Napušteni novosadski Hrvati iseljavaju se
Nastavno jučerašnjem odgovoru na klevete Gorana Kaurića – prenijetom od strane uredništva stranice mjesne organizacije DSHV-a Novi Sad-Petrovaradin, a naslovljenom „Tragikomika upitnog intelekta: pseudo-politikus (ne)zgoda“ – ponovno upozoravam na stvarne probleme: pitanje same opstojnosti zajednice.
Naime, pristrane trivijalne klasifikacije ne mogu Vam poslužiti kao alibi za odgovornost. Samoproklamirana garnitura čiji ste glasnogovornik izravno je odgovorna za pasivizaciju hrvatskog naroda i političko uništenje mladeži. Podsjetit ću Vas kako je upravo dom bana Josipa Jelačića Bužimskog bio projekt od kapitalnog značaja – rekao bih, identitetski svjetionik novosadskih Hrvata – ako ne i šire.
Prenosim što mi je u prosincu napisala jedna Hrvatica: „Mi smo se odselili iz Novog Sada, jer nismo imali nikakvu podršku ni bilo što vezano za održavanje hrvatske kulture. Godinama smo pokušavali nešto pokrenuti, ali su slijegali ramenima, a djeca nisu imala nikakav program – ništa! (…)“ – Rezultat je to klijentelističke politike, prožete bahatošću, temeljene na osobnim interesima.
HNV u Subotici uvodi „bunjevštinu“, a u Novom Sadu ništa!
Dok Hrvatsko nacionalno vijeće na subotičkom području svjesno uvodi „bunjevštinu“ sredstvima Republike Hrvatske, Novi Sad uz „uspjehe“ upravitelja imaginarne Zaklade, ali i ostatka kaste ostaje na periferiji, osuđen na nestanak – u kontekstu hrvatske zajednice.
Sve to, uz bezbroj štetnih čimbenika, dovodi do pasivizacije, ali i identitetskog, kulturnog te demografskog sloma, da bi za sam kraj posljedica bila i krajnji ontološki nestanak etnosa.
Uz dužno poštovanje svim pripadnicima zajednice, ipak moram istaknuti kako pokazujete temeljnu nesposobnost okupiti mlade ljude unutar hrvatske zajednice – što se savršeno ogleda u nefunkcionalnosti mladeži DSHV-a koju je predvodio Vaš kadar. Povrh svega, tu ne stajete, već napadate i mene samog sramnim klevetama – u nadi da nećete dobiti desetorostruko jači odgovor, iako sam bez šireg političkog utjecaja.
