Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Priopćenje za javnost »Hrvatske koalicije za Travnik«

 
 
Priopćenje su potpisali predstavnici OO HDZ BIH Travnik, OO HDZ BIH 1990 Travnik, OO HSS Stjepan Radić Travnik te vijećnici “Hrvatske koalicije Travnik” odnosi si se na objavljeno priopćenje OO SDA Travnik povodom prekidanja posljednje sjednice Općinskog vijeća Travnik. Priopćenje je odgovor na priopćenje OO SDA Travnik.
https://www.vitez.info/wp-content/uploads/2020/07/0c6c11b6dabc3c7ce95a33cb4b05acdc_XL.jpg
Kada je u pitanju rad Općinskog vijeća Travnik, održavanje, odnosno prekid posljednje sjednice OV Travnik dužni smo prije svega zbog istinitog informiranja javnosti reagirati službenim priopćenjem. Kako smo svjedoci klasičnog pokušaja obmane javnosti od strane SDA Travnik te bijega od svake političke, ali prije svega ljudske i moralne odgovornosti od problema koje tište Travnik i našu zajednicu, odlučili smo reagirati.
Vrlo opasne poruke, ali sada je svima jasno, direktne i neskrivene poslali su iz travničke SDA. Poruka da je hrvatski narod „manjina“ i kao takav se nema što pitati je šovinistička i sigurni smo ne predstavlja stav nijednog Bošnjaka, kojemu je u srcu Travnik, ali i Bosna i Hercegovina.
U priopćenju SDA jasno se iščitava kako oni sebe zovu „većinom“, a kako smo svi mi, koji nismo oni ili kao oni, „manjina“. Prema njima je u Travniku sve u redu, osim što je jedini problem „manjina“, samim time što je neodgovorna i neposlušna, što ne poštuje „većinu“ i slijepo sluša njihove želje. Valjda se podrazumijeva da se na svaki mig „većine“ mora odgovoriti promptno i podanički, jer čemu uostalom i koristi „manjina“, nego da ponizno služi i izvršava sve što se od nje traži. U protivnom je „manjina“ neodgovorna i za svake sankcije i prijetnje, kako i završiše priopćenje iz SDA, jer prema „manjini“ se poduzimaju mjere što bi drugo.
Kao takvi nemamo pravo na stav, mišljenje, glas, političku poruku, rad ili bilo kakvo pravo u Travniku osim ono koje nam da „većina“. Ta „većina“ možda ima pravo procijeniti i odlučiti što „manjina“ smije ili ne smije.
Ne trebamo ići daleko u povijest i sjetiti se primjera Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ u Travniku. Za neosporna prava na imovinu „većina“ dobije sve i odmah, a „manjina“ mora proći sve sudske instance i na kraju u Strasbourgu dobiti pravo i to ne za sve, nego zašto se uspije izboriti na bjelosvjetskim sudovima. Tako ste se odnosili prema problemu povrata crkvene imovine, sada znamo zašto, to ste jasno ukazali priopćenjem, zato što smo „manjina“, a vi „većina“.
Sada je jasno zašto i selo Maljine, nema vodu. Iako ustrajavamo godinama na rješavanju ovoga problema, kako bi omogućili povratnicima u ovo selo samo vodu, koju valjda u 21. stoljeću trebaju imati svi, vi uporno sabotirate rješenja. Naravno, vi ste „većina“, može vam se. Dokaz tomu je činjenica da vodu ima dio sela gdje živi „većina“. Dakle, nije dovoljno da je nad „manjinom“ načinjen ratni zločin, gdje još uvijek ni kosti svih strijeljanih nismo našli i dostojno ih ukopali, nego ni vodu ne smijemo dobiti, iako smo sve spremni platiti i svu smo infrastrukturu napravili.
Selu Orašac ne može dobiti struju, jer „većina“ to ne želi omogućiti „manjini“, usprkos tomu što je i tu napravljen strašan ratni zločin. Selo je protjerano, kuće popaljene i porušene, a kada se nakon 25 godina vraća „manjina“, koja samo želi živjeti život dostojan čovjeka, onda „većina“ odluči da ne smiju imati struju, jer će se možda stvarno i vratiti na svoja vjekovna ognjišta.
„Većina“ ima pravo blokirati sve, ne isplaćivati plaće jednoj javnoj ustanovi samo zato što je predstavnik „manjine“ tamo ravnatelj, čak i kada je inspekcija koja je poslana od „većine“ ustvrdila da nema bilo kakvih propusta u službi „većina“ jedva pušta plaće, a blokira mnoge druge isplate mada nikakvo pravo ne polaže na to.
„Manjina“ u javnoj upravi i poduzećima može dobiti priliku za posao ne kada to po Ustavu imaju nego kada i ako se smiluje „većina“ jer tko je „manjina“ da po Ustavu ili Zakonu ima pravo kada je tu „većina” da određuje i daje pravo.
Zemljište i prirodna dobra koja su u vlasništvu „manjine“ kao što je plato Galice se mogu „čerečiti“ i pod koncesiju davati kako to kaže „većina“, jer tko je „manjina“ da kaže što oni žele, tko njih bilo što pita, oni su svakako „manjina“.
 
Kako „manjina „ može imati ulicu po imenu Nobelovca koji je igrom slučaja pobrojan u „manjinu“, a rođen u ovom gradu jer on je “manjina” i nema pravo da se grad ponosi na njega tko mu je kriv pa je “manjina”. Ovdje „većina“ procjenjuje tko što može, a tko ne može.
Na kraju tko je „manjina“ da konzumira svoje pravo da ako je načelnik iz reda većine da vode i sazivaju Općinsko vijeće Travnik, tko su oni da procijene i sazovu vijeće kada to može raditi “većina”, u biti tko su oni uopće kada tu postoji „većina“?
Gospodo iz SDA, Načelniče i svi vi koji se smatrate tom „većinom“ treba vas biti sramota kako se odnosite prema cijelom konstitutivnom narodu i njegovim predstavnicima, i svemu onome što su dali ovom gradu i našoj lokalnoj zajednici. Trebate se sramiti pred vašom djecom i budućim generacijama. Gradili smo i gradimo ovaj grad i općinu. Na prostorima Travnika stoljećima živimo zajedno, donosili smo zajedničke odluke koje se tiču svih nas i u prošlosti i vjerovali da ćemo zajedno graditi bolju budućnost za sve.
Zajedno pokušavamo premašiti sve probleme pa i ove gore pobrojane, jer oni su ne samo problemi jednog naroda nego sramota svih, zato smo o njima nedovoljno i govorili, prenosili u javnosti nošeni razmišljanjem da za sve treba još malo vremena da i vi uvidite da nam je zajedno graditi i raditi.
Ipak, koliko god mi bili spremni za razgovore, kompromise i suradnju, Vi nas podcjenjujete i vrijeđate gospodo. Nismo mi nikakva „manjina“ ovdje, Travnik je i naš grad i naša općina, ovdje smo koliko i vi i ovaj prostor volimo u najmanju ruku jednako i imamo pravo donositi odluke te konzumirati sva prava koja nas sljeduju, a ne koja nam netko pokloni.
Očito da vi imate neke druge ciljeve čim vam je cijeli jedan narod problem, a ne samo vijećnici iz tog naroda. Radujemo se Vašem odgovoru i pokušaju demantija, ali to ćete imati priliku samo rješavanjem navedenih problema, kao i zahtjeva koje smo Vam dostavili. Dajte svoj doprinos da riješimo pitanje vode i struje povratnicima, da zaštitimo naš Vlašić i Galicu, da radimo po zakonima. Napominjemo kako ovo čak i nema veze s Vašim simpatijama ili antipatijama prema hrvatskom narodu i njegovim legitimnim političkim predstavnicima, pa ni njihovom radu, ovo se tiče prije svega dobrih i iskrenih namjera, prema svom susjedu i zajedničkoj budućnosti na ovim prostorima.
Osim zaštite interesa i identiteta našeg naroda, minimum traženja je poštivanje, jer smo mi narod koji ima političku kulturu i tradiciju te svoje dostojanstvo, koje je iznad svih drugih interesa. Ispoštujte ovo ovdje izneseno, osigurajte žiteljima travničke općine minimume za normalno življenje i ljudsko dostojanstvo, nemojte ih ponižavati, bez obzira o komu se radi i odgovorno tvrdimo da će velika većina problema biti riješena.
 

Dnevnik.ba, https://www.dnevnik.ba/vijesti/hrvatska-koalicija-za-travnik-nismo-mi-nikakva-manjina-travnik-je-i-nas-grad

Zašto Dragan Čović i dalje šuti?

 
 
Bošnjačke stranke mogu sastaviti liste tako da osvoje barem trećinu mandata rezerviranih za hrvatske predstavnike u Domu naroda FBiH. Čak i ako se bude koristio popis iz 2013. godine, bošnjačke stranke lako mogu izabrati čak osam hrvatskih izaslanika. To bi značilo izbacivanje Hrvata s mjesta Predsjednika FBiH i iz Vlade FBiH te donošenje svih odluka u Parlamentu FBiH bez potrebe za podrškom hrvatskih predstavnika.
http://www.hrsvijet.net/images2/politika_bih/Zeljko_komsic_DF/002_izetbegovic_niksic_komsic.jpg
Bošnjački političari Reuf Bajrović i Emir Suljagić pozvali su u članku u Oslobođenju 16. travnja 2020. da bošnjačke stranke iskoriste novu većinu u Središnjem Izbornom Povjerenstvu (SIP) i na sljedećim općim izborima u BiH mudro sastave kantonalne liste, preuzmu Dom naroda FBiH i time pošalju „HDZ i hercegbosansku politiku u povijest“. Danijal Hadžović se je nadovezao na ovu tezu u članku u Slobodnoj Bosni 8. svibnja 2020. i pozvao „probosanske stranke“ da na sljedećim izborima izaberu barem 6 hrvatskih izaslanika u Dom naroda FBiH i time uspostave vlast bez HDZ-a BiH.
 
Ključna uloga Središnjeg izbornog povjerenstva BiH
 
Bošnjačke stranke (SDA, DF, SDP i A-SDA) i opozicija iz RS-a (SDS i PDP) su 11. ožujka izabrali dva srpska i dva bošnjačka člana Središnjeg izbornog povjerenstva BiH (SIP) iskoristivši nedovoljno preciziran zakon. 20. svibnja su iste stranke izabrale Željka Bakalara, savjetnika Željka Komšića, za hrvatskog člana SIP-a. Ove stranke su time dobile iznadpolovičnu većinu i kontrolu nad institucijom koja odlučuje o izborima u BiH i implementaciji rezultata. SIP je imao ključnu ulogu nakon općih izbora 2018. godine na kojima se izravno biraju parlamenti kantona FBiH. Iz deset kantonalnih skupština imenuju se izaslanici gornjeg od dvaju domova Parlamenta FBiH, Doma naroda FBiH. Njega čine nacionalni klubovi s pravom veta, po 17 izaslanika Bošnjaka, Hrvata i Srba, te sedam iz reda Ostalih. Dom naroda FBiH je ključan za izbor Predsjednika FBiH, Vlade FBiH i hrvatskih i bošnjačkih izaslanika u (državnom) Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
 
Obzirom da su dijelovi Izbornog zakona BiH stavljeni izvan snage 2017. prema odluci „Ljubić“ Ustavnog suda BiH, a bošnjački predstavnici odbijaju sprovesti tu odluku, SIP je nakon općih izbora 2018. godine donio naputak o popuni Doma naroda FBiH. Za preuzimanje kontrole na Federalnoj razini je postojao plan 2018. godine, ali nije uspio zbog odluke SIP-a. Naime, bošnjačke su stranke na izborima 2018. godine izabrali četiri hrvatska izaslanika u Dom naroda FBiH iz četiri većinski bošnjačka kantona/županije. U Zeničko-Dobojskom kantonu (ZDK), petom većinski Bošnjačkom kantonu u FBiH, stranke Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH su osvojile 3 mandata u kantonalnoj skupštini. Od 27 preostalih mandata koji su pripali bošnjačkim strankama, čak šest mandata su osvojili kandidati iz pet bošnjačkih stranaka koji su se izjasnili kao Hrvati. Bošnjačke stranke su imale dovoljno ruku da pošalju oba hrvatska izaslanika u Dom naroda FBiH. To bi omogućilo bošnjačkim strankama da kontroliraju jednu trećinu (šest od 17) izaslanika u hrvatskom klubu u Domu naroda FBiH, i izaberu Predsjednika i Vladu FBiH bez hrvatskih predstavnika, te da imaju većinu u Parlamentu FBiH i donose odluke bez hrvatskih predstavnika, koji bi ostali bez prava na veto.
 
Međutim, taj scenarij se nije dogodio jer je SIP odlučio dodijeliti broj izaslanika iz kantona prema popisu stanovništva iz 2013. godine, a ne iz 1991. godine kako su to neustavno željeli bošnjački političari. Time je ZDK poslao samo jednog hrvatskog izaslanika umjesto dva, a Zapadnohercegovački kanton (ZHK) njih tri umjesto dva. Budući bošnjačke stranke nisu mogle dobiti željenu trećinu izaslanika u hrvatskom klubu, na kraju su odustali od preglasavanja u ZDK, pa je iz tog kantona izabran predstavnik iz HNS-a BiH.
 
Povijesna prilika konačnog preglasavanja Hrvata u BiH
 
Ako se izborni zakon ne izmjeni do općih izbora 2022. godine, što je malo vjerojatno, SIP će tad ponovno odlučiti o popunjavanju Doma naroda FBiH. To omogućuje bošnjačkoj političkoj eliti preuzimanje kontrole nad hrvatskim klubovima u Domu naroda i na federalnoj i na državnoj razini.
Ako bošnjačke stranke poslušaju Bajrovićev i Suljagićev savjet mudrog sastavljanja lista – tj. ako na vrhu listi za kantonalne skupštine stave pojedince koji će se inženjeringom i prethodnim dogovorima izjasniti kao Hrvati – ishod općih izbor 2022. godine mogu biti u potpunosti drugačiji u odnosu na 2018. te značiti kraj konstitutivnosti za Hrvate u BiH.
Dva su moguća scenarija: Prvi, bošnjačke stranke mogu sastaviti liste tako da osvoje barem trećinu mandata rezerviranih za hrvatske predstavnike u Domu naroda FBiH. Čak i ako se bude koristio popis iz 2013. godine, bošnjačke stranke lako mogu izabrati čak osam hrvatskih izaslanika. To bi značilo izbacivanje Hrvata s mjesta Predsjednika FBiH i iz Vlade FBiH te donošenje svih odluka u Parlamentu FBiH bez potrebe za podrškom hrvatskih predstavnika.
 
Drugi, ako SIP odluči koristiti popis iz 1991. godine, onda bošnjačke stranke mogu izabrati čak natpolovičnu većinu (devet od 17) mandata rezerviranih za hrvatske predstavnike u Domu naroda, i to šest iz pet većinski bošnjačkih kantona, i tri iz dva „mješovita“ kantona. To bi dovelo do potpune bošnjačke dominacije u FBiH, ali i do izbacivanja Hrvata i s državne razine. Naime, natpolovična većina u hrvatskom klubu Doma naroda FBiH bi omogućila bošnjačkim strankama da izaberu natpolovičnu većinu (3 od 5) hrvatskih izaslanika u (državnom) Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, i na taj način izbace Hrvate iz Vijeća ministara BiH i iz procesa odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini BiH. Time bi Hrvati bili izbačeni iz vlasti i na državnoj i na entitetskoj (FBiH) razinama. S natpolovičnom većinom u hrvatskom klubu u Domu naroda FBiH bošnjačke stranke mogu samostalno izmijeniti i Zakon o federalnim jedinicama u FBiH.
 
Za to im je potrebna tek dvotrećinska većina u Zastupničkom domu, koju uvijek imaju, kao i natpolovična većina u bošnjačkom, srpskom (koju uvijek imaju) i hrvatskom klubu u Domu naroda FBiH. Pod izlikom racionalizacije FBiH, i na tragu američke inicijative iz 2012. godine o smanjenju broja kantona, bošnjačke stranke bi mogle promijeniti granice kantona. Tako bi: (a) Kanton 10 i Zapadnohercegovački kanton mogli biti pridodani Unsko-sanskom kantonu; (b) Hercegovačko-neretvanski i Srednjo-bosanski kanton Zeničko-Dobojskom kantonu; (c) Posavski kanton Tuzlanskom kantonu; (d) Bosansko-podrinjski kanton Sarajevskom kantonu, čime bi se dobila četiri kantona u FBiH. To bi se moglo predstaviti kao smanjenje administracije za 60 posto, a dva nova kantona (a) i (b) bi se mogla predstaviti kao multietnička, iako bi u oba kantona Bošnjaci bili više od dvije trećine stanovništva. Time bi Hrvati činjenično prestali biti konstitutivni narod i postali bi nacionalna manjina u BiH.
 
Hrvatska strategija šutnje
 
Bajrovićev i Suljagićev scenarij, kojeg nijedna relevantna bošnjačka stranka ne odbacuje, ne bi trebala biti novost za hrvatske predstavnike u BiH. Hrvatski politički vrh u BiH još od prosinca 2018. godine posjeduje detaljnu analizu općih izbora 2018. godine, ali i matematički izračun koji potvrđuje kako Bošnjaci već na sljedećim izborima mogu jednostrano ukinuti konstitutivnost Hrvata u BiH. Iako bi za to bila nužna široka koalicija bošnjačkih stranaka, takva koalicija je nužna samo jednom. Nakon što bi se Ustav FBiH i zakon o federalnim jedinicama u FBiH izmijenili, bošnjačke stranke ne bi morale ulaziti u široku koaliciju na sljedećim izborima.
 
Hrvatski politički lideri predvođeni Draganom Čovićem snose odgovornost za nedonošenje jasne strategije za onemogućavanje tog scenarija. Međutim, nestrateško djelovanje, šutnja o napadima na konstitutivnost Hrvata, kao i nerad na komunikaciji s međunarodnim akterima, dovode do sumnje u ozbiljnost hrvatskog liderstva. Osim obećanja koja se ponavljaju svakog izbornog ciklusa, hrvatska politika nije ponudila ništa ozbiljnije već dva desetljeća. Hrvatska politika u BiH se je svela na paljenje svijeća i izdavanje obavijesti za javnost koje nitko više ne uzima zaozbiljno. Hrvati su u zadnjih deset godina izgubili čak sto tisuća pripadnika u BiH i spali na oko 350 tisuća stanovnika, što predstavlja oko 13,5% od 2.6 milijuna stanovnika kojih BiH danas ima. Hrvatski političari nemaju „hrvatski odgovor“ na ovu demografsku i društvenu katastrofu kojom svake godine, što emigracijom, što prirodnim putem, nestane preko deset tisuća Hrvata u BiH.
 
FBiH kao Cipar 1963. godine
 
Ipak, činjenica je da najveći dio odgovornosti za moguće posljedice preglasavanja Hrvata upravo na bošnjačkim političarima i strankama. Ako se odluče na preglasavanje Hrvata na izborima 2022. godine i zgaze ugaoni kamen države BiH – jednakopravnost tri konstitutivna naroda – time bi učinili presedan koji konsocijacijske države u Europi nisu vidjele od 1963. godine. U svim složenim europskim državama, poput Belgije, Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva (Sjeverna Irska), nezamislivo je da jedan narod preglasa ili bira predstavnike drugom narodu. To se u Europi zadnji put dogodilo 1963. godine, kada su ciparski Grci jednostrano izmijenili zakone i ustav, nametnuli unitarističke odredbe i ukinuli prava ciparskih Turaka. Kako je to završeno svi znamo: ciparski Turci su se povukli iz državnih institucija, započelo je međunacionalno nasilje i, konačno, došlo je do invazije Turske 1974. godine i podijele Cipra na turski i grčki dio.
Hrvati u BiH ne zagovaraju separatizam, ali sigurno ne će mirno sjediti i dozvoliti uzurpaciju njihovih prava te prihvatiti status manjine u bošnjačkom entitetu. Bilo bi bizarno da bošnjačke elite koje se najviše kunu u BiH budu i najodgovornije za raspad i FBiH i BiH.
 

Valentino Grbavac, Express.hr, http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/24-herceg-bosna/57976-bih-pred-ciparskim-scenarijem

Bošnjaci čiste sve institucije od Hrvata i Srba

 
 
Izdaja kao najsramnija ljudska osobina kojom čovjek spada ispod svakog ljudskog dostojanstva, živjet će trajno u Bosni i Hercegovini, na tom svom plodnom tlu, jer nema više nigdje u svijetu takvog gnojiva za njezin rast kao na toj prokletoj europskoj periferiji. Turski zulumćari su je izmislili, donijeli zajedno s korupcijom i mitom, sa sobom u Europu kao jedino svoje "dobro", i s njima vrbovali i prisiljavali suradnike, izdajice pokorenog naroda, a onda kada bi ih iskoristili u svojoj prljavštini odbacivali su ih na način fizičke likvidacije, uz veoma pogrdne riječi.
https://cdn.yeniakit.com.tr/images/news/625/esi-cehennemlik-olan-kimse-cennette-kiminle-evlenecektir-h1476293086-dd4bf0.jpg
Osmanlije su time najviše koristile u polutisućljetnom procesu prisilne islamizacije kada su kršćani primoravani pod zamahnutim mačom Turčina izdati svoju svetu vjeru i prihvatiti islam. Tako je bilo u prošlosti okupacije Osmanlija, tako je, nažalost, i u okupiranoj današnjici od strane njihovih potomaka, i u velikoj mjeri od strane interesnih i samoprodanih svjetskih Juda u osobama visokih predstavnika. I zasigurno da nikada osmanlijski zlikovci ne bi osvojili Bosnu, i po njoj posijali islam, da nije bilo prisilne islamizacije, i da se nije našao vojvoda Radak koji im "šaptom" predade ključeve neosvojivog kraljevskog Bobovca. I Bosna "šaptom pade", a turski kršćanofobisti i genocidisti kao znak hvale odrubiše mu glavu uz riječi "nevaljalče jadni kad nisi odano služio svom kršćanskom narodu, kako ćeš nama Turcima", i odsječena se glava zakotrlja niz Radakovu stijenu. Od tada do danas u izdatoj Bosni ima i Radaka, i Turaka, i kršćana i krašćanofobista, islamskih ubojica i kršćanskih žrtava, i tuđinaca i visoko niski svjetskih predstavnika. I danas u Bosni i Hercegovini ima Radaka u osobama Komšića, Divjaka, fra propalih i odmetnutih "ujaka" i svih onih koji vjerno služe potomcima Osmanlija. Dolazi vrijeme kada i njima "Turci" politički sijeku glave i bacaju ih pod svoje prljave čizme.
 
Nije trebalo dugo čekati na političke sječe glava suvremenih radaka. Dok su, naime, obavili potomcima Osmanlija Bošnjacima i svjetskoj zajednici, najprljavije poslove što čovjek može uraditi, izdaja, ovaj put ne pod prisilom već pod ponuđenoj im, nesigurnoj i klimavoj stolici, na kojoj je bila gomila naftnih dolara iz islamskih zemalja, krenula je bošnjačka politička likvidacija tih pojedinaca. I danas je to najprezirnija kategorija nebošnjaka, odbačena od onih za koje su u vjerskom beha ratu i poraću radili, i stoga neprihvaćena s pravom niti u svom narodu niti u svjetskoj zajednici.
 
Etničko čišćenje svih bošnjačkih institucija, političkih, vojnih, kulturnih, književnih, akademskih mete se metlom ispod koje ne smije ostati ni hrvatsko H, ni srpsko S, ni Ostalo O. Započeto još tijekom vjerskog beha rata, traje i dan danas. Ono što još više sramoti te suvremene radake, izopćujući ih, zapravo se samoizopćili, iz dimenzija ljudstva i ljudskosti, je činjenica koju danas sami otkrivaju.
Naime, u vjerskom beha ratu najvjerniji i najodaniji pripadnici muslimanske armije, suvremeni radaci, otkrivaju da je već tijekom tog krvavog sukoba vjera i nacija, kultura i civilizacija, "otišlo sve u helać". U zaslijepljenosti izdaje ili u blještavilu gomila naftnih dolara, šutjeli su na te pojave, te i dalje vjerno služili gospodaru, koji im je tada stavljao pod nos da ideja za koju su vrbovani ode "helać" i da će kraj biti tragičniji od početka. Da oni nisu šutjeli na sve ono što su vidjeli u muslimanskoj armiji kojoj su služili, danas bi Bosna i Hercegovina bila sasvim drugačija, jednako domovina svim svojim narodima, europska, slobodna, konfederalna zajednica Bošnjaka, Hrvata i Srba.
 
Danas već odbačeni i u ljudskim i vojničkim dimenzijama poniženi nebošnjački general muslimanske ratne armije, na marginama zemlje i vojske za koju se borio čak i protiv svog naroda, nebošnjake u Bosni i Hercegovini upoznaje sa svojim spoznajama i kaže: "da je sve u BiH otišlo u 'helać' (k vragu), a da se već početkom rata razbila iluzija o građanskoj i multietničkoj BiH". Tek sada kada mu gori pod petama, kada mu možda prigovaraju i najbliži iz obitelji o tome kako je bio na pogrješnoj strani, i kada su i sami na udaru onih za koje se general borio, upoznaje njih, nebošnjake i svjetsku zajednicu da je u Bosni i Hercegovini sve se zakotrljalo nizbrdo kada je na vratima na ulasku u Stožer tzv. Armije BiH kojoj je služio bio ispisan cilj za koji se bori “Kada ulaziš u kancelariju moraš da kažeš selam”. Sada kad je uvidio opasnost koja mu prijeti kao svim izdajicama, i kada hoda pognute glave ne samo pred svojim narodom već i pred bošnjačkim koji mu nije vjerovao ni jučer i ne vjeruje ni danas, kasno otkriva muslimanski cilj. Trebalo je gotovo stotinu tisuća žrtava iz sva tri beha naroda, milijun izbjeglih i prognanih, spaljena i opustošena sela, zločini genocida i konfesiocida, da bi kazao ono što je bio dužan reći odmah kad je pročitao muslimanski cilj na vratima Stožera muslimanske armije.
 
Bivši general zločinačke muslimanske armije tim današnjim otkrićem, otkriva i sebe kao suodgovornog u muslimanskim zločinima konfesiocida, etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata i njihovih prostora kroz koje je prošla vjerska muslimanska vojska koja se, gle čuda kao "multinacionalna" kako se Bošnjaci hvališu, pozdravljala sa arapskim pozdravom kojim se pozdravljaju svi muslimani svijeta. Ako je general zločinačke muslimanske armije, te radikalno vjerske pojave u vojsci, vidio na početku vjerskog beha rata i nije reagirao, postavlja se pitanje, je li na to danas ukazuje samo zbog toga što je osobno u opasnosti, a nije ga u prošlosti islamski radikalizam zabrinjavao samo zato što je bio siguran u njemu. Zar je moguće da se general čiste muslimanske armije bori za multi-kulti vrijednosti? Zasigurno ne, što danas priznaje i vojnik te vojske. No, njegovo ukazivanje na vjerski islamski radikalizam u takozvanoj armiji BiH, danas i dalje brani bošnjačko čelništvo Komšić, Džaferović i Izetbegović, istrošenim oružjem održivosti multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine, koja je već davno otišla u „helać“. Isto ono oružje kojim se i Divjak borio u muslimanskoj armiji, gdje je bio prisiljen kao vojnik vjerskim muslimanskim pozdravom pozdravljati se u redovima armije. A baš taj vjerski muslimanski pozdrav u redovima muslimanske armije odveo je sve u "helać" i armiju, i Divjaka i na kraju cijelu Bosnu i Hercegovinu.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1723 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević