Graditelji ukradene budućnosti

Predstavljena knjiga umirovljenog pukovnika Hrvatske vojske Vinka Barbarića

U velikoj dvorani Zavoda HAZU-a u Splitu, u petak 14. rujna, u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Splitu predstavljena je knjiga „Graditelji ukradene budućnosti“ (Dio prvi) umirovljenog pukovnika Hrvatske vojske Vinka Barbarića. O knjizi su govorili akademik Davorin Rudolf, Nikola Grabić, bivši gradonačelnik Splita, komodor HRM Marin Stošić i autor. Riječ je o ilustriranoj knjizi (21×28) podijeljenih na sedam poglavlja u kojima pukovnik Barbarić kao utemeljitelj prve oružane postrojbe dragovoljaca „Sv. Jure“ – Žrnovnica, utemeljene  sredinom kolovoza 1990. godine kao prva samostalna satnija 4. Brigade ZNG-e  sa kojom je izvojevao značajne vojne pobjede, osvojili su dva objekta strateške vrijednosti bez izravne uporabe sile, među njima i raketnu bazu bivše JNA 16. rujna 1991. godine, što je svrstava u najuspješnije postrojbe HV-a – objavljuje svoja ratna i politička sjećanja 1990 – 1991, ljudske sudbine, razmišljanja i izazovi potkrijepljena izvornim, do sada ne objavljenim dokumentima u stvaranju Hrvatske Države.

Vinko Barbarić

Govoreći o velikim pobjedama, uspjesima koji su uticali na daljnji tijek rata u Splitu, Dalmaciji a vjerojatno i šire Barbarić je kazao kako objavljuje niz ne objavljenih dokumenata, novih činjenica koje u usporedbi sa iznijetim događajima do sada na ista događanja stvaraju ili upotpunjuju novu sliku u stvaranju temelja naše Domovine. Govorim o stvarateljima koje nazivam graditeljima. Govorim o njihovoj poniznosti, vječnoj spremnosti za obranu svojih svetosti. Općenito neznanje i poluistina ako se više puta ponavlja bez reakcije postaje istina. Banalna ili sekundarna stvar postaje primarna. Opisujem obične male, ali velike ljude koji su ispisali značajna povijesna djela, a bili i ostali skromni, ponizni ljudi sa svim svojim vrlinama i manama, uvijek nepromjenjivi kada je u pitanju stati na branik naše jedine Hrvatske.

Vjerojatno nitko o njima ovo ne bi ni napisao, jer uvijek su povijest pisali tzv. pobjednici na uštrb istinskih. Gledam ih sada sa svim nedaćama sa kojima se nose, ne žale se, ali ne mogu ostvariti prava i nužne životne potrebe koje imaju prilagodljivi i podobni. Ne mogu osigurati sebi i obiteljima dovoljnu potrebitu, zasluženu zdravstvenu, socijalnu i egzistencijalnu skrb, ali ponosni su i ne žale se. S druge strane vidim ih u bliskoj borbi, u nizu životno neizvjesnih i opasnih situacija, gdje ne plaču da im je teško, da su dugo na položaju daleko od obitelji, ali mitraljez im ne zaštekaje, ruka im je mirna, korak brz i vidim im sada na licima i pogledu da su spremni napraviti opet sve isto za Domovinu, kazao je Bradarić

Nikola Grabić govoreći o knjizi je kazao kako je čitajući ostao  zapanjen, iznenađen velikim brojem detalja za koje do danas nije znao niti bilo gdje pročitao.“Mislimm da je važnno naglasiti da se sve  što je u knjizi opisano odvijalo krajem 1990. i kroz sudbonosnu 1991. godinu. Tada se zapravo „lomila“ drevna težnja naših domoljuba za neovisnom i samostalnom hrvatskom državom. To je bilo vrijeme hrabrih, srčanih i odlučnih momaka, te je bilo vrijeme velikih želja, ali i velikih izazova, strepnji i patnji. To je bilo vrijeme kada se nje znalo što donosi slijedeće jutro. Koliko samo hrabrosti, ljubavi prema svojoj domovi je trebalo za sve to? Upravo to isčitavam u gotovo svakoj rečenici ove knjige. Zamišljam re hrabre momke, nepoznate široj javnosti, čiste svajesti s puno ljubavi i žara, koj su stali u obrani svoje grude bez imlo poisli na neki svoj osobni interes, neku korist ili probitak, nego isključivo na opće dobro, za dobro svoga kraja, za svoju domovinu,kazako je Graabić,  te na kraju naglasio kako ovakva štiva mladi danas nemaju prilike čitati, što je, šteta jer ignoriraju sve što je bilo prije njih. Primjerice, danas kad pitate mlade koji je praznik Dana zahvalnosti, oni će reći da ne znaju.

– Barbarićevi junaci u knjizi su dječaci sa splitskih ulica i poljičkih sela, koji su se hrabro pridružili Barbariću i njegovoj postrojbi te sudjelovali u borbi Davida i Golijata  te izvojevali pobjedu za vječnu Hrvatsku, kazao je Marin Stošić, te dodao, da ono što iznad svega krasi autora ove knjige i sve njegove suborce nisu samo iznimno velika postignuća u Domovinskom ratu, već njihovo dostojanstvo, ponos i skromnost  s kojom žive. Barbarić i njegova postrojba napravili su ratnu varku, jednu psihološku operaciju jer je uočio pukotine kod neprijatelja u redovima ljudi koji su bili na vodećim poziccijama, odnosno znao je tko je od oficira bivše JNA najslabija karika, istaknuo je Stošić i dodao kako bi građa iz kjnige mogla poslužiti ta dobar podložak za film.

Na kraju, autor Barbarić je kazao kako se u ovoj knjizi svjedoči da i snovi i želje uz Božju pomoć i snagu vjere budu ostvareni, i želi potvrditi i ukazati na životnu istinu da povijest moraju i mogu baštiniti njeni istinski graditelji, kako bi nam Domovina bila vječna. Ali dodao je autor važnije od svega je moja iskrena želja da oni koji dolaze zabaštine naša djela kao svoj putokaz.

Ivica Luetić