Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Potrebna revizija Daytona u kojoj bi prestali postojati Federacija BiH i Republika srpska

 
 
Već sam jednom prilikom napisao da je za rješenje hrvatskoga pitanja u BiH potreban, prije svega, iskreni razgovor svih Hrvata. Samo kroz jedan takav razgovor, sagledavajući sve probleme, moglo bi se doći do onoga rješenja koje bi barem djelomično odgovaralo, s obzirom na geografski položaj, nacionalnim i građanskim interesima hrvatskoga naroda u BiH.
https://bosnapress.net/wp-content/uploads/2020/05/ivo_markovic_foto1.jpg
Fra Luka Marković
 
Stanje hrvatskoga naroda u BiH, kojemu prijeti opasnost da s vremenom postane beznačajna nacionalna manjina, je posljedica, među ostalim, i krivoga pristupa rješavanju hrvatskoga pitanja. Srbima i Bošnjacima, koliko god se međusobno prepucavali, odgovara današnji hrvatski položaj, jer im omogućava da se u danom političkom trenutku lakše dogovore i na taj način zadovolje svoje vlastite interese. Nažalost, to bi se moglo ubrzo dogoditi u „mini Schengenu“. U toj političkoj ekonomskoj tvorevini dominirali bi Srbi. Ali i muslimani bi bili značajan čimbenik, što bi moglo privući Bošnjake. Uostalom, sličnih pokušaja srpsko-bošnjačkih sporazuma je već bilo. Da su svojevremeno Adil Zulfikarpašić i Muhamed Filipović uspjeli provesti u djelo dogovor s Miloševićem o ostanku BiH u Jugoslaviji, našli bi se i Hrvatska i Hrvati u BiH u vrlo nepovoljnoj poziciji. I tko zna bi li u tom slučaju uopće bilo ovakve Hrvatske. Iz toga treba izvući pouku i pokušati, dok još uvijek nije potpuno kasno, mudro pristupiti rješavanju hrvatskoga pitanja u BiH.
 
Kriva procjena stanja na terenu
 
Tko snosi krivicu za ovakvo stanje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini? Na prvom mjestu nespremnost Srba i Bošnjaka za poštene dogovore, ali i hrvatska politika u BiH koja već nekoliko desetljeća tavori u mjestu. Uzrok za to jest kriva procjena stanja na terenu. Hrvatska politika nije shvatila da nema rješenja hrvatskoga pitanja bez ustupaka Srba. Istina je, to je jasno i svakom ozbiljnijem promatraču trenutnoga političkoga stanja, da između Hrvata u Hercegovini i Srba nema gotovo nikakvih teritorijalnih problema. Ali što je s Hrvatima Posavine? Sve kad bi hrvatski političari i puk iz Bosanske Posavine prihvatili gubitak zavičaja, ostat će vječito prokletstvo na onima koji pristanu na to da Srbi zadrže ono što su ubijanjem i protjerivanjem oteli.
 
Put k izdaji
 
Iako pripadam kritičarima Izetbegovića i njegove jasne antihrvatske politike, u jednom mu moram dati za pravo. Hrvati, nakon tolikih političkih pogrješaka i intelektualnih zabluda, pogotovo onih odanih Sarajevu, nisu više u stanju lako predložiti rješenje koje bi koliko toliko zadovoljilo interese svih Hrvata u BiH, a to znači i onih u Srednjoj Bosni. Postići za njih zadovoljavajući status u BiH bit će, s obzirom na aspiracije Bošnjaka, jako teško. Bojim se da je hrvatska politika predugo vremena poistovjećivala hrvatske interese u BiH s interesima Hrvata u Hercegovini, vežući se uz Dodika, s kojim kako rekoh nema problematičnih točaka ako se prihvati Republiku srpsku kao definirani srpski teritorij. A to bi bilo ravno izdaji. Na drugoj strani mnogi hrvatski intelektualci, pogotovo oni u Sarajevu, i to često iz obiteljskih i osobnih interesa, vjerovali su da je moguće postići sporazum s Bošnjacima oko takvog uređenja BiH, ili barem same Federacije, koje bi im jamčilo lagodan život, kakav su imali u bivšoj državi. Očito su zanemarili onu komponentu među Bošnjacima koja je u samim počecima sanjala o malo više islama u BiH nego ga je potrebno. Danas se ti isti hrvatski intelektualci povlače iz „sarajevske čaršije“ kritizirajući sve i svakoga zbog promašaja, i to bez ikakvoga iskrenoga kajanja zbog vlastitih zabluda. Istina, jedan dio njih se priklanja danas HDZ-u, tražeći tamo one privilegije koje nisu mogli zadržati među Bošnjacima. Nažalost, od toga hrvatski narod nema nikakve koristi. A kad su to ulizice i profiteri bili od koristi jednome narodu? Nikada.
 
Jednostranost hrvatskih intelektualaca
 
Oduvijek sam bio mišljenja da se sudbina naroda ne može prepustiti samo političarima i interesnim, egoističnim intelektualnim grupama. Danas se to u slučaju hrvatskoga naroda u BiH vidi najbolje. Intelektualci bi morali, pod uvjetom da su čestiti, biti uvijek korektiv politike. U BiH, što se tiče hrvatskoga naroda, to se nije dogodilo. I politika i „baščaršijski intelektualci“, ali i poneki hercegovački, su bili jednostrano orijentirani. Dok je politika, uz podršku hercegovačkih intelektualaca, griješila stavljajući sve karte na sporazum sa Srbima, dotle su pojedini sarajevski Hrvati interes hrvatskoga naroda poistovjećivali s interesima „građanskih Bošnjaka“, vjerujući da bi od toga oni i njihove obitelji mogli imati neke koristi. Danas kad je stanje vrlo opasno, kad prijeti opasnost da hrvatski narod bude sveden na nacionalnu manjinu, što zbog iseljavanja, što zbog bošnjačke bezobraštine i srpske pohlepe, traži se pomoć Hrvatske. Da je Hrvatska ozbiljno bila zainteresirana za probleme Hrvata u BiH, pokušala bi sama organizirati razgovor s onim relevantnim čimbenicima Hrvata BiH koji nisu bili vezani samo uz Srbe ili Bošnjake. Nažalost, to se nije dogodilo. A nije se dogodilo, jer u Hrvatskoj ima i previše onih kojima, jednostavno rečeno, Hrvati u BiH ne znače puno. Znatan dio hrvatskih političara ih i ne smatraju svojim.
 
Politika u ćorsokaku
 
Nedostatak senzibiliteta za probleme svih Hrvata doveo je danas hrvatsku politiku u BiH u ćorsokak. Nedostatak konsenzusa svih Hrvata u BiH oko rješenja hrvatskoga pitanja, otvorio je mogućnost Izetbegoviću da se poigrava s njima. Hrvati nikada ne će postići ravnopravnost u BiH ukoliko se sami ne dogovore oko toga što žele. A taj dogovor mora obuhvatiti sve relevantne hrvatske predstavnike koji bi kroz razgovor odvagnuli koje je najbolje rješenje za Hrvate Bosne i Hercegovine u cjelini. Ako gledamo sa strane hercegovačkih Hrvata, ne postoji nikakav otvoreni problem sa Srbima. I to je zamka u koju su upadali hrvatski političari u BiH, ne shvaćajući da se ne rješava samo pitanje hercegovačkih Hrvata nego i onih u Srednjoj Bosni i Bosanskoj Posavini.
 
Da bi moglo doći do nekog pozitivnoga rješenja za Hrvate BiH, potrebni su ustupci i Srba i Bošnjaka. Ukoliko bi do toga došlo, otvorila bi se mogućnost za konsocijacijski model demokratskoga uređenja, koji jedini odgovara duboko podijeljenim društvima kao što je Bosna i Hercegovina. Već sam u nekoliko navrata pisao o tome da je Švicarska bila duboko podijeljeno društvo dok nije došlo do takvoga uređenja države (konsocijacijska demokracija) koje sprječava tiraniju većine, zadovoljava interese svih etničkih grupa kroz veto i teritorijalno uređenje, ali i građanska prava pojedinaca.
 
Nužnost revizije Daytona
 
U BiH bi se to moglo napraviti kroz formiranje etničkih županija (kantona) koje bi štitile vitalne interese etničkih grupa, ali i građanska prava svih svojih stanovnika. U takvom bi uređenju mogli postojati i manje županije, čak i s 15-ak tisuća stanovnika. A da bi do toga moglo doći, potrebna je revizija Daytona u kojoj bi prestali postojati Federacija BiH i Republika srpska. Prema tom novom modelu i Srbi bi umjesto Republike srpske dobili srpske većinske županije. A jedna od njih mogla bi biti i Drvar. Za uzvrat Hrvati bi dobili nazad područja u Posavini u kojima su bili većina. Hrvatima Srednje Bosne bi se otvorila mogućnost za stvaranje nekoliko manjih županija, ali i Bošnjacima na onim područjima gdje je to moguće na prostoru ugašene Republike srpske.
 
Na hrvatskim političarima u BiH, uz podršku hrvatske politike u Hrvatskoj koja se probudila iz zimskoga sna, leži zadatak da ponude takvo rješenje. Njime bi se moglo na vrlo jednostavan način riješiti i pitanje legitimnosti izbora. U zajednici etničkih županija ne bi nikomu bilo zabranjeno kandidirati se za bilo koju službu, bez obzira na etničku pripadnost. Istina, do toga može doći samo pod uvjetom da Srbi odustanu od separatizma a Bošnjaci od unitarizma. Ako do toga ne dođe, ostat će BiH ne samo zauvijek siromašna nego i u dogledno vrijeme prazna.
 

Dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Na Širokom Brijegu održan »XII. simpozij Stopama pobijenih«

 
 
U nedjelju, 18. listopada na Širokom Brijegu održan je »XII. simpozij Stopama pobijenih«. Priređuje ga Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s fra Miljenkom Stojićem. Svrha mu je osvjetljavanje jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca i mnoštva puka Božjega te povijesnih okolnosti u kojima se sve dogodilo.

Radoslav Glavaš
 
Program je započeo sv. misom u samostanskoj crkvi koju je, uz vicepostulatora fra Miljenka Stojića i don Peru Brajko, predslavio fra Ante Bekavac, profesor na Katedri moralne teologije pri KBF-u u Zagrebu. Pjevao je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić, a čitanja i molitvu vjernika predvodili su članovi Trećeg reda Sv. Franje, na čelu s fra Danom Karačićem.
 
Fra Ante je u svojoj propovijedi naglasio sljedeće. »U našim srcima pobijeni hercegovački franjevci su mučenici za Krista i svjedočanstvo evanđelja. Molimo da ih Crkva Božja takvima prepozna. Stoga je važno otkrivanje istine. Važno je čuvanje sjećanja i slavlje vjere koja nam i danas svijetli iz njihovih života ugašenih mržnjom nevjere jugokomunističkih zločinaca. Ne, ne smijemo i ne ćemo šutjeti tražeći istinu i pravdu, prestati moliti da Gospodin udijeli milost pokajanja i osude ovog strašnog zločina te one ideologije koja je učinila toliko zla, nasilja, zločina, toliko pogaženog ljudskog dostojanstva, pogaženih temeljnih ljudskih prava i slobode vjerovanja, slobode savjesti, tako da se i dan danas osjeća zadah te truleži propale ideologije. Ne može se tvrditi da se to nije dogodilo ili da su oni bili legitimna vojna meta i, eto, u ratu se svašta događa pa i to. Postoje svjedočanstva, ali postoje i nasilne šutnje, nijekanje, iskrivljivanje činjenica. Postoje lažna i zlonamjerna tumačenja koja na dvostruk način gaze dostojanstvo prešućivanjem istine i nijekanjem zločina. Postoji nasilje nad objektivnim činjenicama i događajima. Iz bezdana neljudskosti dolaze glasovi opravdanja i nijekanja ovog strašnog zločina koji je pogodio franjevačku zajednicu u Hercegovini u razdoblju 1942. – 1945. I danas se može čuti prigovor s najviših razina da se stalno bavimo prošlošću. Ne, bavimo se ljudskim dostojanstvom i traženjem istine o onima koji su nasilno, zločinački, nedužno pobijeni. Tamo gdje se zaboravlja prošlost, sadašnjost je beznačajna jer se bojimo istine i odgovornosti, a budućnost je prigoda da se opet ponove isti zločini u ime ideologije.«
 
Nakon sv. mise sudionici simpozija premjestili su se u samostansku dvoranu. Održana su sljedeće tri predavanja. Najprije je govorio povjesničar mr. don Pero Brajko o svjedocima vjere u Vrhbosanskoj nadbiskupiji tijekom Drugog svjetskog rata i komunističke Jugoslavije. »Vrhbosanska nadbiskupija imala je tijekom Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja 39 mučenika: 28 biskupijskih svećenika, 6 bogoslova i 5 sjemeništaraca, te 57 mučenika u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj i 7 mučenica Družbe Kćeri Božje Ljubavi, poznatije kao Drinske mučenice, koje su 24. rujna 2011. proglašene blaženicama pod sv. misom u dvorani Zetra u Sarajevu. Franjevačka provincija Bosna Srebrena ostala je bez 57 članova svoje redovničke zajednice u razdoblju 1941. – 1945. i to: 39 svećenika, 1 redovnika koji nije bio svećenik, 9 studenata Franjevačke bogoslovije u Sarajevu i 8 đaka Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Provincija je tako samo u 1944. ostala bez 12 svećenika. Način smrti članova ove redovničke zajednice bio je različit: utvrđeno je ubojstvo 41 člana, i to: 24 svećenika, 8 studenata, 8 učenika i 1 brata laika; 10 svećenika umrlo je od zaraze pjegavim tifusom prigodom pohoda bolesnicima, a 6 svećenika i 1 bogoslov vode se kao nestali na kraju Drugog svjetskog rata. Najviše članova ove redovničke zajednice stradalo je u zadnjoj godini Drugog svjetskog rata 1945.: od 57 stradalih, 38 je poginulo 1945., od 24 ubijena svećenika 14 je ubijeno također 1945., a i ona 6-orica nestalih svećenika i 1 bogoslov pouzdano se može vjerovati da su stradali baš na kraju rata ili nešto kasnije.«
 
Publicist Mate Kovačević govorio je na temu »Fra Radoslav Glavaš i Mile Budak – dvije književne sudbine«. U svom predavanju istaknuo je sljedeće. »Dva velika hrvatska pera – nezaobilazni pripovjedač, genijalni romanopisac i hrvatski mučenik Mile Budak, bez kojeg je nezamisliva povijest hrvatske književnosti 20. stoljeća, kritičarski odgovor pronašao je u napisima dr. fra Andrije Radoslava Glavaša, najagilnijeg, najbistrijeg i najboljeg književnog kritičara u razdoblju 1930. – 1945. Glavaš je svoju kritiku temeljio na vrijednosnim estetskim načelima, a hrvatsku je književnost gledao i kao izraz umjetničke duše hrvatskoga naroda, upravo ono što je netendenciozno tkao književnik Mile Budak u svojim proznim djelima, ispisavši tako jedne od najljepših stranica hrvatske proze. Tu je prozu, ne bez uočavanja pojedinih slabosti, vrhunski prepoznavao A. R. Buerov, odnosno Radoslav Glavaš. Premda im je bio različit životni put, mučenička ih je smrt, naravno uz izvanredna književna ostvarenja, povezala u zajedničku hrvatsku žrtvu iz koje će, kako je proročki i za pobijene širokobriješke fratre pisao Glavaš, biti prinos više u žrtvama hrvatskoga naroda za životnu opstojnost i državnu nezavisnost pa će iz “grobišta poklanih franjevaca na Širokom Brijegu biti trajan narodni spomenik i ujedno divna žrtva za vjeru i narod.” Jednako tako i iz smaknutih velikana hrvatskoga pera Mile Budaka i Radoslava Glavaša!«
 
Treće predavanje, na temu »Mučeništvo kao znak nasljedovanja Isusa Krista«, održao je dr. fra Ante Bekavac. »Temeljno pitanje jest na čemu se zasniva mučeništvo? Odgovor na njega kaže da se ono zasniva na Isusovoj smrti, na njegovoj žrtvi najviše ljubavi, izvršenoj na križu da bismo mi imali život. Krist je trpeći sluga koji je dao samoga sebe kao otkupninu za mnoge. U tom smislu teologija mučeništva ili teologija križa pruža dublji smisao kršćanskom trpljenju i smrti koji se zrcale u slici Isusa Krista savršenog uzora svakog nedužnog i nevinog trpljenja. Upravo iz razumijevanja Kristova života možemo reći da je mučenik onaj koji slijedi Gospodina sve do kraja, slobodno prihvaćajući da umre za spas svijeta, u najvećem dokazu vjere i ljubavi. Tek u ovom kontekstu postaje i razumljivo zašto za pobijene hercegovačke franjevce u razdoblju 1942. – 1945. držimo da su mučenici, iako doduše joj nisu službeno takvima proglašeni. To ne umanjuje njihovu žrtvu koju su prinijeli ponajprije kao sluge i učenici Isusa Krista. Povijest Crkve duboko je obilježena mučeništvom zbog vjernosti Kristu, a to osobito vidimo u pojedinim mjesnim Crkvama ili redovničkim zajednicama. Mučenici na najsažetiji način izražavaju temeljno značenje smisla trpljenja i patnje. Dok trpe u svom tijelu, oni se suobličuju Kristu patniku koji je svoj život položio za sve ljude. Iz toga temeljnog događaja križa Kristova postaje sasvim razvidno da mučenici ne žive sebi već Kristu Spasitelju i Otkupitelju.«
Zbog pošasti korona virusa posjetitelja je bilo manja nego uobičajeno, ali su svi otišli kući zadovoljni onim što su čuli. Nakon simpozija nastavljeno je druženje u klaustru samostana.
 

Ivana Karačić

Visoko predstavničko brutalno etničko čišćenje kršćana

 
 
Sve je manje izmiješanih nacionalnih i vjerskih boja na bosanskohercegovačkom u vjerskom ratu slikanom, u Daytonu dorađivanom, a u Den Haagu po pristiglim naftnim dolarima iz islamskih zemalja, pa gotovo dovršenom mozaiku. Umjesto obećavanja da će se vratiti slika stare Bosne i Hercegovine, ono je svakim danom nova jednobojnija, slika nove daytonsko-haaške Bosne i Hercegovine. I ako je politika ispunjena lažima i lažnim obećanjima, koja je teško ispuniti i u homogenijim društvima od bosanskohercegovačkog, ipak laž je glavni način "gradnje" i "održavanja" zemlje koja pred cijelim svijetom propada, i nitko joj ne prilazi da joj istinom pomogne i spasi je. Naprosto za spas nije ni stvorena u Daytonu, već kao neki u svijetu nezabilježen projekt, za propast. I to propast u što većim mukama i bolovima, stradanjima i progonima.
https://www.nato.int/pictures/2003/030129/b030129c.jpg
U što većem broju ubijenih, prognanih, silovanih, u potocima krvi i rijekama suza. A to je vidljivo i svim njenim tvorcima u Daytonu, čuvarima Visokim predstavnicima u Bosni i Hercegovini, i onima koji su u raspadu komunizma vidjeli priliku stvaranja prve muslimanske države na europskoj periferiji. U vjerskom beha ratu, obojeni prostori u jednu nacionalnu i vjersku sliku, progonom i etničkim čišćenjima, danas su sve jednonacionalniji i jednovjerskiji, po uzoru islamskih zemalja, i to onih najradikalnijih koje su se svim sredstvima i načinima tijekom beha vjerskog sukoba uključile na muslimansku stranu u stvaranju svoga islamskog entiteta. Bosanskohercegovački narodi vide, kako je kazao bošnjački ratni general Jovan Divjak nakon što je doživio u vojnim uredima opomene da se tu pozdravlja sa "mehraba" i "selam elekium" otpozdravljajući sa "alekium selam" da je "sve otišlo helač". Visoki predstavnici svojom šutnjom prisiljavaju kršćane da to prihvate, i da se time, i svim drugim načinima koje Bošnjaci koriste, islamiziraju, ili odu van.
 
Nije li to visoko predstavničko brutalno etničko čišćenje kršćana, poglavito katolika, na koje su sami agresirali tenkovima, smjenama legalno izabranih hrvatskih predstavnika, pljački hrvatskih banki, i svekolikog ebespravljivanja, ravni onima kroz kakve su prošli Hrvati u vrijeme zloglasnog turskog zuluma. U takvoj Bosni i Hercegovini koju su Srbi i Muslimani podijelili u Beogradu, u ratu granice ozidali, svijet im zločine priznao i legalizirao, na tom političkom, vojnom, kulturnom, vjerskom i civilizacijskom dvodijelnom igralištu traje najbrutalnija igra bez granica. Velikosrbi i velikomuslimani čine sve da i zadnji trag, znak, simbol one treće hrvatske strane trajno nestane, i svoje ograđene torove homogeniziraju u jednu naciju i vjeru, na jednoj strani u srpsko pravoslavnu na drugoj u muslimansko islamsku. Velikomuslimani se ugledaju na velikosrbe, i obrnuto, hvaleći se jedni drugima, i svijetu, čiji je grad islamskiji ili srpskiji.
 
Svijet kao da uživa u njihovim crnim natjecanjima, ne svirajući nikada i nikakav prekršaj, ne pokazujući čak ni žuti karton velikosrpskim i velikomuslimanskim igračima. A prekršaja je svakim danom uvijek za crvene kartone, no sudije u osobama Visokih predstavnika ne sviraju prekršaj, budući da i sami igraju prljavo i rušilački, čime postaju dvanaesti igrač, u zavisnosti od potrebe, jednom u velikosrpskoj drugi put u velikomuslimanskoj ekipi. Zbog toga je sudbina hrvatskog naroda svakim danom upitnija, nepovoljnija, u najvećoj mjeri zbog stalnog isključivanja ili namještanja svojih igrača na hrvatska mjesta. Dovikuju se, stoga, ni od koga ometani lideri secesionističke republike srpske i centralističko unitarističkog muslimanskog federalnog entiteta, upoznavajući svijet o onom šta su uradili i šta kane učiniti sa osvojenim teritorijima. Je li samo neki grad malo više srbijaniziran ili islamiziran odmah druga strana svoj teren čisti i mete ostatke one druge, a napose one treće hrvatske strane, koju su u Beogradu dogovorili da će je istrijebiti sa beha zemlje.
 
Čelnik beha Srba tvrdi, s pravom i razlogom, na temelju slike, "Sarajevo je potpuno muslimanski grad, kao što je Banja Luka naša“. I potpuno je u pravu, i to je rijetka istina koju je javno kazao i priznao u svom političkom radu srpski član beha Predsjedništva, koje čine još dva bošnjačka. Naravno bez hrvatskog predstavnika, jer i on je isključen iz igre, kao i u mnogim drugim igrama koje se igraju na bosanskohercegovačkom terenu. Šutnja druga dva bošnjačka beha Predsjedništva na ovu tvrdnju samo je potvrda da je to strašna istina. Nisu samo iz ta dva beha grada protjerani i u njima poubijani Hrvati, kako bi bili etnički i vjerski čisti i slicni jedan drugom kao jaje jajetu. Svi drugi, nekadašnji beha gradovi, a danas srpski ili muslimanski, su kao Sarajevo muslimanski i kao Banja Luka srpski. Vide to i svi oni koji Bosnom i Hercegovinom vladaju bilo na daljinski ili u okupatorskim osobama Visokih predstavnika, ili djelitelji "pravde" iz haaške kuće zloćudne nepravde. Svi oni vide te srpsko muslimanske gradove koji se takmiče u progonu hrvatskog naroda, i uživaju u takvim jednonacionalnim i jednovjerskim slikama, koje zasigurno ne bi bilo moguće oslikati bez Holbrookea, Ashdowna, Petritscha, Bildta, Schwarz-Schillinga, Haaškog tribunala, i dakako bez naftnih dolara iz islamskih zemalja kojima su prostorije suda u Haagu pretrpane, i od njihove količine u džepovima "sudaca" čak ovisi i cijena nafte na svjetskom tržištu. Zna to i Dodik i zbog toga i kaže da će u Bruxellesu reći kako je "intervencionizam međunarodne zajednice doveo BiH do nemogućnosti".
 
I opet je Dodik u pravu, da li svjesno ili nesvjesno govori istinu o zemlji koja propada pod čizmom stranaca. Reći će on to svima u Briselu s kojima bude u prilici razgovarati da  "BiH je zarobljena iluzijom koju su posijali međunarodna zajednica i Bošnjaci. BiH ne može da dođe do realnog političkog života u kojem postoje tri konstitutivna naroda koji treba da se dogovaraju konsenzusom, nego se stalno pokušava pribjeći nekom nametanju". Današnja daytonsko haaška, odnosno srpsko muslimanska, Bosna i Hercegovina i stvorena je velikosrpskom i velikomuslimanskom agresijom, etničkim čišćenjima i progonima Hrvata, na nepravdi i posijanoj mržnji, na isključivosti i netoleranciji, na zločinima i genocidu. I stoga je to nametnuti entitet, napunjen barutom velikosrpskog secesionizma i velikomuslimanskog unitarizma i vjerskog radikalizma, kojeg će njegovi punjači zapaliti kada iscrpe sve koristi koje mogu izvući.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1719 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević