Muslimani se ponašaj poput Srba, tvrdeći da gdje je i jedan muslimanski grob, to je muslimanska zemlja
Efendije i hodže u vjerskom beha ratu na čelu jedinica muslimanske Armije BiH, efendije i hodže u primirju na čelu bošnjačkih postrojbi na osvajačkom pohodu u ratu MI ili ONI, u sukobu civilizacija. Nekažnjeni muslimanski ratni zločinci i zločini, bošnjački su ratni zločinci. Čak se ni ratne odore i oružje u krvavim rukama ne mijenjaju. Neka se zna tko je i što je, i za koje ciljeve se civilizacije bore u sukobu, jer Veliki Allah ostaje isti. I za njega se bore, umiru i čine zločine poput turskog agresora u Bosni i Hercegovini koje je činio 415 godina, a njegovi potomci do danas.
Taj sveti muslimanski cilj opravdava sva sredstva, a džihadistima daje pravo da čine zločine u svakom dijelu zemaljske kugle gdje islam i muslimani dolaze na bilo koji način i u bilo kojoj prilici. S pravom koje im je dao džihad, muslimani u Bosni i Hercegovini osvajaju svaki pedalj Bosne i Hercegovine, jer kažu, gdje je i jedan muslimanski grob, to je muslimanska zemlja.
Muslimanska osvajanja Europe
Zbog toga muslimani koji su kao agresori u migrantskim poplavama, kao i oni “ekonomski” planski umarširali u zapadne europske zemlje svoje mrtve više i ne voze u domovinu nego ih sahranjuju u zemljama koje su ih primile, i oni će sutra biti i povod i razlog za osvajanje i islamiziranje, jer gdje je i jedan muslimanski grob to je muslimanska zemlja.
Tu džihad politiku krvi i tla muslimani sve od okupatorsko rušilačko genocidnog upada u Bosnu i Hercegovinu provode. I danas im je ta politika vodilja, ali i opravdanje za osvajanje cijele i cjelovite beha zajednice, i kažu da na svakom njenom komadiću je muslimanski grob okupatora, zločinca i genocidiste, i kao takva to je muslimanska, cjelovita i nedjeljiva Bosna i Hercegovina.
Grobovi kršćana katolika branitelja križa časnog i slobode zlatne, koji su uistinu na svakom pedlju fratarske Bosne i Hercegovine, za muslimane nisu pravo preživjelim katolicima, i pravoslavnima čak ni na obranu grobova, a kamoli na obranu cjelovite kršćanske kraljevine kraljice Katarine. A za širenje politike krvi i tla u muslimanskom čelništvu koje ne izlazi iz vremena vjerskog beha sukoba, zapravo ne izlazi iz ratnog vremena sve od nasilnog ulaska muslimana u fratarsku zemlju kraljice Katarine, najbolje, najprikladnije je u vremenu vjerski muslimanskih blagdana, i u džamijama kao vojarnama kako ih je Erdogan nazvao.
U vjerskim objektima, pored obiteljskog odgoja za strašne zločine iz mržnje prema križu, čovjek se najlakše oblikuje i priprema za svaku zadaću, napose onu terorističku. I upravo iz domova i džamija prošlost je pokazala a sadašnjost stalno potvrđuje, izlazili su najbrutalniji muslimanski teroristi, poput onih jedanaesto rujanskih 2001. udara na kršćansku Ameriku, i onih sedmolistopadskih 2023. islamističkih udara na Izrael i judaizam. Po uzoru na džihadiste iz 2001. i 2023. godine
No, na jednom malom europskom perifernom dijelu, na granici svjetova, zapravo sada već na prostoru sukoba vjera i kultura, na predziđu kršćanstva u fratarskoj zemlji, kraljevini kraljice Katarine u koju je islam došao mačem i ognjem prije 563 godine, i toliko dugo tlači i ruši sve eurokršćanske vrijednosti i stečevine, tu na tom tlu kršćanskih žrtava i rasadniku islamskog terorizma, muslimani su po uzoru na 11. rujan 2001. i 7. listopad 2023. jednakom brutalnošću udarili i na kršćanstvo i na judaizam.
Tu na “malom terorističkom muslimanskom otoku”, čije su dijelove muslimanski ratni zločinci napravili sto posto čistim muslimanskim prostorima, zločinima etničkog i vjerskog progona katolika i drugi kršćana, ubijanjem fratara, silovanjem časnih sestara, sa minareta džamija, odnosno iz ti muslimanski suvremenih vojarni i danas odjekuju hodžini pozivi na rat, i kažu ti muslimanski džihadisti rat nije stao, jer agresori, kršćani i sa Istoka i sa Zapada nisu ostvarili ratne ciljeve. A misli na neostvarene ratne ciljeve muslimanske armije čije ratnike je predvodio uz povike “Alah u ekber”.
Na putu tih neostvarenih muslimanski ratnih ciljeva koje je zacrtao ratni zločinac Alija Izetbegović u svom islamskom manifestu “Islamska deklaracija” na malom terorističkom muslimanskom otoku, i dijelu okupirane kraljevine kraljice Katarine u Središnjoj Bosni i Hercegovini najstradalnijem prostoru Hrvata katolika žrtava islamskog barbarizma, odjekuju i danas prijetnje muslimansko bošnjačkih džihadista “ubijat ću kršćane”.
U Zenici, gradu čije visoke peći kriju, pod prijetnjom ratnog zločinca Šefika Džaferovića, tragićni kraj bugojanskih, maljinskih, travničkih, zeničkih… Hrvata. Islamističko.terorističke pjesme iz mržnje prema križu koje su muslimanski zlikovci sa iranskim islamskim revolucionarima pjevali u Lašvanskoj dolini pri ritualnim ubijanjima katolika obavještavajući svog vrhovnog zapovjednika “Alija babo šalji nam salate imamo mesa koljemo Hrvate”.
Babini sljedbenici ubijali bi kršćane
Sada samo u malo izmijenjenoj formi jer nemaju babe Alije pjevaju ti isti nekažnjeni muslimanski ratni zločinci, štićenici neki Haaških sudaca koji sude po količini lobističkih dolara iz islamskih zemalja i tenk visoki predstavnika, “ubijam i ubijat ću kršćane”. Ubijanje kršćana katolika u Bosni i Hercegovini nekažnjeni je muslimanski zločin koji u kontinuitetu traje sve od turskog progona kraljice Katarine i prisilne islamizacije njene djece. Iza muslimanskog petsto šezdeset i trogodišnjeg ubijanja i prisilne islamizacije katolika ostaju, a to i jest cilj politike kršćanofobije, čisti muslimanski prostori i spaljeni katolički domovi.
Potvrđuju to i slike iz vremena muslimanske agresije na katolike u periodu vjerskog beha sukoba, etnički čisti muslimanski gradovi, Sarajevo, Jablanica, Zenica, Travnik, Bugojno, Konjic, Kakanj, sela Maljine, Miletići, Grahovčići, Ovnak, Čukle, Brdo, Putkovići, Šarići, Banovići, Rudnik… U svim tim danas muslimanskim čistim gradovima i prostorima, u kojima gotovo i nema tragova kršćana i kršćanstva, muslimanski zločinci obilježavaju svoje dane zločina i to baš na samom mjestu ritualnog ubijanja i seksualnog iživljavanja na zarobljenim katolicima i katolkinjama.
Najveća i mržnjom prema križu najispunjenija muslimanska slavlja dànà počinjenih zločina na mjestima hrvatsko katoličkih stradanja odvijaju se u vrijeme ramazanskih dana, potvrđujući poznatu istinu vođenja vjerskog rata u BiH, a koji i danas traje upravo muslimanskim memoiranjem zločina nad Hrvatima katolicima.
Rat kojeg muslimani Bošnjaci, uz šutnju Haaškog suda i visoki predstavnika, te uz pomoć iranski islamski revolucionara, isti oni koje je slobodni svijet proglasio terorističkom organizacijom, vode drugim sredstvima, prijetnjom u Zenici “ubijat ću kršćane” u Jablanici kada slučajno ulicom prolazi katolički svećenik iz kuća, škola, i sa svih drugi javni mjesta u glas zaviču slavljenici počinjenih zločina, i muslimanski vjernici ramazanskog vremena “Drž’te ustašu”.
Eto znaka za što i kako se muslimani u ramazansko vrijeme pripremaju za veliki vjerski muslimanski blagdan Bajram. Ni u to vrijeme ne mogu bez rata i izlijevanja vjerske mržnje prema križu.
Po drugi put u svojoj povijesti iz Bosne i Hercegovine krenuo je svjetski rat, Prvi svjetski rat, i drugi put Globalni svjetski sukob civilizacija i vjera, kultura i svjetova. Planer tog globalnog rata civilizacija sin ratnog zločinca Alije Izetbegovića, Bakir najavljuje sloganom MI ili ONI, i čistim muslimanskim gradovima i prostorima bez ikakvih tragova kršćana i kršćanstva u njima potvrđuje odlučnost ratne realizacije MI.
Muslimanska pobuna u Stocu
Muslimanski bratski Iran vodi rat protiv kršćanstva u Americi i judaizma u Izraelu, muslimani u Bosni i Hercegovini vode vjerski rat protiv katoličanstva, pravoslavlja i judaizma. Iz baze Islamske revolucionarne garde, od slobodnog svijeta proglašene terorističkom, u Stocu nakon medijskih zločina i pozivanja u rat, u nedjelju 22. ožujka 2026. krenula je fizička muslimanska agresija na katolike i katoličanstvo.
Pripadnik Komšićeve muslimanske partije Demokratskog fronta, džihadist koji po terorističke instrukcije ide u Tursku i Iran stao je na čelo muslimanskog terorističkog ogranka u Stocu i poveo u džihad iranske revolucionare, turske janjičare i domaće vehabije i mudžahedine u rat za Velikog Alaha u kršćanskoj Europi. Zasmetao je muslimansko bošnjačkim džihadistima mural stradalničkog Vukovara kojeg su u agresiji rušili i Muslimani služeći u Jusrpskoj armiji.
Malo dalje od Vukovarskog murala islamski okupatori ispisaše džihadističko isilovsku parolu “Ovo biti ne će zemlja dušmanska”, jer i ovdje negdje je muslimanski grob i to je, i bit će muslimanska zemlja, poručuje bošnjačko islamistički džihadist, vođa muslimana u ratu civilizacija u iraniziranoj Bosni i Hercegovini.
Planski su muslimanski konvertiti Bošnjaci izabrali Stolac za nastavak globalnog sukoba civilizacija, jer u tom gradu Muslimani su doživjeli najveći poraz tijekom agresije na katolike i njihov teritorij, i taj poraz već trideset godina pokušavaju pretočiti u pobjedu koja im treba biti motivacija u nastavku sukoba civilizacija do Bakirova cilja MI ili ONI.
