Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Daytonski zločin je beha problem još više problematizirao

 
 
Bosna i Hercegovina je u mnogim egzistencijalnim dimenzijama neki entitet o kojem svi govore a nitko ga ne želi, ne voli takvog kakav on jest. Sastavljen od tri zasebna entiteta svaki u svojoj boji, sa svojim znakom i identitetom. U isto vrijeme trodjelan i trocjelovit. Zbog toga je uistinu po mnogo čemu zaseban, jedinstven, oblikovan izvana od drugi, i nikad po želji i volji, dogovoru i dijalogu, od majstora, naroda, koji u njemu žive. To je razlog što ga njegovi narodi  ne vole i što je to najnevoljeniji suvremeni entitet u svijetu. Od onih, a ima ih već pet stoljeća trojica, koji tvrde i prisvajaju ga da je njihov. Toliko ga silno prisvajaju svojim da sve više puca i nestaje u stisku njihovih ruku. I sve čine da ga više nema, jer nikako nisu spremni da ga na bilo koji način dijele s onim drugim ili onim trećim. Misle i vjeruju da je puno bolje da nestane negoli da bude vlasništvo sve trojice. A taj beha entitet toliko je velik da ga ni jedan od tri povijesna majstora, naroda, ne mogu napuniti samo svojim identitetom, bilo onim vjerskim, nacionalnim ili kulturnim.
https://data.whicdn.com/images/63951790/superthumb.jpg?t=1370635506
Onom narodu, danas najbrojnijem bošnjačkom, koji tvrdi, bez povijesnih argumenata, da ga je on najviše izgradio, da je sebe i svoj identitet u nj ugradio, i da je stoga samo njegov i ničiji više, draže je i milije da zauvijek ostane pust i prazan, da bude i arapski i turski, da ostane crna točka na tom europskom dijelu, nego li da bude i vlasništvo onog, danas malobrojnijeg, hrvatskog, a jučer i još više prekjučer jedinog naroda. Dakako nije pretjerano reći, na temelju povijesne zapisane istine i jedinog vlasnika tog entiteta.
 
Neprihvaćanje te ničim oborive istine znači činjenje svega da i ovakav kakav je danas taj entitet, naružnjen sa svih strana izvana i unutra nestane, da se razbije ne na tri već na dva dijela. I da svaki od njih u sebi neimadne ni traga od one, hrvatske, treće njegove sastavnice. Što je zapravo nemoguće, jer kao nigdje u svijetu beha entitet stoji, opstaje i živi na tronožcu. Koju god nožicu odsjekli i izvukli ispod, bez obzira kolika je njena brojčana moć, snaga broja kojim se Bošnjaci kite i njime prijete onoj slabijoj, malobrojnijoj, entitet zasigurno pada i razbija se u nikad više spojive komadiće.
 
Znaju to i oni, Bošnjaci, koji bi nategnutim brojem vladali nad onim, hrvatskim, kojeg su etničkim čišćenjima, progonima, prisilnom islamizacijom smanjili na taj broj na kojem je danas. Ne priznaju oni to, jer tvrde da samo oni imaju pravo da ga domoljubno vole, čuvaju i štite, zbog čega je sve manje lijep, šaren i jedinstven u svijetu i manje voljen od one druge i treće beha strane
 
Domoljublje na način nepriznavanja drugom i trećem da ga isto ljube na svoj način, nije nikakva ljubav, to je šablona, ispisan recept, dekret, diktatura koja beha entitet čini svjetskim ruglom. Nije domoljublje ljubav ljudska emocija odnosa prema beha entitetu samo ona prava i jedina koju ispiše izvikanih, nategnutih i izmišljenih pedeset i nešto više posto cjelokupnog sadržaja beha entiteta. Svaki drugi oblik domovinske ljubavi prema Bosni i Hercegovini, bilo onoj jučerašnjoj, današnjoj, a napose sutrašnjoj, od one kako je definira i nameće ona upitno brojnija, bošnjačka strana, za nju je to razbijačka i kao takva neprihvatljiva ljubav prema domovini.
 
Ako se slabija i malobrojnija strana prisiljava kako voliti, ni od koga voljeni beha entitet, a prisiljava se, koja prisila će ih sutra snaći i biti im nametnuta u vremenu kada će morati napamet naučiti ispisanu im pjesmu domoljublja, onakvog i onolikog koliko ga pokazuje ta brojnija bošnjačka strana. Prisile nemaju granica, prisilili ubojica pokorenog pojedinca da sa njim krene dva koraka, poslije ta dva bit će primoran i na dva kilometra, i tako redom dok u iznemoglosti ne padne. A to i jest cilj svakog ubojice, okupatora i agresora. Beha povijest je puna takvih slučajeva u kojima je hrvatski narod kao malobrojniji dio beha entiteta izlazio iz jednog sužanjstva u drugi i taj drugi uvijek je bio teži i tragičniji od prethodnog.
 
Potvrđuju to i daytonski pregovori u kojima je hrvatskom narodu prisilom oduzeta mnoga prava, i ono najvažnije pravo na teritorij. Obespravljivanje hrvatskog naroda na tom egzistecijalno najvažnijem  području povod je srpskoj i mislimanskoj strani da taj daytonski zločin do kraja provedu u beha prostoru, što ga i čini najnevoljenijim entitetom ne samo Hrvatima već i drugim dvjema stranama, koje nisu ispunile ratne ciljeve, jer ih je Dayton u tome zaustavio. Daytonski zločin je beha problem još više problematizirao, jer je njime u Bosnu i Hercegovinu uvedena na velika vrata Rusija i Turska. Dvije suvremene zemlje diktature i totalitarizma, ekspanzionističkih namjera i oživljavanja propalog ruskog režima i turskog carstva.
 

Vinko Đotlo

U kojega to oni Boga - ili Allaha vjeruju? I jesu li uopće ljudi?

 
 
Zločinci iz redova tzv. Armije BiH, uz pomoć svojih paravojnih postrojbi i mudžahedina, rujna 1993. godine počinili su niz masovnih pokolja diljem hrvatskih područja u Bosni i Hercegovini nad nemoćnim civilnim stanovništvom  koje nije moglo pružiti nikakvog otpora. Krvoloci nisu imali milosti ni prema komu, uključujući djecu, žene i starce.
https://abcportal.info/sites/default/files/styles/big__custom_style_1_/public/novosti/grabovica-1-17.jpg?itok=gp4T6NUz
Ovi masakri vršeni su planski, s nakanom etničkog čišćenja prostora za buduću islamsku državu,  a sve je eskaliralo u mjesecima prije i u vrijeme operacije "Neretva '93" koja je započela 12. rujna 1993. godine , a za cilj je imala osvajanje područja  od Uskoplja do južnog dijela Mostara i uništavanje HVO-a, kako bi se u konačnici stavilo pod kontrolu komunikaciju Jablanica - Mostar i stvorili preduvjeti za daljnji prodor prema Neumu. Sve se to odvija u jeku priprema za "Prvi bošnjački sabor" (održan krajem rujna 1993. godine u Sarajevu) na kojemu je od političke, vojne, vjerske i intelektualne muslimanske elite odbačen međunarodni mirovni sporazum, tzv. Owen-Stoltenbergov plan.
 
Tako su se muslimani odlučili za nastavak rata i daljnju okupaciju hrvatskih prostora, proglašavajući se u isto vrijeme "Bošnjacima" (kako bi mogli vezujući svoje genetsko podrijetlo za nekadašnje "Dobre Bošnjane" svojatati cijelu Bosnu i Hercegovinu). Jednako kako su ih komunisti 1968. godine dekretom proglasili "Muslimanima", oni su sebe na sličan način te 1993. godine proizveli u "Bošnjake", što je tragikomična manipulacija kojoj je teško pronaći ravne u Europi, pa i šire (kako reče jedan njihov novinar, musliman: "Tako smo jedno veče zaspali kao Muslimani, a probudili se kao Bošnjaci").
 
Na samome "Saboru" čule su se zapaljive riječi i najave kako će se uskoro krenuti u "oslobađanje Gruda i Širokog Brijega" - krajeva zapadne Hercegovine koji su 100% naseljeni Hrvatima. Ovu snimku ("Prvog bošnjačkog sabora") trebalo bi danas hrvatskoj i srpskoj djeci u BiH prikazivati na satovima povijesti, da se zna, pamti i ne zaboravi (Vidi: https://www.youtube.com/watch?v=lJNE8rl4IVo).
 
Izvan je svake sumnje da ni jedan od zločina prema Hrvatima nije bio slučajan, nego su se svi uklapali u unaprijed postavljenu strategiju koju muslimansko vojno-političko vodstvo nije čak ni krilo. O njoj se, naime, na spomenutom "Saboru" otvoreno i bez kompleksa govorilo. Jedan od posebno okrutnih pokolja koji je do danas ostao bolna i otvorena rana u svijesti i sjećanjima Hrvata iz Herceg Bosne, bio je onaj izvršen nad hrvatskim civilnim stanovništvom  u selu Grabovica (kod Jablanice).
 
Ovo nedjelo počinili su dijelovi 9. i 10. brigade (kojima su zapovijedali ratni zločinci Mašan Topalović zvani Caco i Ismet Bajramović zvani Ćelo). Te je snage tadašnji zapovjednik "Armije BiH" Sefer Halilović izvukao iz opkoljenog Sarajeva (zapovijed br. 01805262 od 2. rujna 1993. godine), što samo dokazuje koliko je muslimanima bilo važno ovladati širim područjem Mostara i samim gradom.Naravno, postavlja se pitanje kako je moguće neopaženo i bez smetnji izvući 10-ak kamiona vojske kroz srpski obruč - budući da je Sarajevo bilo u potpunom okruženju?  Najmanje 130 vojnika iz 10. brigade i 60 iz 9. brigade, dakle, ukupno njih barem 190 (a po nekim podacima i 300) je izašlo neometano iz Sarajeva, što se nikako nije moglo realizirati bez suradnje s agresorom.
 
Ovi su (Cacini i Ćelini) zločinci surovo i neljudski mučili i ubili 33 hrvatska civila u Grabovici. Bez ikakvoga povoda i razloga. Iz čiste mržnje i bolesne želje da se uništi sve što je hrvatsko i kršćansko, a Hrvatima zatre svaki trag postojanja na pradjedovskim ognjištima.
 
Prema izjavama onih koji su imali izravna saznanja o ovom događaju, pokolj je uslijedio 8/9. rujna, kad se iz sela tijekom cijele noći čula pucnjava, a ujutro se pročulo što je zadesilo tamošnje Hrvate. U namjeri prikrivanja zločina (kako su tvrdili i neki od umiješanih u ovo zlodjelo), jedan broj leševa bačen je u Neretvu, odnosno akumulacijsko jezero HE Salakovac.
 
Braća Goran i Zoran Zadro (tada dječaci od 11 i 13 godina) pukom su slučajnošću preživjeli  i svjedočili o masakru nad njihovom obitelji (majkom Ljubicom, ocem Mladenom, sestrom Mladenkom, bakom Matijom i djedom Ivanom), vidjevši i tijela nekoliko mrtvih suseljana.
General Vehbija Karić je po izvršenom masakru izdao zapovijed Zuki (Zulfikaru Ališpagi) da se onemogući svaki pristup Grabovici kako bi se ovaj masovni zločin prikrio. Hrvatskoj strani je bilo predano samo 11 tijela.
 
Evo jednog dijela iskaza preživjele žrtve Gorana Zadre:
"...Došli su Ćelini i Cacini, njih oko tri stotine. Tri dana smo bili s njima. Kako su pucali - Bože sačuvaj! Treći dan su Ćelo i Caco naredili da se sve pobije. Trojica mladića su došla u našu kuću. Jedan je imao bijelu majicu, bio je ošišan na `talijanku', drugi je imao bijeli prsluk, pancir i smeđi nož, a treći plavi pancir prsluk. Pitali su nas imamo li hajvana. Mi smo rekli da imamo. Onda su upitali jesmo li Hrvati. Odgovorili smo da jesmo, bez razmišljanja. Rekli su tati da dođe pokazati hajvan. Kako on nije smio ići sam, pošli su baba i djed s njim. Tamo se čula galama i priča. Valjda su ih tamo postrojili. Ja to nisam gledao. Čuo se rafal. Pobili su ih. Da me brat nije poslušao i on bi poginuo. Rekao sam mu: `Hajde da se sklonimo.' I tad smo se sklonili. Ubili su mi babu Matiju, djeda Ivana, tatu Mladena, a mami sam isto govorio da se sklonimo ili da se barem oni (mama, sestra i brat) sklone, a da ću ja otići i vidjeti jesu li ih ubili. Mama nije htjela, nego je rekla: `Ma hajde, proći će i ovo. Znaš koliko je bilo vojnika kod nas, smijenilo ih se oko dvjesto. Svi su dolazili, popili kavu i popričali.' Kad su njih troje ubili, vratili su se po mamu i sestru. Mami je ime Ljubica, a sestri Mladenka. Odveli su njih dvije tamo kod pojate. Čula se pucnjava dugo vremena. Mi smo se tada sklonili, a iza toga smo otišli još dalje na brdo. Sestri je bilo taman pune četiri godine..." (Vidi: http://archive.is/20120710205135/gnojnice.blogspot.com/2005/05/zloini-u-naselju-grabovica.html; istaknuo: Z.P.)
 
Dakle, zločinci nisu poštedjeli ni malu Mladenku Zadro, dijete od 4 godine starosti, kao što nisu imali milosti prema ženama, staricama i starcima (među kojima su najstariji bili Mara Mandić od 81. godinu i Marko Marić od 87 godina).
Evo još nekih detalja stravičnog zločina:

"Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu KBC 'Firule' u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma svirep način:
- Jozo Brekalo bio je razapet na križ nakon čega mu je otkinuta glava i nabijena na kolac
- Luca Brekalo dugo je mučena da bi na kraju bila živa zapaljena;
- Pero Marić je zaklan;
- Ivan Šarić je ubijen pred ženom Ljubicom Šarić koja je tada silovana, nakon dugog zatočeništva, razmijenjena, a kada je došla u Mostar izvršila samoubojstvo, što je posljedica pretrpljenih stresova."
(Vidi: Isto; "Odbor za istraživanje i dokumentaciju: "Dossier - zločini muslimanskih postrojba nad Hrvatima u BiH od 1992. do 1994. godine"; istaknuo: Z.P.)
 
Za ovaj je masakr suđeno samo petorici vojnika "Armije BiH", ali nitko od visokih vojnih ili političkih dužnosnika nije odgovarao za planirani i nekažnjeni zločin. Bivši zapovjednik "Armije BiH" Sefer Halilović bio je od MKSJ optužen "zbog nepoduzimanja mjera za sprječavanje zločina u Grabovici", ali je oslobođen. Kasnije je sam Halilović okrivio Aliju Izetbegovića i generala Atifa Dudakovića, uz tvrdnje da su oni bili na vrijeme izvješteni o zločinu ali nisu poduzeli ništa. No, to očemu Halilović govori vezano je za posljedice već izvršenog zločina. O svojoj odgovornosti - jer on je zločince izvukao iz Sarajeva i uputio ih na mostarsko područje - ne govori, iako je spomenuta zapovijed potpuno jasna (a njome Sefer Halilović nalaže da izmješteno ljudstvo mora ući u sastav "jedinice 'Zulfikar' do 20,00 sati 03. septembra 1993. godine".
 
Masakr u Grabovici izvršen je neposredno  prije početka  operacije "Neretva 93", pri čemu je "Armija BiH" pokušala ovladati područjem između Bugojna i Mostara koje je bilo pod kontrolom HVO-a. Cinizam haškog sudišta u punoj je mjeri došao do izražaja upravo u oslobađajućoj presudi Haliloviću, u kojoj doslovno piše kako vojna opracija "Neretva '93" nije postojala (!?), odnosno da ona nikad nije planirana niti pokrenuta - iako ju je sam Sefer Halilović opisao od samoga početka 12. rujna nadalje (Vidi: http://www.historija.ba/d/575-pocela-operacija-neretva-93/)
 
U Grabovici Hrvata danas nema. Njihove su kuće opljačkane i spaljene, a u nekima je smještena muslimanska vojska ili se koriste kao njihovi vjerski i pomoćni objekti.
Opustošeno je čak i groblje. Iz mnogih otvorenih grobova kosti su pobacane u Neretvu, nadgrobni spomenici srušeni…
Kako to nazvati? Jesu li genocid i etničko čišćenje i u ovom slučaju preteške riječi?
Još jedna tužna obljetnica, 25-a po redu, na kojoj će uz rodbinu žrtava i Hrvate iz ovog kraja u svečanom postroju počast žrtvama Grabovice odati i Vojska Federacije BiH.
A pravda? Gdje je pravda?
Mogu li mirno zaspati oni koji su počinili ovo zlo, planirali ga i zapovjedili, oni koji su ga prikrivali i zločince ostavili nekažnjenima?
U kojega to oni Boga - ili Allaha vjeruju? I jesu li uopće ljudi?
 

Zlatko Pinter

Uhićeni Enver Lilić i Hilmo Hodžić

 
 
Vrućih kolovoških dana 2018. u politički do topljenja zagrijanoj Bosni i Hercegovini, izvedena je još jedna u nizu igra uhićenja dvojice od tisuće i tisuće islamskih terorista koliko ih djeluje u tom svom  zaštićenom centru na periferiji, na pragu, Europe. U igri „kruha i igara" u kojoj je kruha sve manje a krvavih igara sa islamskim teroristima sve više, bošnjački mediji uhićenje vjerskih terorista, ratnika koji su iskustvo ubijanja sticali na Bliskom istoku ubijajući i masakrirajući kršćane, gotovo i ne objavljuju. Skrivanje takvih akcija zapravo je i skrivanje islamskih terorista, kršćanofobista koji progonima i zastrašivanjima nastavljaju proces etničkog čišćenja hrvatskih prostora u beha Federaciji. Njihov vrhovni vojni zapovjednik Alija Izetbegović zadužio ih je da nastave tamo gdje je on i njegova zločinačka vjerska muslimanska armija zaustavljena nadljudskim otporom i hrabrošću pripadnika vojne komponente hrvatskog naroda, Hrvatskog Vijeća Obrane.
https://www.hercegovina.info/img/repository/2016/04/web_image/oruzje-krijumcarenje_45568292.jpg
Čak ni upozorenja i prijetnje Svjetske zajednice po zaustavljanju građansko-vjerskog beha sukoba za teritorij, da Bosnu i Hercegovinu moraju napustiti svi mudžahedini i vehabije, isilovci i islamisti, nisu bila dovoljno da opomenu Aliju, a kasnije i njegovim ratnim nasljednicima da zemlju oslobode i očiste od tog danas najprljavijeg terorističkog otrova. I ne samo da je muslimansko, kasnije bošnjačko čelništvo učinilo bilo šta po zapovijedi Svjetske zajednice na protjerivanju dokazanih i potvrđenih islamskih zlikovaca, iz kojih je ostajala pustoš i krv hrvatskih žrtava, već su Izetbegovići kao age i sultani u beha narodima, tim zlikovcima dali i njihov entitet, otvorili vrata novim i mladim na Bliskom istoku, ali i na nekim europskim prostorima potvrđenim teroristima. Dio te danas vrlo organizirane terorističke islamske organizacije su i dvojica, Enver Lilić i Hilmo Hodžić, uhićeni 16. kolovoza 2018. pod znakovitim imenom izvedene akcije „Nišan". U Bosni i Hercegovini je sve u znaku islama, pa i akcije uhićenja terorista. Ne propušta se u ničemu, i nikome drugom i drugačijem da uđe u beha bošnjačku stvarnost, i nedaj Bože pokuša je europeizirati i vratiti u prošlost kada je koliko toliko bila sa svojim nacionalnim i vjerskim posebnostima, koje su bile daleke stotine godina udaljene od ovog terorističkog islama kakav se danas prakticira i živi u Bosni i Hercegovini.
 
Po imenima uhićenih islamista vidi se da su to domaći, bošnjački isilovci naoružani do zuba, za ono kako govori njihov ideološki vođa Bakir Izetbegović „nedaj Bože". Iz viđenog arsenala nađenog oružja kod dokazani i već uhićivani islamisti, iz čega je vidljivo da Bakirove tvornice naoružanja rade već punom parom. Što su te tvornice produktivnije u proizvodnji Bakir je isključiviji, netolerantniji i bahatiji u procesu unitarizacije i islamizacije Bosne i Hercegovine.
 
Islamiste iz stranih islamskih zemalja, ako uopće i ima stranih islamskih zemalja za beha Bošnjake, to su bratski narodi i bratske zemlje, ne smije se ni uhićivati. Oni se štite i ćuvaju kao dobri i vrsni edukatori bošnjačkim učenicima, koji po krvavim slikama sa Bliskog istoka, i onim iz beha gradova u kojima su počinili zločine, Bugojno, Zvornik, Travnik, Konjic, Kakanj, Sarajevo... nadmašuju i svoje učitelje.
 
Bosna i Hercegovina je europski centar za islamske teroriste. U samo jednom svom entitetu, u Gornjoj Maoči, mirno živi stotine kako domaćih tako i stranih isilovaca. U velikoj mjeri žive i od hrvatskih poreznih obveznika. Pristup u taj treći beha entitet zabranjen je europskoj i kršćanskoj civilizaciji, kulturi i toleranciji. Dakako zabranjen je i bosanskohercegovačkim zakonima i jedini pristup u to leglo radikalnog islama, rasadnika terorizma imaju bošnjački politički i vjerski čelnici. Oni koji ih štite i brane od progona. Koliko je taj vehabijski, treći beha entitet zaštićen i čuvan sa svim njegovim isilovcima govori i činjenica malobrojnog, gotovo nikakvog uhićenja pripadnika isila, bilo onih koji se vraćaju sa Bliskog istoka ili onih ratnika za islam okrvavljenih ruku koji od tamo dolaze po zadatku, bilo oni domaći, koji bez ikakvih kontrola žive u tom svom svijetu na beha teritoriju. Samo pod pritiskom Svjetske zajednice kada uvidi da se sprema neki teroristički akt na nju samu, bošnjačko čelništvo odigra neku igru uhićenja onih malih riba iz velikog beha uzgojilišta terorista. Time budu sve ovce na broju i vuk sit.
 
Tako će biti i sada sa uhićenjem dvojice do zuba naoružanih islamskih terorista s bošnjačkim imenom i identitetom. Nakon nekoliko dana kada se prašina slegne beha hod u islamski radikalizam nastavlja se, i uvijek zbog mlakosti Svjetske zajednice agresivnije i brutalnije. To potvrđuju dosadašnja uhićenja islamskih terorista, i zbog te istine među prvim njihovim žrtvama, Hrvatima katolicima, vlada mišljenje da je bolje da Svjetska zajednica se ne igra sa tako brutalnim ubojicama, ako zaista ne misle ozbiljno ih iskorijeniti sa tih prostora i Bosnu i Hercegovinu predati njenim narodima, Hrvatima, Srbima i današnjim Bošnjacima. A nikako ni pedalj isilovcima, ili cijelu Erdoğanu u amanet kako ju je predao ratni zločinac Alija Izetbegović. Ili je možda toj istoj Svjetskoj zajednici to cilj, uhićivati ih kako bi oni kasnije bili agresivniji i brutalniji prema Hrvatima, i na taj način protjerali i taj mali ostatak ostataka katolika. Bit će da je tako.
 
Nezamislivo je, naime, da bi mogla biti tako jaka i snažna islamska teroristička ćelija u Bosni i Hercegovini bez šutnje Svjetske zajednice i pomoći istoj od strane bošnjačkog političkog i vjerskog čelništva. Cijela ta predstava uhićenja islamskih terorista zapravo je predizborna igra zastrašivanja Hrvata, i prisila da glasuju za one „svoje" predstavnike koje će im birati Bošnjaci, jer jedino ih oni mogu zaštiti od islamskih terorista.
 

Vinko Đotlo

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Srijeda, 24/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 892 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević