Get Adobe Flash player

Najnereligioznija država je Češka, slijede ju Estonija, Švedska i Nizozemska

 
 
U Europi izumire kršćanstvo: znate li u kojoj zemlji ima najviše ateista? Najreligioznija zemlja je Poljska gdje je mladeži bez vjere samo 17 posto, a slijedi je Litva s 25 posto. Većina mladih u najmanje desetak europskih zemalja nema osjećaj nikakve vjerske pripadnosti, što dokazuje trend postupnog skretanja Europe prema postkršćanskom društvu, piše britanski Guardian pozivajući se na istraživanje objavljeno u srijedu. Istraživanje provedeno na mladima od 16 do 29 godina u 21 europskoj zemlji pokazalo je da je najnereligioznija zemlja Češka u kojoj 91 posto ispitanika iz te dobne skupine nema nikakvu vjersku pripadnost.
https://f4.bcbits.com/img/a1985835460_16.jpg
Jednako je odgovorilo između 70 i 80 posto mladih u Estoniji, Švedskoj i Nizozemskoj. Više od 50 posto mladih bez vjerske pripadnosti je u Velikoj Britaniji, Mađarskoj, Belgiji, Francuskoj, Finskoj, Danskoj, Norveškoj i Španjolskoj. S druge strane, najreligioznija zemlja je Poljska gdje je mladeži bez vjere samo 17 posto, a slijedi je Litva s 25 posto. Istraživanje nije provedeno u Hrvatskoj
 
Rezultati su objavljeni u izvješću Europska mladež i religija koje potpisuje Stephen Bullivant, profesor teologije i sociologije religije na londonskom katoličkom sveučilištu St Mary’s, u suradnji s pariškim Katoličkim institutom (ICP). Temeljeni su na podacima iz europskog socijalnog istraživanja (ESS) provedenog od 2014. do 2016. godine. 
 
"Religija je pri kraju snaga", kaže Bullivant. "Uz časne iznimke, sve više mladih ne identificira se s religijom". To će u budućnosti vjerojatno biti i izraženije, smatra. "Kršćanstvo kao zadano, kao norma, stvar je prošlosti i to vjerojatno zauvijek. Ili barem za idućih sto godina", tvrdi Bullivant. Ipak, ističe velike razlike među državama. "Zemlje koje su jedna do druge, slična kulturnog nasljeđa i povijesti, imaju jako različite vjerske profile". Dvije najreligioznije, Poljska i Litva, i dvije najnereligioznije, Češka i Estonija, postkomunističke su zemlje. 
 
Prakticiranje vjere
 
Trend sve manjeg povezivanja s vjerom potvrđen je i kada su mlade pitali o prakticiranju vjere. Samo u Poljskoj, Portugalu i Irskoj ih je više od 10 posto odgovorilo da idu na misu najmanje jednom tjedno. U Češkoj ih je 70 posto odgovorilo da nikada ne idu u crkvu, a u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji, Španjolskoj i Nizozemskoj između 55 i 60 posto. Bullivant kaže da je zanimljivo istaknuti da su šest najkršćanskijih zemalja iz istraživanja one s povijesnom katoličkom većinom (Poljska, Litva, Austrija, Slovenija, Irska, Portugal), a ne protestantskom ili pravoslavnom. A i među onima koji se izjašnjavaju katolicima razlike su velike. Više od 80 posto mladih Poljaka kažu da su katolici i više od pola njih redovito ide na misu. U Litvi je, pak, 70 posto katolika, a na misu ih ide samo pet posto. 
 
Po Bullivantu, mnogi mladi Europljani su bili kršteni i poslije više nisu zakucali na crkvena vrata. "Kulturološki vjerski identitet sve manje prenosi s roditelja na djecu. Kao da se odmah s njih ispere", plastično je objasnio. "Za 20 ili 30 godina crkvene zajednice će biti manje, ali će im vjernici zato biti mnogo više posvećeni i odaniji", zaključio je.
 

https://vijesti.rtl.hr/novosti/svijet/2977725/u-europi-izumire-krscanstvo-znate-li-u-kojoj-zemlji-ima-najvise-ateista/?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=Razmjena%2bprometa

Jedno živo svjedočenje vjere koje je iz današnje perspektive ravno čudu

 
 
„Sveti Kuran“ kako se u ili na Bujici 12. 3. 2018. izrazio gospodin Davor Pavuna, tj. da Isusa spominje i sveti Kuran? A evo, otprilike, što je sveti Franjo predložio sultanu: „U jeku križarskih ratova 1219. godine, sv. Franjo Asiški je odlučio poći u misijsko putovanje u Egipat. Stigavši tamo, prošao je kroz križarske linije i došao do muslimanskoga teritorija. Kako je bio izvan dometa kršćana ubrzo su ga uhvatili muslimanski vojnici. Franjo je rekao vojnicima da želi sultanu propovijedati Krista. Sultan Melek el-Kamel mu je, želeći ga ismijati dopustio da uđe u njegov logor i obećao mu da će mu dopustiti da se živ vrati odakle je došao. Kada su ga doveli pred sultana Franjo je rekao: 'Mene šalje Svemogući Bog da navještajući istine Evanđelja tebi i tvome narodu pokaže put spasenja.' I dok je propovijedao, sultanu se Franjo svidio i dojmila ga je snaga Franjinih riječi i to tako jako da ga je pozvao da nekoliko dana boravi kod njega.
https://2.bp.blogspot.com/_oYvrI9uMels/TTTDSjeS8DI/AAAAAAAAAPo/JMkqxaY8K9w/s1600/kuva_san_francisco_predica_ante_el_sultan.jpg
Franjo je sultanu ponudio da ispitaju čija je vjera prava, odnosno da zapale veliku vatru i obojica uđu nju, a onaj ko izađe nepovrijeđen glasnik je pravoga Boga i prave vjere. Kada sultan ni na to nije pristao, sv. Franjo mu je predložio da, umjesto sultana, s njim u vatru uđe neki od imama ili bilo ko koga sultan odabere, ali sultan pokolebane vjere nije pristao ni na to.Kako sultan nije bio voljan dopustiti taj pokus sa vatrom, sv. Franjo je zamolio dopuštenje da ih napusti. Sultan je, iako ismijan, ispoštovao svoju riječ i dao nalog da Franju sprovedu do kršćanskih utvrda.  Iako danas, napose među franjevcima, radi dobrih odnosa s muslimanima, ova priča polako tone u zaborav, riječ je o jednom živom svjedočenju vjere koje je iz današnje perspektive ravno čudu.
 
Oni slabe vjere u sebi možda bi čak ovo nazvali i ludošću, međutim ako pogledamo historijske zapise o prvoj crkvi i prvim mučenicima, te snazi vjere prvih kršćana ovo nije ništa novo. Jedino što je drugačije, to je da je sv. Franjo živio mnogo stoljeća nakon prve crkve, ali je doslovce shvatio Kristove riječi i svojim životom, riječima i djelom odlučio širiti Evanđelje. Ako se sjetimo kako se odrekao svega što je kao sin jedinac bogatog trgovca imao, kako je poljubio gubavca... shvatit ćemo da za tog velikog čovjeka ovakvo nešto uopće nije bila ludost“.(izvor, internet). A evo što je sveti Pavao pisao Galaćanima: Evanđelje je samo jedno!
 
„Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“. Gospodine Pavuna što je za Vas  odlučujuće,ugodno, sveto; Kuran ili Biblija? Slično svetom Franji naš sveti Nikola Tavelić je išao propovijedati, s još trojicom franjevaca, kadiji u Jeruzalemu i posvjedočili su životom, tj. žrtvom života propovijedajući samo jedno Evanđelje odnosno jedinog Spasitelja svijeta, Isusa Krista. Kadija ih je dao na mučenje da ih izbodu i zapale. Nema drugog Boga, Stvoritelja, od onog kojeg je upravo Isus Krist objavio.
 
Sveti Pavao je dvaput prokleo onog ili one koji hoće prevratiti Kristovo Evanđelje. Da, da, put spasenja“navještajući istine Evanđelja tebi i tvome narodu“, reče Franjo Melek el-Kamelu. A evo, nakon 800 godina iza događaja u Egiptu, naš „vrli“ Pavuna proglašava Kuran svetim. Na Bujici je imao priliku, možda bolju od svetog Franje, da i on uputi braću muslimane na put spasenja. I u Starom Zavjetu (Biblija), imamo primjer kako je sveti Ilija na brdu Karmel izazvao Baalove  svećenike ili proroke (njih 450) koji su u službi kralja Ahaba i razvratne mu žene kraljice Isebele da namjeste žrtvenik s juncem a on će sa svoje strane isto tako učiniti ali da ne potpale oganj nego neka zazovu svoga boga da im on potpali a Ilija će zazvati ime Jahvino. I, naravno, svećenici su dozivali od jutra do podne, ali Baala odnikuda ili ni od kuda . I da ne duljim, Ilija se malo s njima sprdao, kako je Baal možda još na službenom putu ili spava pa da viču jače. Ilija je svoj žrtvenik dodatno zalio vodom i opkopao ga jarkom koji je ispunio vodom. Kad je Ilija zazvao Jahvea oganj Jahvin pade i proguta paljenicu(junca), drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. Toliko je, u današnje vrijeme, oko nas baalovih svećenika koji služe bogu u Bruxellesu što se vidi iz ove takozvane Instanbulske konvencije; novi žrtvenik koji traži paljenice od „roda i spola“.
 

Nikola Bašić, Vis

Patnja duše koja voli, veća je od tereta križa i svih fizičkih boli

 
 
Ljubav je najveće bogatstvo spremljeno u našoj Duši. „Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje“ (Hvalospjev ljubavi). To je ljubav, kojom nas ljubio naš Isus. Tom snagom ljubavi, izbrisao je sve naše grijehe. To je ljubav, koja nikada ne umire, nikad ne prestaje. Zbog snage te ljubavi, podnio je nepravednu osudu, izdaju svoga učenika, podnio je bez ijedne riječi protivljenja, sva poniženja, uvrede, fizičke boli i nikad nije prestao da nas voli. Ljubav je to koja nema kraja i koja nas s Nebeskim Ocem spaja.
https://www.knjizara-dominovic.hr/Slike/webPreview800-12740/423580.jpg
Križ je simbol te boli i beskrajne ljubavi, kojom samo Isus zna da voli. Križ je poruka svima nama, da uzmemo svoj Križ, da ga zagrlimo i zavolimo, jer u Križu je spas, u križu je ljubav i nema života bez prihvaćanja Križa. Često u svojoj tuzi i boli gledamo Isusa sa Križom i znamo koliko nas voli i mi patimo zbog njegove preteške boli. Spominjemo koliko udaraca je dobio i kako je u teškim mukama mučenja na Križu umro. Ljudski gledano, izvanjski to su velike boli ali Isus bi to iz ljubavi prema nama lakše trpio da nije bilo Duševne boli.
 
Duševne boli, srca koje voli najjače su boli. Gledati one, koje tvoje srce bezgranično voli koliko ti mogu nanijeti boli, koliko su njihova srca prazna jer su od Boga odlutala. To je bol koja nije usporediva sa fizičkom boli, jer te tada Duša i tijelo boli, a najveća je bol, kad Duša boli. Biti ostavljen od onih, koje tvoje srce svom puninom voli, najjača je snaga boli. Koliko ljudsko srce može nanositi boli, ni naš Otac Nebeski, nije mogao to da gleda i preboli. U tom trenutku prevelike tuge i boli, gledajući koliko čovjek čovjeku može nanositi boli, Otac Nebeski, sakrio je svoje lice, da ne vidi sve te ljudske izdajice. U tome trenu, kad je nebeski Otac sakrio na tren lice svoje, patnja Isusova bila je najveća, jer ga nije punila ljubav Oca Nebeskoga. Rekao je tada: „Oče, oče zašto si me ostavio''? U trenutku najveće patnje i boli naš voljeni Isus molio je Oca da nam oprosti, jer ne znamo što činimo. Ta snaga patnje, ljubavi i boli utkana je samo u srce koje voli. To je ljubav, koja ukoliko je slijedimo u vječnost nas vodi. To je ljubav koja briše grijehe sve, ljubav koja i raskajanog razbojnika Dizma u vječno Kraljevstvo vodi. Koliko tuge i boli u svemu ima, kad jedan razbojnik Dizma, koji Isusa poznavao nije, u najtežim Njegovim trenucima dijeljena Duše od tijela, tješi Ga i priznaje mu, da je On sin Božji. Tad se okrenuo drugom razbojniku i rekao mu: Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini." Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje." A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"
 
Te riječi utjehe u posljednim trenucima Isusova života na zemlji, nije rekao nitko od onih, koje je Isus poznavao i čuda ozdravljenja činio, te riječi utjehe nije rekao ni jedan od njegovih izabranih prijatelja – učenika, nego su se svi, osim Ivana od straha razbježali. Te riječi izgovorio je jedan razbojnik, koji je u zadnji trenutak svoga života, priznao svoje grijehe i pokajao se.  Bila je to zadnja Isusova poruka prije smrti, da svatko do zadnjeg daha života na zemlji, može otkupiti svoj život, i da će mu se grijesi, ukoliko se pokaje biti oprošteni. Bila je to i poruka ostavljenosti. Svi smo mi zapravo sami u našem životu. Ako je Isus, sin Božji bio od svih ostavljen, zar mi možemo očekivati nešto drugo. Jedini koji nas nikada ne ostavlja je naš Otac Nebeski i zato se nikada ne odvajajmo od Njega.
 
Velik je i veličanstven naš Isus. Njegova ljubav puni srca sva. Njegova snaga trpljenja bezgranična je, a nada vječita. Sve je spreman dati naš voljeni Isus, za naše spasenje. Uvijek nas poziva, i svakome od nas pruža priliku, da možemo svoje grijehe okajati, da se možemo za njih pokajati i da tako očišćeni od grijeha, dođemo u Kraljevstvo Oca Njegova. Voljeti Isusa, najveći je zemaljski dar, koji čovjek može dobiti. To je skupljanja nebeskog blaga koje nikada neće propasti, niti ga moljci mogu izjesti, ni hrđa uništiti. Po tom bogatstvu, koje je spremljeno u našem srcu, baštinit ćemo vječno Kraljevstvo ili prokletstvo. Stoga, pohrlimo skupljati to bogatstvo, koje nam daje radost života, koje nas puni ljubavi i daje smisao našega postojanja.
 

Slavica Vučko

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1022 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević