Deset tisuća godina hrvatske državnosti

Ponosna 1100. obljetnica Crkvenih sabora i Hrvatskog kraljevstva

Iznenadili su nas.

Da, iznenadili su nas Oni iz Mostara.

Umjesto u Zagrebu, u Mostaru je 14. i 15. svibnja 2025. održan Međunarodni znanstveni skup „1100 godina crkvenih sabora i Hrvatskog kraljevstva“.

Bila je to HRVATSKA PRIČA.

Čuo se samo govor o Hrvatskom kraljevstvu utemeljenom – u ovim krajevima – prije 1100 godina u „liku i djelu“ Kralja Tomislava, od Raše do Drave, Drine i Jadranskog mora, praćen s 10.000 godina starim zvucima vesele i svečane pjesme dolazeće s perzijske visoravni, koja je dopirala sve do „sredozemnog uha bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta“ razliježući se preko Armenskih gora, krimskog Tanaisa, boja na rijeci Eraxu i pobjede nad Germanima, Velike, a onda i Bijele Hrvatske, spuštajući se niz Karpate na obale Jadrana. 

Dostojanstveno i ambiciozno, u vrijeme kad još nije bilo niti bilokakve najave za nastanak države Srba, kamo li Jugoslavije. 

FRA ANDRIJINA PORUKA: „Ponosna 1100. obljetnica Crkvenih sabora i Hrvatskog kraljevstva“

„Ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata…” – iz pisma Pape Ivan X. godine 925. Taj papa uputio je pismo, „ljubljenom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihovilu, izvrsnom knezu Humljana (Humske zemlje, današnje Hercegovine), te prepoštovanom i presvetom bratu našem Ivanu, nadbiskupu crkve salonitanske, i svim podložnim biskupima, nadalje svim županima i svim svećenicima i čitavu narodu koji boravi u Slavoniji i Dalmaciji, predragim našim sinovima…”

Tim je riječima papa Ivan X. 925. godine, ususret prvom Splitskom crkvenom saboru, započeo pismo hrvatskom kralju Tomislavu. U spomen na to – 2025. godina slavi se kao 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva.

Na temelju novozavjetnih spisa, sv. Pavao u Poslanici Rimljanima (15,19) naglašava da je „od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo”. Pavao je sa svojim suradnicima bio je na Mljetu – tu ga je i zmija ugrizla, a svoga pomoćnika Tita je poslao u Dalmaciju, te u Poslanici Timoteju pak veli da je Tit, njegov suradnik, „otišao u Dalmaciju” (2 Tim 4,10). Mi vjeru nasljeđujemo od apostolskih vremena.

Povijesni dokumenti Petrovih nasljednika s predvodnicima hrvatskog naroda, te svijest da je za nas kralj Tomislav, vladar iz davnih vremena simbol je nacionalnog identiteta i državnosti.

Na početku XXI. stoljeća, Tomislavov je povijesni lik čije ime i danas nose brojni njegovi sunarodnjaci i sunarodnjakinje -njegovo ime krasi osobe i među franjevcima i franjevkama.

Tijekom dva tisućljeća povijest kršćanstva i Hrvata u Humskoj Zemlji, potom Hercegovini s franjevcima tekao je između života, životarenja i smrti.

Fratri su već 800 godina ovdje i ostajemo s vjernim pukom blagoslivljani od Kraljice Mira!

Samo komunističko razdoblje sa catolcidima i croatocidima tiho zbori: protukatoličke horde počinile su neviđeni zločin u Hercegovini. Ili pod drugim imenom – jugokomunisti, imajući u planu satrati i slomiti vjeru i hrvatsku naciju u Hercegovini. Prije 80 godina spalili su nadzemlje, ozemlje i podzemlje i ostaviti dokaz svoje politike na Širokom Brijegu – žrtveniku Biskupija koje su u Drugom svjetskom ratu i poraću ostale bez 19.463 katolika. Tu se osjeća miris mučenika u dimu nevino ubijenih, benzinom polivenih, spaljenih fratara, katolika i Hrvata iz čije krvi bujaju čili Hrvati i katolici.

Hercegovina je katolička i hrvatska zemlja mučenika i svjedoka. Prepoznatljive karakteristike hrvatstva i katoličanstva iz kolijevke nose djece koja su se razmilili svijetom.

Ta prepoznatljivost, mutatis mutandis, pamti događanja i iz 925. godine u Crkvi s kraljem Tomislavom – Hrvatskim Kraljevstvom u Lijepoj našoj. Mi kršćani pod imenom domovine ne ljubimo samo zemljište, ne samo krv, koja nam je zajednička, ne samo narodni genij; mi u imenu domovine ljubimo i mir Evanđelja i krstionice… prošle uspomene, sadašnju svijest i buduću nadu… Prvi ideju o slavljenju 1000. obljetnice kralja Tomislava izrekao je fra Ljudevit Radoš (1866. -1923.), a najtrajniji simbol u naselju koje je nadjenuo ime Tomislavgrad, ostvario je fra Mijo Čuić (1882. – 1959.) gradnjom Bazilike u čije zdanje je ugradio ljubav, znoj i ponos hrvatski narod, uz svestranu pomoć „Braće hrvatskog zmaja”. Diljem Hrvatske iznikli su raznovrsni spomenici i ploče s natpisima zahvalih potomaka hrvatskih velikana.

Zbog gradnje bazilike i promjenu imena mjestu – od Županjac u Tomislavgrad, komunisti, nakon rušenje Nezavisne Države Hrvatske i okupacije hrvatskih područja, 1946. godine, fra Miju Čuića osudili su na smrt. Nakon pobune istinoljubivog puka, umišljeni vlasnici ljudskih života, fra Miji su zamijenili presudu s 18 godine uzništva – u zloglasnoj Zenici. Za tamošnje mučitelje dr. fra Mladen Barbarić, jedan od 29 hercegovačkih fratara koji su tih godina od ukupno 84 tamo čamili, mi je ponovio:

„Narod ponavlja da đavli muče ljude, a ja ti kažem, đavle bi trebalo odvesti u Zenicu da ih tamošnji mučitelji nauče kako treba mučiti ljude.”

Tamošnji mučitelji su i fra Miji uništili život i, „smilovali” se, puštajući ga da umre među fratrima u Mostaru. Međutim, fra Mijo Čuić svehrvatskom spomen baziliko nadživljava stoljeća!

I spomenici 1000. obljetnice smetali su komunističkim sljedbenicima. Podsjećam vas da su komunisti na Širokom Brijegu 1947. spalili matične knjige Širokog Brijega i stare matice župa što su se tamo čuvale te knjižnicu, arhiv, muzej – da se zametu tragovi naroda koji je prije njih u Hercegovini živio. Godine 1971. uvjerio sam se, kako mije posvjedočio matičar u jednom matičnom uredu, komisijski spalili maticu umrlih. To sam priopćio provincijalu dr. fra Rufinu Šiliću i izrazio bojazan da i druge oduzete matične knjige budu spaljene. Da sačuvam matične knjige, moj prijedlog spomenuti provincijal je to odobrio. Tijekom više godina posvetio sam se spašavanju oduzetih matičnih knjiga. I u tome sam uspio. Uz to poticao sam fratre na prikupljanje podataka o ratnim žrtvama u našim župama. Nakon prikupljenih popisa sumarne podatke o žrtvama Drugoj svjetskog rata i poraća u franjevačkim župama, objavili smo 1977. u Šematizmu Provincije. Uz tekst o župi Drinovci ilustrirali smo slikom spomenika iz 1925. U Vjerskoj komisiji u Sarajevu su i to ocijenili neprijateljskim činom i kaznili nas s 12 milijuna dinara. Kaznu smo platili. Prvi smo u Jugoslaviji objavili žrtve, u najvećem broju partizanskih zlodjela. Smrtna presuda fra Miji Čuiću i novčana kazna za ilustraciju 1925. godine, uz slična zlodjela komunističke vlasti, svjedoče privrženost 1000. obljetnice Hrvatskog kraljevstva, te planiram 2025. svjedočiti franjevačku i hrvatskog naroda pripadnost.

Ove godine “u ozračju duboke radosti koja nas ispunja zbog spoznanja da nas tako i toliko Bog ljubio i ljubi” organiziramo u Mostaru i Hercegovini ovogodišnje obilježavanje 1100. godina CRKVENIH SABORA U SPLITU I HRVATSKOG KRALJEVSTVA zahvaljujući suradnicima i potpomagačima. Fra Andrija Nikić, predsjednik, Hercegovina, 14.-15. svibnja 2025. godine.

Tomislav Dragun i Andrija Nikić