Nije slučajno da se tijekom muslimanskog rata protiv katoličkih Hrvata najveće ubijanje katoličkih Hrvata dogodilo za vrijeme najvećih katoličkih vjerskih blagdana Božića i Uskrsa
Svaka prošla godina u beha zajednici kršćanstva i islama bila je obilježena nekim novim, sofisticiranijim oružjem u muslimanskoj agresiji na katolike. Te tridesetogodišnje prakse muslimanskog osvajačkog obnovljenog, odnosno nastavljenog pohoda na fratarsku zemlju Bosnu, nije bila pošteđena ni ovih dana ispraćena 2025. godina. Sve to kazuje i dokazuje da se muslimanski okupatorsko agresorski vjerski beha sukob, što ga je započeo mirnodopski muslimanski sijač rata, kasniji ratni zločinac i veliki izdajnik Bosne i Hercegovine od četiristo petnaestogodišnjeg turskog zločinačkog genocidnog okupatora, Alija Izetbegović, sve više zaoštrava i približava muslimansko bošnjačkom nacifašističkom cilju MI ili ONI.
Cilj kojeg su sve islamske zemlje kojima muslimani vode i beha zajednicu već realizirale, sto postotno vjerski čista muslimanska društva, bez ikakvih tragova i znakova kršćana i kršćanstva. Kako se ni jedna godina u BiH od pojave islamskog radikala Alije Izetbegovića ne može završiti bez muslimanskih agresija, bilo politički ili fizički, na kršćane napose na katolike, bez te muslimanske prakse nije prošla ni 2025., koja je i na globalnoj razini obilježena islamskim terorizmom po slobodnom kršćanskom svijetu.
Ono što muslimansku agresiju na federalnom dijelu beha zajednice na kršćane katolike čini izuzetnom u odnosu na globalni islamski terorizam u svijetu, jest činjenica da je ona uvijek agresivnija, razornija i brutalnija oko veliki katoličkih blagdana, poglavito oko Božića i Uskrsa, te u zadnje vrijeme daytonskog ratnog primirja oko godišnjica hrvatskog stradanja u vrijeme muslimanske agresije na Hrvate tijekom ratnog vjerskog beha sukoba za teritorij.
Turska kopilad
Odnosno u muslimanskom osvajačkom ratnom periodu etničkog i vjerskog čišćenja hrvatskih prostora, koje je islamski fanatik Alija Izetbegović u tajnim beogradskim pregovorima diobe Bosne i Hercegovine sa Miloševićem dogovorio kao sastavni dio budućeg čistog muslimanskog entiteta “Alijanistan”.
Iz tog, još uvijek u potpunosti nezaokruženog i neprohodnim zidom ograđenog Alijanistana pred Advent 2025., kao pred krvavi katolički Badnjak ubijenih 67 hrvatskih civila 1993., u Križančevu Selu, i 2025. iz muslimanskih terorističkih snajperskih jazbina, iz Mlaćino Cikotićeva, Lendino, Džaferovićeva čistog muslimanskog grada Bugojna, u kojem je ta zločinačka grupa Alijinih budala počinila genocid nad Hrvatima katolicima, ratni muslimanski zločinac Zukan Helez nazvao je hrvatski narod “ustaškim kopiladima”, i kazao, vjerski beha rat nije stao. Nastavljamo još žešće, agresivnije i idemo do kraja “Mi ili Oni”.
Reći jednom narodu, i još k tomu federalnom partneru da su ustaška kopilad nije samo govor o samom sebi i narodu iz kojeg potiče Zukan, to je onaj najgrublji govor muslimana koji izvire iz povijesne mržnje prema križu, kojom se odgajaju već u obitelji. Budući da mržnja rađa uvijek mržnju, Zukana i sve druge muslimanske Zukane takav vokabular ne oslobađa odgovornosti, ali potiče pojedince, napose kršćanske žrtve muslimanske agresije da uzvrate istom mjerom, i kažu, ako su Hrvati ustaška kopilad, onda su muslimani Bošnjaci turska kopilad.
I ako hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu i u američkom javnom životu nose “ustaške gene”, onda bez ikakve dvojbe muslimansko bošnjački lideri ispunjeni su u potpunosti, što su pokazali i brutalnostima prema hrvatskim žrtvama muslimanske agresije, turskim genima, genima genocida, kršćanocida, djecocida, crkvocida. Tim više što sami govore da su potomci Osmanlija, i da im je Turska mati.
Licemjerni ustaški bojnici s fesom na glavi
Iza turskog okupatora je u Bosni i Hercegovini ostalo nemjerljivo više kršćanskih žrtava negoli muslimanskih iza ustaškog režima, budući da su muslimani ustaškom režimu bili najodanija i najvjernija vojska, a time i počinili najviše zločina. Ustaški režim osuđuje cijeli hrvatski narod, turski zločin u Bosni i Hercegovini ne samo da ne osuđuju muslimani nego ga i zazivaju i bore se za njegov povratak u najcrnjem obliku.
Pa i taj Zukanov primitivizam ponesen i uzgojen roditeljskim odgojem poziv je turskom genocidnom režimu na povratak u Bosnu i Hercegovinu. Helez je pozvao Osmanlije da se vrate, i oni su se vratili čak i prije njegova poziva, a svoju nazočnost u fratarskoj zemlji demonstrirali su na turski način zločina nad katolicima, zabranom obilježavanja Adventa 2025. u Uskoplju.
I sve to muslimanski ekstremisti ponavljaju i rade po onoj staroj narodnoj izreci, psi laju karavana prolazi. Prolaze tako i muslimanski zločini jedan za drugim ne obazirući se na povike katoličkih žrtava da je vrijeme otvaranja vrata suvremenih katakombi i arena što ih muslimanski radikali uz pomoć Petritscha, Ashdowna, Haaškog krivosuda i dijela Svjetske zajednice napravili, zatvorili i još uvijek ovakvim zločinima zatvaraju na Holbrookeovom označenom “malom terorističkom muslimanskom otoku”. Koji je muslimanskim daljnjim etničko vjerskim čiščenjem katolika i katoličanstva oko veliki njihovih vjerskih blagdana sve veći i islamski zeleniji.
Mrzitelji križa i kršćanstva
A kako je za muslimanske mrzitelje križa i kršćanstva Božić blagdan nevjernika, a time i nevjernički običaj njegova slavljenja, onda i ne čudi da su muslimanski zločini genocida nad tim nevjernicima i najobimniji i najbrutalniji upravo za taj i takve velike blagdane tih kršćanskih, katolika nevjernika. I tako više od tri desetljeća nižu se slučajevi muslimanskih zločina nad katolicima, te isto tako poslije svakog zločina samoprozvani svjetski čuvari primirja i mira obučeni u odoru Visoki predstavnika kao i oni u Haaškoj palači nepravde su preplašeniji za vlastitu sigurnost i sigurnost zemlje iz koje su, a time i šutljiviji, što je i znak suradnje tih dviju strana, odnosno dodatna snaga muslimanskim ekstremistima.
Dok prolaze i ovi politički muslimanski ekstremizmi, Helezov, Komšićev, adventski u Uskoplju, nemoguće je ne sjetiti se muslimanskog zločinačkog terorizma na Badnjak 2002. u Kostajnici kod Konjica kada je muslimanski vjerski terorista, vehabija, Muamer ubio tri člana katoličke obitelji Anđelić. Prezime Anđelić smetalo je islamskim teroristima kao i Božić što im smeta cijelo vrijeme njihove okupatorske, a time i terorističke nazočnosti u kraljevini kraljice Katarine.
Muslimani hrvatskih kršćanskih prezimena
Sve što beha muslimane vodiče BiH u zajednicu i prijateljstvo s Iranom i drugim radikalnim islamskim zemljama podsjeća na kršćanstvo, pa i prezime Anđelić, nebranjena je meta islamskih ekstremista. A kamo muslimanski vjerski lideri vode zemlju pokazuje slika suvremene Islamske Republike Iran, zemlje koja je uzor Helezu, Ceriću, Izetbegoviću, Kavazoviću, Lendi, Cikotiću, Džaferoviću, Genjcu, Mlaći i svim drugim muslimanskim ratnim i bošnjačkim poratnim zločincima.
Slika autokracije i božanske moći ajatolaha koji je za opstanak na vlasti spreman poubijati cijeli narod. Ne samo kršćane koje je već istrijebio nego i vlastiti narod, a poglavito brutalan je prema djevojčicama, ženama koje se oblače izvan njegovih modni brendova. Ono što je Iran uradio u islamskoj revoluciji povečvši duplo broj naroda u 40 godina revolucije, a time ga doveo i na ivicu gladi i žeđi, po toj politici širenja islama muslimane je poveo i vodi hodža Cerić zapovijedima koliko svaka muslimanka mora roditi djece, ne misleći kako prehraniti narod nego kako sa tim narodom osvojiti BiH, a kasnije i Europu.
Po učenju tih muslimanski vjerskih lidera, čija se moć mjeri božanskim mjerilima, narod kojeg oni naručuju dužan je hraniti kršćanski svijet koji ga mora primiti kao migrante, sutrašnje svoje ubojice. Sudbinu islamskih zemalja čeka i BiH, bez kršćana, i katolika i pravoslavni, čije prostore muslimani zauzimaju i na način ubijanja oko Božića, zabrane Adventa, islamski radikali rođeni po zapovjedi hodže Cerića.
Jer muslimansko ubijanje katolika oko velikih njihovih vjerskih blagdana Božića ili Uskrsa, bilo političko ili fizičko najviše zastrašuje katolički narod i potiče na odlazak, što je muslimanski nastavak etničko vjerskog čišćenja katolika u fratarskoj zemlji, ali i nastavak nestajanja unitariziranog islamskog entiteta na europskoj margini. Jer, nestankom autohtonog katoličkog naroda , bez tog temelja nestaje i Bosna i Hercegovina, a nestankom Bosne i Hercegovine nestaje i muslimana i islama, ne samo na toj europskoj margini nego i u Europi.
A nestanak jednog naroda bilo gdje u svijetu moguć je samo krvavim ratom genocida, pa bi zbog toga muslimane trebalo zaustaviti u tom nacifašističkom planu kojeg pripremaju sa radikalnim islamskim zemljama, domaćim vehabijama, mudžahedinima, Visokim predstavnicima i haaškim krivosudcima, katolicima u fratarskoj zemlji.
