada prihvatiti. Vidi se to iz činjenice da je taj nostalgični, i interesni dio svijeta, koji četvrt stoljeća žaluje za svojom miljenicom, kravom muzarom, na dijelu razvaljene Jugoslavije, otkopao je, i u načinima na kakvima su održavali u prisilnom rastu jufederaciju, i dalje održavaju njeno sjeme „jugoslaviju u malom", Bosnu i Hercegovinu. Bez obzira što su federalne zajednice slične u svom obliku kao jaje jajetu, ipak velikosrpska Jugoslavija, i velikomuslimanska Bosna i Hercegovina su jednojajčani blizanci, sa gotovo neprimijetnim razlikama. No kada se znaju njihovi tvorci i ciljevi tih političko ekonomskih moćnika sa takvim tvorevinama na tom europskom i svjetskom susretištu svjetova i kultura, vjera i civilizacija, onda i ne čudi ta klonska jednakost stare i staronove federacije na tom europskom zemljopisnom dijelu.
https://tuzlanski-tuzlanskiba.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2017/09/noz-napad-780x298.jpg
Sve federacije, zapravo federacije su postojale i postoje samo jugosrpska i behamuslimanska u malom, su sloboda i želja brojnijeg federalnog naroda, i tamnice malobrojnijeg partnera. U oba slučaja tamnice hrvatskog naroda. To su tvorevine svjetskih moćnika onog vremena nakon Drugog svjetskog rata, i onih s kraja raspada Jugoslavije koji se nisu pomirili nestankom tog nekog zida koji je čuvao zapadnu sigurnost i uspavanost u, nepravedno stečenom, blagostanju. Jugoslaviju su stvorili kao zaštitu od komunističko staljinističke Rusije, a „Jugoslaviju u malom" beha federaciju i cijelu Bosnu i Hercegovinu zbog straha od islama, koji je jednako opasan za europski mir kao što je to bila totalitaristička Rusija.
 
Da je teroristički islam za mir u Europi čak veća opasnost i od ruskog komunističkog totalitarizma bez ljudskog lika, vidi se u nepoštivanju „jaltskih granica" koje su povučene prema Zapadu u vrijeme oživljavanja „Jugoslavije u malom", čime su stvorene pretpostavke za ustroj planirane „Zelene transverzale", velike islamske drzave u Europi, koju će činiti, Albanija, dijelovi Makedonije, Kosovo, Sandžak i Jugoslavija u malom, kao jezgra tog saveza. Bit će to zajednica islamskih zemalja daleko veća i od bivše Jugoslavije, a time i daleko opasnija za europski mir i sigurnost. Zato je dijelu europskih zemalja bila potreba oživljavanja „Jugoslavije u malom“ beha federacija, jer ona bi trebala biti spužva tih drugih, vjerskih radikalnih islamskih članica „Zelene transverzale", i time ujediniti  muslimane s tih područja.
 
Kao što su dali zadaću Jugoslaviji da bude predvodnica nesvrstanih, da bude zapravo neki oblik stabilizatora totalitarističkih zemalja, i time čuvar europskog poslijeratnog mira i sigurnosti, tako su danas „Jugoslaviju u malom" zamislili da bude ublaživač, čuvar europskih granica i europskih vrjednota od islamskog terorizma. Zbog te zadaće a koju „Jugoslavija u malom" već od samog početka ne piše, tvorci joj se sve više laskaju, udvaraju i popuštaju do granica istrjebljenja kršćana katolika kao federalnog partnera.
 
Kršćanima pravoslavnima su i dali entitet izvan federalnih granica, kako bi brojniji muslimanski narod lakše osvojio cijelu federaciju, i učinio je etnički i vjerski čistim muslimanskim entitetom, kakve su zemlje i pokrajine buduće članice „Zelene transverzale". Ništa se nije tako brzo izmaklo kontroli svojih tvoraca kao što se otela „Jugoslavija u malom" onima koji su je osmislili, postavili i grade pred vratima svojih kuća. Nije bila ni zaživjela u mnogim, zapravo još uvijek nije ni u bilo kojim vrijednostima zajednice, „Jugoslavija u malom", njen povlašteni bošnjački narod pljunuo je u lice Europi i Europljanima i bez najmanje geste zahvale okrenuo se i otišao svojim vjerskim narodima muslimanima. U prvom redu Turcima i islamskim zemljama Bliskog Istoka.
 
Europa je tim bošnjačkim činom doživjela najsramotniji poraz i poniženje, koje je vidljivo u bošnjačkom nepriznavanju zasluga u stvaranju te tvorevine, beha federacije. Teško je priznati i mnogo humanijim i iskrenijim gubitnicima takav moralno sramotni, izdajnički poraz, negoli je „moralna i humana" Europa. Za Hrvate katolike u beha federaciji, koje je ta moćna i silna Europa izdala i predala islamistima, izdajničko ponašanje beha muslimana prema kršćanskom svijetu je poznanica stara onoliko koliko dugo je stara prisilna pojava islama na njihovim kršćanskim prostorima. Dugo beha katolici žive sa tom muslimanskom dvoličnošću, potvrđenu  muslimanskim udarom noža u leđa Hrvatima i brutalnom agresijom na njihov katoličko nacionalni identitet, čime je potvrđena beha izreka iz vremena osmanlijskog danka u krvi, prisilne islamizacije, „poturica gora od turčina".
 
I ako su beha muslimani izdali Hrvate, kao u nekoj mjeri povijesne saveznike, i one koji su ih obranili od velikosrpske agresije, te im udarili nož u leđa, ne čudi onda što su izdali i Europu i Europljane koji su im pomogli, i pomažu, na sve moguće načine u procesu stvaranja kako bošnjačke nacije tako i islamske Bosne i Hercegovine. Zelene transverzale islamskih zemalja, Albanije, dijelova Makedonije, Kosova, Sandžaka i behafederacije. Buduću sliku te muslimanske zajednice na europskoj periferiji svakim danom oslikavaju isilovci u behafederaciji rušenjem katoličkih crkava, grobalja, vjerskih objekata i ubijanje hrvatskih povratnika.
 
Kockicu tog islamskog radikalizma na behafederaciji obradili su isilovci 3. 3. 2018. u gotovo stopostotnom muslimanskom gradu Zenici. Naime, „nepoznati" kršćanofobisti, isilovci  su opljačkali i oskrnavili, pokrali i opustošili u gradskom centru crkvu Svetog Ilije Proroka. Nije isilovcima smetala ni činjenica da je ta crkva nacionalni spomenik kulture. Ovakav islamski vandalizam je ratni muslimanski kontinuitet rušenja crkava i karšćanskih bogomolja i trajat će sve dok ga brani bošnjački član beha Predsjednistva, vezir Bakir Izetbegović. Šutnja na takve zločine, znači i sudjelovanje u njima. Čovjek koji četvrt stoljeća laže svjetskoj javnosti da njegova zločinačka Armija, da njegov muslimanski narod nije rušio crkve u građansko vjerskom beha sukobu, i za ovaj zločin kršćanocida, s ciljem vjerskog čišćenja kršćana katolika, reći će da nije bio.
 
Gotovo jednakim intenzitetom traje rušenje katoličkih crkava, grobalja i vjerskih objekata, ubijanje Hrvata povratnika, u daytonskoj BiH kao i tijekom muslimanske agresije u građansko vjerskom bega sukobu za teritorij. Onda kada fizički ne ruše crkve i ne ubijaju hrvatske povratnike, tada koče svaku gradnju novih ili obnovu porušenih, te isilovsko medijski udaraju po Hrvatima i njihovim pravima. Jedini način da se zaustavi širenje isilizma u beha federaciji, a time i njegovo širenje u Europu je treći, hrvatski entitet. Time bi se ispravila i giga daytonska nepravda, a hrvatski narod u Bosni i Hercegovini postao, u svim svojim pravima i slobodama, ravnopravan sa Srbima i Bošnjacima.
 

Vinko Đotlo

Bošnjačke stranke traže državicu kao i Srbi - u kojoj nema mjesta Hrvatima

 
 
Nedavno je bošnjački potpredsjednik Republike Srpske (RS) Ramiz Salkić iz bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA) alarmirao javnost da su Bošnjaci diskriminirani u srpskome entitetu jer im se onemogućava zaštita nacionalnih interesa u Vijeću naroda i Ustavnom sudu RS-a te da nisu ravnopravni i konstitutivni, piše Večernji list BiH. To se odnosi i na broj zaposlenih Bošnjaka u institucijama, probleme u školstvu, povratak... To su posljedice rata, ali i činjenice da umjesto drugog doma Narodne skupštine RS ima Vijeće naroda, svojevrsno parlamentarno tijelo koje može tek uložiti žalbu na neka pitanja iz Narodne skupštine, a o čemu opet odlučuje srpska većina u Ustavnom sudu entiteta. Tu diskriminaciju, koju proživljavaju Bošnjaci, ali i Hrvati u RS-u, sada su bošnjačke stranke predložile u Federaciji BiH.
https://visoko.co.ba/wp-content/uploads/2015/06/Ramiz-Salki%C4%87-658x437.jpg
Ramiz Salkić
 
Naime, bošnjački SDA, SDP BiH, Demokratska fronta i Savez za bolju budućnost su na sastanku s američkom veleposlanicom Maureen Cormack i visokim predstavnikom EU-a u BiH Larsom-Gunnarom Wigemarkom predložili ukidanje Doma naroda u FBiH i njegovo pretvaranje u Vijeće naroda, inzistirali su da se pri izboru koriste podaci s popisa iz 1991. godine, da se iz svake županije bira po jedan Hrvat, Srbin i Bošnjak u Dom naroda.
 
U suštini, riječ je o pokušaju preslikavanja pravnog i političkog okvira srpske državice RS-a u život Federacije BiH, koja bi, prema prijedlozima bošnjačkih stranaka, trebala postati bošnjačka državica. Sveučilišni profesor Mile Lasić iz Mostara, koji je bio zaposlen u saveznim tijelima u Beogradu početkom 90-ih i svjedočio početku krvavog raspada Jugoslavije, uputio je jučer na facebooku vrlo upozoravajuću poruku.
- Pa, pobogu, dragi sugrađani, prisjetite se Miloševićeve priče o “modernoj Federaciji” i njegova razumijevanja nužnosti načela “jedan čovjek, jedan glas” u višenacionalnoj zemlji, što je i stajalo na prapočetku jugoslavenske nesreće. Nije nikakva tajna da je Milošević pod “modernom Federacijom” mislio na “Veliku Srbiju” pa su potom svi slijedili logike modela “nacija država” - okrupnjavanja i preklapanja teritorijalnoga i nacionalnog, kako bi u konačnici postali mali i nikakvi...
 
- Lasićeva je poruka zapravo pokušaj da se na primjeru mini Jugoslavije, kako su i ranije zvali BiH, osvijesti koliko je opasan sustav dominacije. Hrvatske stranke vrlo su žestoko reagirale na poruke bošnjačke ljevice i desnice o tome da bi u slučaju pokušaja ukidanja Doma naroda trebalo ponovno oživiti Herceg Bosnu, pokrenuti postupak razdruživanja ili pak potpuno blokirati BiH. Nije slučajno da su bošnjačke stranke “udarile” na Dom naroda. Riječ je o gornjem domu Parlamenta FBiH koji donosi sve odluke ravnopravno. Bez Doma naroda, u kojemu Hrvati imaju 17 izaslanika, jednako kao i Bošnjaci i Srbi, ne mogu se izabrati predsjednik ovoga entiteta i Vlada FBiH.
 
S obzirom na to da su Bošnjaci tri puta brojniji, ovo je jedini način zaštite od majorizacije bh. Hrvata. S druge pak strane, postoji i Zastupnički dom u koji se biraju predstavnici građana. Presudom Ustavnoga suda BiH u predmetu Bože Ljubića zatraženo je da se prestane s praksom izbora lažnih hrvatskih predstavnika i nametanja od Bošnjaka, nego da Dom naroda, ali i druge nacionalno dimenzionirane institucije bira taj narod koji on predstavlja.
 
Dom naroda je među temeljnim institucijama uspostavljenim Washingtonskim sporazumom 1994. uz posredovanje SAD-a, Hrvatske i Turske, kojim je i zaustavljen hrvatsko-bošnjački rat. Potvrđen je kasnije 1995. kroz Daytonski sporazum. Bilo kakva promjena koja narušava tu ravnotežu izaziva tektonske promjene. Svi su svjesni, pa i domaći političari, kako se BiH mora transformirati na putu prema EU. To podrazumijeva i omogućavanje manjinama sudjelovati u izbornom procesu, što traži presuda Suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu “Sejdić i Finci”. Ostalo je svega 20-ak dana za dogovor o izmjenama Izbornog zakona, nakon čega će Središnje izborno povjerenstvo raspisati izbore. U slučaju da dogovora ne bude, a po predloženim bošnjačkim rješenjima to više sliči ostvarivanju ratnih ciljeva, jedini izvjesni epilog je da će BiH nakon dvodesetljetne krize krenuti prema kaosu jer neće moći provesti izbore.
 

Zoran Krešić, https://www.vecernji.ba/vijesti/bosnjacke-stranke-traze-drzavicu-kao-i-srbi-u-kojoj-nema-mjesta-hrvatima-1237335

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 668 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević