Get Adobe Flash player

Priređen i Nagradni natječaj na tu temu koji je podijeljen u tri uzrasta: djeca, mladež i odrasli

 
 
U sklopu obilježavanja obljetnice ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću, Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« priređuje i Nagradni natječaj na tu temu koji je podijeljen u tri uzrasta: djeca, mladež i odrasli. Na Nagradnom natječaju 2017. drugu nagradu za uzrast odrasli osvojio je Franjo Kraljević za pjesmu »Bože, nek' se nikad ne zaboravi«. Autor teksta sam je pjesmu uglazbio. Za aranžman i miks zaslužan je Gabrijel Prusina. Mastering je odradio Saša Miočić, a izdavač je Središte HSK za istraživanje posljedica totalitarizama. Pjesmu izvodi Gregorian Cro.
https://i0.wp.com/sirokibrijeg.info/wp-content/uploads/2016/02/pobijeni-07022016-1.jpg?fit=1200%2C800
Ovih dana je izašao i video spot u izvršnoj produkciji Kadar d.o.o, a producenti su Franjo Kraljević i Niko Marušić. Redatelj je Tomislav Topić, dok je direktor fotografije Mirko Pivčević. Kolorist i zaslužan za efekte je Tomislav Bubalo.

Autor pjesme i jedan od producenata spota Franjo Kraljević posebno se zahvaljuje na pomoći i podršci u ovom projektu fra Miljenku Stojiću, don Draganu Filipoviću i Niki Marušiću. Također se zahvaljuje i svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli da ova pjesma i video spot budu ovakvi kakvi jesu. Video spot može se inače pronaći na sljedećoj web stranici: https://www.youtube.com/watch?v=Ivwa12wMVk0
 

Lucijana Kožul

Srpski patrijarh i dalje ostaje u tami laži

 
 
Kao grom iz vedra neba odjeknulo je pismo HBK upućeno "njegovoj svetosti Irineju, partijarhu Srpske pravoslavne crkve". U pismu hrvatski biskupi ukazuju na sustavne laži koje u javnim nastupima šire njihovi najviši predstavnici, posebno nakon prestanka rada Mješovite komisije HBK i SPC "čija je zadaća bila zajednički razmotriti lik bl. Alojzija Stepinca prije, tijekom i nakon II. svjetskog rata".
https://novorosinform.org/wp-content/uploads/2019/01/1-204.jpg
Patrijarh Irinej
 
Iako u zajedničkom priopćenju Mješovite komisije, objavljenom 13. srpnja 2017. stoji "da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja", SPC nije uspjela pronaći niti jedan argument koji bi doveo u pitanje svetački lik bl. Alojzija Stepinca. Upravo ta činjenica kao da je razjarila najviše predstavnike SPC , te su još žešće krenuli u sustavno sijanje kukolja protiv Katoličke crkve u Hrvatskoj, protiv hrvatskih biskupa, pa i čitavog hrvatskog naroda. Držeći se evanđeoskog načela »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.« (Mt 18,15), hrvatski biskupi uputili su 18. studenoga 2018. Pismo srpskom patrijarhu Irineju. Umjesto da dobrohotno prihvati pruženu ruku, srpski patrijarh radije je ostao u tami laži, baš onako kako piše sv. Ivan Apostol: "Oni mrze svjetlo jer žele griješiti u tami. Klone se svjetla da se njihovi grijesi ne razotkriju i da ne budu kažnjeni." (Ivan 3,20).
 
Kako bi se izbjegla nagađanja, pogrešna tumačenja ili neistine, HBK 6. veljače 2019. objavljuje Pismo u cijelosti.U Pismu hrvatski biskupi odmjereno, ali vrlo precizno nabrajaju se sve laži i klevete koje su sijali najviši predstavnici SPC. Nevjerojatna lakoća laganja i izvrtanja činjenica, kao da je izvučena iz najdubljeg legla "Oca laži". To treba jasno i otvoreno reći, baš onako kako je Isus  odgovorio licemjerima i lažovima: "Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga." (Ivan 8,44).
 
Umjesto da budu sijači pšenice po božjoj njivi, oni siju kukolj. I umjesto da se pokaju i obrate, oni upravo sotonskom inverzijom svoje laži i svoje zlo podmeću drugima: »Naša Crkva toliko godina očekuje da čuje reč kajanja i izvinjenja naše braće rimokatolika, nikada nismo tu reč čuli" (Patrijarh Irinej na 62. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, 24. listopada 2017.). Slijedi kulminacija đavolske perverzije, koju je tada izrekao patrijarh Irinej: "Narod koji stvara istoriju na zločinu, na krvi drugoga naroda, taj narod nema budućnosti»". Time je zapravo izrekao i najstrašniju samooptužbu protiv njih samih. Naime, iz njegovih riječi jasno je da je njemu i njima posve jasno da lažu i da upravo oni guraju svoj narod u zločin i time ga lišavaju budućnosti. S obzirom da to vide, i za njih vrijedi Isusova presuda: "Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje." (Iv, 41).
"Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno", priznao je Dobrica Ćosić. Tako Irinej "inventivno" optužuju hrvatske biskupe zbog zla koje je donijela velikosrpska agresija početkom 90-ih godina. Hrvatski biskupi mu odlučno odgovaraju: "Posebnu težinu ima izjava Vaše Svetosti da je nedavni rat mogla spriječiti Katolička Crkva u Hrvatskoj. Nije ona imala nikakva utjecaja na srpskoga predsjednika Slobodana Miloševića, na Jugoslavensku narodnu armiju, na paravojne postrojbe iz Srbije, niti na druge koji su pokrenuli i vodili rat na hrvatskome tlu." U nastavku pisma biskupi citiraju ratnohuškačko pismo koje je patrijarh Pavle uputio lordu Peteru Carringtonu, predsjedatelju Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji.
 
Nasuprot patrijarhu Pavlu imamo evanđeoski poziv kardinala Kuharića:
"Za najtežih progona hrvatskoga stanovništva i rušenja njihovih kuća i svetinja, kardinal Kuharić je u svojoj propovijedi u Petrinji, na blagdan sv. Lovre 10. kolovoza 1991., pozvao: »Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njega! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!« Nažalost, ovakve riječi nismo čuli od predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve. Od Kuharićeva evanđeoskoga stava posve se razlikuje izjava pakračkoga episkopa Lukijana Pantelića, koji je u to isto vrijeme uvjeravao svoje sunarodnjake da djeluju po načelu »Sada ćemo opet uzeti Stari zavet u kome piše ‘Oko za oko, zub za zub, mladić za mladića’...«.
 
Pismo hrvatskih biskupa patrijarhu Irineju izašlo je na svjetlo i lažljivci ga više ne mogu skrivati u tami. U prvim najavama možemo naslutiti da i dalje žele ostati u vlasti tame, te prijete i prozivaju hrvatske biskupe. Unatoč  "laži koja je potvrda njihove urođene inteligencije" (D. Ćosić), prava je istina da su u laži kratke noge, te da svaka laž na kraju mora biti poražena. Do nogu!
 

Marijan Križić, Veritas

'Milosrđa djelitelj - Preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića' - s. Marija Asumpta Strukar

 
 
Knjiga s. Marije Asumpte Strukar „Milosrđa djelitelj - Preostali ulomci iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića“ predstavljena je u sklopu trodnevnice za Antićevo, 3. ožujka 2019. u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu. Fra Ante Antić bio je istaknuti hrvatski katolički svećenik. Odlikovao se dobrotom, poniznošću, jednostavnošću i pobožnošću prema Isusu i Mariji. Umro je na glasu svetosti, a njegovi posmrtni ostaci pohranjeni su upravo u kripti crkve Majke Božje Lurdske. Od 1984. godine se vodi postupak da se proglasi blaženim i svetim. Knjigu su uz autoricu predstavili novinar i urednik na HTV-u Neno Kužina i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Split fra Joško Kodžoman.
https://i0.wp.com/franjevci-st.com/wp-content/uploads/2017/03/Anti%C4%87.png?resize=416%2C510&ssl=1
Ovogodišnju obljetnicu smrti časnoga sluge Božjega oca fra Ante Antića 54. po redu, Antićeva Vicepostulatura obilježava izdanjem knjige „Milosrđa djelitelj“ koja iznosi pred njegove štovatelje i druge čitatelje „Preostale ulomke iz pismene ostavštine časnoga sluge Božjega fra Ante Antića“ koje je sabrala i iznijela s. Marija Asumpta Strukar  (Družba Naše Gospe), dugogodišnja tajnica Antićeve Vicepostulature. Ovu knjigu treba promatrati kao treći dio trilogije posvećene Časnom sluzi Božjem, koju čine prethodno objavljene knjige Svećenik sam Kristov - Pisma svećenicima (2010.) i Na svetost pozvane - Pisma redovnicama (2015.). Kako ističe sama autorica, „ova jednostavna knjiga, pisana srcem, samo je jedan mali korak, nakon kojeg se može smjelije zakoračiti i dublje posegnuti u škrinju Antićeve pismene ostavštine.“
 
Autorica, parafrazirajući Mk 6,4, ističe da je uspjela prikupiti „nekoliko košara preostalih ulomaka“, potaknuta Svetom godinom milosrđa (2015./2016.) i stavljanjem u sveopćoj Crkvi u prvi plan dvojice svetaca ispovjedaonice: sv. Leopolda Bogdana Mandića i sv. Padra Pija. Iz tih „preostalih ulomaka“ na jednostavan način izranja karizmatski lik poniznog redovnika i gorljivog svećenika, duboko pobožnog euharistiji, predanog odgojitelja, brižnog duhovnog oca, odanog Marijinog sina i nadasve neumornog ispovjednika - djelitelja Božjeg milosrđa. Antić je bio Duhom Božjim prosvijetljeni ispovjednik pa je zato pred njegovom ispovjedaonicom uvijek bilo mnoštvo ljudi. Jedni su tražili savjet, drugi ispovijed nakon koje su se osjećali oslobođeni grješnih tereta prošlosti, treći pomoć neke druge vrste. Većina od njih hrlila je k fra Anti, jer su se kod njega osjećali dobro, uronjeni u nadnaravni svijet, ispunjeni novom snagom za životne borbe na duhovnom planu. Želio je potpuno ispuniti Božju zapovijed o ljubavi Boga i bližnjega i to ga je vodilo da vjerno kroči putem istine, pravde i ljubavi. Uz uvod i zaključak, knjiga sadrži pet poglavlja. U prvom poglavlju autorica obrađuje Antićeve osobne dokumente i njegov lik koji iz njih izranja.
 
U drugom poglavlju obrađuje njegove osobne zapise sačuvane u rukopisu: Zapisi odluka s duhovnih vježbi, Posveta života za povjerenu braću klerike, Bože moj i sve moje, Smjernice za svagdanji život duši koja želi biti žrtva za svećenike, Moja usrdna i jaka „Molba ljubavi“ Bogu posvećenim dušama, Nekoliko naputaka i duhovnih savjeta pobožnoj duši koja želi biti žrtva ljubavi Isusove, Sjedinjenje kontemplativne duše s Bogom, Intimna narav mističnog sjedinjenja, Ideal katoličke redovnice, Cilj moga odgoja: Alter Christus, Poniznost temelj čitavoga života, rada, apostolata i svetosti, O osobi svećenika, te brojni klerikatski spisi. U trećem poglavlju autorica iznosi izabrane dijelove nekih pisama svećenicima i redovnicama. Poseban naglasak stavlja na pisma koja je Časni sluga Božji pisao laicima, a koja dosada još nisu objavljivana. Posebnu težinu imaju pisma koja je pisao laicima, prije svega učiteljicama.
 
Autorica u četvrtom poglavlju kratko se osvrće i na pisma upućena ocu Antiću. U petom poglavlju analizira osam knjiga i prijevoda knjiga koje je Časni sluga Božji pripremao za tisak. Na kraju se osvrće i na druge spise kojima se otac Antić služio u svom odgojiteljskom i apostolskom djelovanju. U zaključku autorica najprije opisuje duhovni portret Časnoga sluge Božjega koji izranja iz njegovih spisa: lik svećenika i redovnika, euharistijskog pobožnika, odgojitelja, duhovnog oca, vjernog sina Majke milosrđa, proroka i prosvijetljenog ispovjednika djelitelja milosrđa. Uz duhovna djela milosrđa on je svakodnevno nastojao vršiti i tjelesna djela milosrđa. Sve to autorica je u zaključku potkrijepila navodima iz fra Antinih pisama njegovoj duhovnoj djeci (fra Nikoli Gabriću, dr. fra Stanku Petrovu, s. Čedomili Čajko, s. Imakulati Malinki, s. Saleziji Mavrak i s. Daroslavi Vojvodi ć), kao i navodima iz njegovih spisa. Svaka nova knjiga o časnom sluzi Božjemu ocu fra Anti Antiću, pogotovo kad ju je napisala osoba koja ga je poznavala i još k tome s njime surađivala u njegovu apostolatu, jest veliki doprinos za upoznavanje njegove svetosti.
 

Nives Matijević

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 17/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1219 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević