Izvješće Frane Sulića doglavniku Mili Budaku o prilikama u Splitu i ostaloj Dalmaciji
(Ovaj izvještaj se nalazi u knjigi: Korespondencija dr. Mile Budaka (1907.-1944.), stranica 392.-400., Zagreb, 2012., koju su priredili Tomislav Jonjić i Stjepan Matković. Iako je ovaj izvještaj gosp. Frane Sulića malo predug, ali poradi velike povijestne važnosti ovog izvješća koje zalazi u razloge tko je najviše od Hrvata kriv da je uopće moralo doći do Rimskih Ugovora, ja ga neću u nastavcima iznosti. Da bi se ovo izvješće moglo shvatiti u duhu i smislu kada je pisano, nesumnjivo i neophodno bi bilo potrebno se staviti u odraz onog vremena, tj. 19. lipnja 1941. godine, dakle ni puna dva i pol mjeseca od proglašenja Hrvatima prve države u zadnjih 839 godina, tek onda, mi današnji Hrvati bi mogli razumjeti sve one koji su bili protiv Nezavisne Države Hrvatske, NDH, Poglavnika, Ustaša i protiv hrvatske države; a još više bi mogli razumjeti i one “hrvatske nacionaliste” koji su se svim mogućim dopustivim sredstvima suprotstavljali onima koji su rušili hrvatsku državu. Ovdje bi bilo potrebno potražiti link i opis generala Drinjanina: KONSPIRACIJA NA JADRANU i usporediti njegovo pisanje kada je (pro)putovao kroz Dalmaciju i opisivao svoje dojmove o hrvatskim komunistima u Splitu i drugdje.
Iz ovog izvješća će se nesumnjivo dati naslutiti izvori huškanja Hrvata protiv Hrvata, jednih protiv drugih, jednih koji su objeručke i srcem i dušom prigrlili svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, kao i onih drugih koji su povjerovali neprijateljskim smicalicama i huškanja Hrvata protiv Hrvata, te im se pridružili u blaćenju Poglavnika, NDH, Ustaše i na taj način stvarali teren: DA JE POGLAVNIK DR. ANTE PAVELIĆ PRODAO DALMACIJU TALIJANIMA.
Nastavlja se sa Predgovorom Ivana Meštrovića u knjigi: DR. ANTE TRUMBIĆ – SRPSKO HRVATSKI ODNOSI. Otporaš.)
Došao sam u Split iz Zagreba 18. IV. t. g. tj. osam dana poslije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Dok smo imali civilnu vlast u Splitu, bio sam na dužnosti šefa propagande pri Poglavnikovu Povjereniku za Dalmaciju, gosp. Dr. Edi Bulatu. Kad su Ta-lijani preuzeli civilnu vlast, ostao sam i dalje u Splitu. Budući da dobro poznam prilike i probleme Splita, Korčule, Kaštela i srednje Dalmacije uopće, a ima vrlo važnih pojava, problema, potreba itd., osjećam za svoju ustašku dužnost da na gornji naslov pošaljem ovaj pismeni izvještaj.
I. 1. Političko raspoloženje pučanstva
1/Uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske proizvelo je oduševljenje cijeloga hrvatskoga, hrvatski orijentiranoga življa u Splitu i srednje [srednjoj] Dalmacije [Dalmaciji]. To se raspoloženje najbolje pokazalo u seljaka imotske krajine, u ustaško-starčevićanskoj mladosti u Splitu, u seljaka, svećenika, redovnika i sl., u sinjskoj krajini, te po nekim mjestima po primorju i otocima. Jugoslaveni su se zaprepastili bojeći se za svoju glavu. Komunisti su se većinom povukli i čekali što će se dogoditi. Članovi H.S.S. su se također po selima, a i mnogi po gradovima, obradovali uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Međutim mnogi su od njih promijenili to raspoloženje kad su čuli da će N.D.H. biti ustaška, da su članovi vlade ustaše, a da tamo više nema Mačeka, Krnjevića i ostalih preko kojih bi ti seljačko-demagoški laktaši mogli doći do položaja.
2. Dolazak talijanske vojske.
Čim je došla talijanska vojska, odmah se promijenilo političko raspoloženje. U dalmatinskoj zagori ne toliko koliko u Splitu i po primorju. Sami je doček u Splitu bio vrlo hladan, pun nepovjerenja i naslućivanja slabe budućnosti za Dalmaciju. Seljaci su u imotskoj krajini gledali u talijanskoj vojsci samo oslobodilačkog saveznika. Inače se svugdje gledalo vrlo skeptično. Hrvatski su nacionalisti bili nešto nepovjerljivi prema talijanskoj vojsci, ali ipak nijesu pokolebali. Mačekovci su odmah stali napadati Italiju, a pomalo i Poglavnika i Ustaše. Komunisti su se i dalje držali povučeno i u strahu. Od Jugoslavena su neki bili vrlo uznemireni, a neki su bili obradovani vjerujući da će pod Talijanima spasiti glavu.
3. Preuzimanje civilne vlasti
Preuzimanje vlasti od strane Talijana proizvelo je na Hrvate upravo porazan udarac. Neki su od jugoslavena ostali po strani, neki privoljeli N.D.H. kad već nema Jugoslavije, a mnogi su se odmah stavili u službu Italije. Komunisti su razvili propagandu i proši-rili vrlo oštar letak protiv Njemačke, Italije, Hrvatske, Poglavnika, Ustaša itd. Mačekovci su sve više i sve jače rovarili protiv nas. Vjerovalo se da će se Talijani dugo zadržati, ali da će ipak otići.
4. Odlazak starijih Hrvata iz Splita u Zagreb
Preuzevši civilnu vlast Talijani su stali progoniti naše ljude / uhićeni i internirani: Jonić, Marčinko, Carević, Matijasi i djelomično Sulić. Tražili su Dr. Vukosava i prof. Crljena itd/. U tome su ih poslu mnogo pomagali jugoslaveni-talijanaši.
Mnogi iz straha a još više iz laktaštva pobjegoše iz Splita u Zagreb. U Splitu je na-stalo opće bezglavlje. Tako i u ostalim mjestima srednje Dalmacije. Svi su se osjećali napuštenim[,] dezorganiziranim, bez uputa i vijesti. Jugoslaveni, komunisti, defetisti, mačekovci, engleski propagatori, masoni, židovi i samostalci razvili su upravo nezapamćenu protuhrvatsku propagandu. Ustaška je mladost u Splitu bila upravo ogorčena kukavičkim i laktaškim bijegom mnogih od onih koji su se dugogodišnjim uspješnim ustaškim radom mladosti htjeli progurati na položaje. Nastao je opći nered. Sve je bilo demoralizirano. Naši su redovi slabili i ponegdje prelazili k defetizmu. Ustaška se mladost okupila, organizirala i proradila [poradila] na spašavanju morala i vjere u Poglavnika. U tome su najviše pomogli svećenici i redovnici po srednjoj Dalmaciji.
5. Odjek događaja u Rimu
Ugovori sklopljeni u Rimu između Poglavnika i Ducea o podjeli Dalmacije i po-nudi Zvonimirove krune članu kuće Savoia proizvelo je [proizveli su] na Hrvate Splita i srednje Dalmacije upravo strahovito zaprepaštenje, razočaranje, duboku potištenost i očaj.
Neraspoloženje koje je do tog dana sve više raslo postiglo je tim dogadjajima vrhunac.
Neprijatelji su poduzeli nezapamćenu propagandu protiv N.D.H. Poglavnika, Us-taša, »Frankovaca” itd. Mačekovci su nas svugdje javno napadali nazivajući nas izdajicama. Komunisti su izdali ponovo strašan letak. Jugoslaveni su se zlurado smijali. Stotine iskrenih i dobronamjernih Hrvata plakalo je od bola. Činovništvo je bilo obezglavljeno. U Splitu je mnogo poraznije djelovala vijest o podjeli teritorija nego o ponudi krune. U dalmatinskoj zagori, osobito u imotskoj krajini, obrnuto. Vjerovalo se naime, da je podjela teritorija privremena i nastala uslijed akcije iredentista te zbog neuspjeha talijanske vojske u Africi i Grčkoj.
II. Rad ustaške mladosti u Splitu
Kad su Talijani preuzeli civilnu vlast, a mnogi naši stariji otišli u Zagreb /neki službeno pozvani, mnogo ih više iz poznatog Splitskoga kukavičluka, a najviše ih iz laktaškog uguravanja za položajima/ smatrao sam da moram ostati u Splitu te poduzeti i učiniti sve što se može. U tu sam svrhu odmah sazvao sastanak uprave, članova i suradnika H. A. D. »Ante Trumbić”. To je društvo od svog početka a i prije toga bilo samo na ustaškom programu, načelima i propisima. Bilo je jedina ustaško-starčevićanska politička organizacija u Splitu i srednjoj Dalmaciji. To je društvo bilo izvor cjelovite ustaške propagande i akcije u Splitu i cijeloj srednjoj Dalmaciji. Mogu tvrditi da je to društvo uz imotske Ustaše najzaslužnije u širenju ustaške propagande i ustaškoga pokreta. To priznaju i naši stariji i naši neprijatelji, a to svjedoče progoni i dokumenti Stojadinovićevih i Subašićevih organa. Rad je toga društva bio usko povezan s imotskim Ustašama, s nekim starijim hrvatskim nacionalistima u Splitu te sa svećenicima i fratrima. To je društvo u prvom redu osvojilo srednje škole i gradjansku mladost u Splitu. Uvijek je ustaški mislilo, ustaški osjećalo, ustaški se borilo i radilo pa i ustaški stradavalo.
I u ovim najtežim danima našli smo se svi na okupu. Saopćio sam im vijesti i izložio političke prilike. Odmah sam organizirao rojeve po primjeru ustaških rojeva na sveučilištu. Izabrao sam rojnike. Smatrao sam za bezuvjetno potrebno da ih zakunem. To sam učinio. Razdijelio sam im dužnosti. Svaki je rojnik organizirao svoj roj. Organizirali smo oko 200 omladinaca/akademičara, srednjoškolaca i gradjanske omladine/. Uputio sam ih u propagandu i povjerljivu službu. Mnogi su išli kao kuriri po Kaštelima, Korčuli, Sinjskoj krajini, imotskoj krajini, po makarskom primorju itd. Ostalim sam društvima dao na znanje da ne smiju ništa poduzimati politički bez moga znanja, e da se ne bi dogodila koja nepoželjna posljedica zbog Talijana i tako još više otežao napor Poglavnika da spasi Split i ostale krajeve. To sam smatrao bezuvjetno potrebnim. Odmah su mi se stavili na raspoloženja organizacije i društva kao:
»Križari”, »Domagoj”, »Junak”, »Domobran”, te mnogobrojni svećenici, gradjani, financi, članovi bivše »Zaštite” neki intelektualci itd. Sa svima sam bio u neprestanom dodiru. Svi su bili neprestano u radu. U medjuvremenu je stigao u Split izaslanik b.[ivšega] Ustaškoga Nadzora akademičar g. Kezić s nalogom da se u Splitu osnuje Ustaški Stožer s pročelnikom, zamjenikom i pet pobočnika. Po tom se taj Nadzor raspustio, pa stožer nismo osnovali. Nastavili smo započetim radom. Propaganda naših organiziranih rojeva mladosti i starijih uspjela je potisnuti neprijateljsku propagandu bar djelomično i povratiti vjeru u klonule duše. Naša organizirana povjerljiva služba /oko 250 članova/ uspjela je pronaći legla, izvore i vodje neprijateljske propagande i akcije. Skoro svakoga sata sam primao pismene izvještaje o kretanju i radu neprijatelja. Medju ostalim smo pronašli da se u K.[aštel] Kambelovcu nalazi veća količina skrivenog oružja i municije. To se nalazi u rukama komunista. Komunisti su inače i po drugim mjestima naoružani. Pronašli smo da se u Sutivanu na Braču neko vrijeme nalazilo središte protuhrvatske propagande. Tu su boravili mason Niko Bartulović i samostalac Ljubo Leontić kod nekog samostalca. Pronašli smo lokale i mjesta gdje se sastaju Jugoslaveni, komunisti, propagatori Velike Britanije, b.[ivši] srbijan-ski oficiri itd. u Splitu /”Srebrena vrata”, ”Zlatni fazan”, ”Plitvice”, ”Kragujevac”, ”Vila Ruža”, »Abesinija”, ”Praha” itd./. U Splitu boravi i Milan Ćurčil [Ćurčin] u Meštrovićevoj vili.517 U Splitu se sleglo sva sila židova /oko 3000/, Srba, oficira, masona itd.
Popis činovništva.
Rojnicima, ostalim organiziranim ili povjerljivim ljudima iz svih nadleštava dao sam upute kako će popisati i ocijeniti sve činovnike i namještenike. Uz ime i prezime, narodnost, vjeroispovijest i zanimanje, opisana je trostruka ocjena: prva je politička /s oznakom glasanja 1935 i 1938 te političko uvjerenje i rad i učestvovanje u društvima i organizacijama/. Druga je oznaka etičko-moralno-socijalna. Treća je ocjena stručna /sposobnost i marljivost/. Zamolio sam sve naše ljude da prikupe te podatke o svim poznatim činovnicima i namještenicima. O pojedinim sam nadleštvima dobio po desetak izvještaja. Tako se može dobiti sigurna i jasna slika o političkim, karakternim i stručnim kvalifikacijama činovnika i namještenika. Kad budu svi ti popisi sredjeni, moći će biti na uvidu Glavnom Ustaškom Stanu i pojedinim ministrima. Ustaška mladost i sada prednjači u svemu.
III. Glad
Glad je nažalost vrlo mnogo pomogla neprijateljskoj, osobito komunističkoj propagandi, kao što je prisustvo talijanskih vlasti pomoglo jugoslavenskoj, britanskoj i defetističkoj protuhrvatskoj propagandi. U Dalmaciji je već nekoliko mjeseci glad kao 1917 godine. Vidio sam na svoje oči kako seljaci u dalmatinskoj zagori čupaju običnu travu i jedu je. Lutaju po nekoliko dana i tjedana po Bosni i Dalmaciji da nadju bar koje kilo žita.
U selu Grabovcu, kotar Imotski, umrlo je nekoliko djece od glada. To je ustanovilo liječničko povjereništvo. Velika većina obitelji jede jedva jednom na svako 3 – 4 dana. Glad je užasno pokvario i oslabio oduševljenje za N.D.H., Poglavnika i Ustaše. Komunisti su izvanredno izrabili tu nesreću. U tom su mnogo uspjeli osobito u Makarskom Primorju i u Kozjačkoj Zagori (gdje su inače sela siromašna i prilično zaražena komunizmom).
Kritika
Sasvim je opravdano da na mnoge nepoćudne činjenice stavim opravdane primjedbe svoje, ustaške mladosti i njima slično. Ovaj izvještaj šaljem sa svojim potpisom, a govorim iz vlastitog zapažanja, iz priopćenih podataka i priloga naših suradnika, govorim iz duše idealne, borbene i politički nikad ne kompromitirane ustaške mladosti.
1. Otvaranje vrata politički kompromitiranim i laktaškim ljudima.
Dužnost mi je da istaknem da se za vrijeme civilne vlasti u Dalmaciji postavljalo politički kompromitirane i laktaške ljude na ona mjesta na kojima mogu biti samo Hrvati, Starčevićanci, Ustaše-Pavelićevci, kristalni značajevi i sposobni ljudi. Razumijem da se u ovakvim prilikama može svašta dogoditi. Razumijem i to da se u nedostatku naših ljudi mora postavljati i Radićevce i neke blage jugoslavene, ako su zaista vrlo sposobni, pošteni i vrlo potrebni. Medjutim svi smatramo da nije potrebno postavljati na povjerljiva (ustaška) mjesta kompromitirane emigrante, Krnjevićeve stipendiste, poznate mačekovske anglofile, nedisciplinirane bolesne ambicije, nekadašnje poznate Sokolaše, Orjunaše i ostale integralne jugoslavene, one koji su do nedavno davali izjave protiv Poglavnika, Doglavnika Dra Budaka i t.d.. Takvih se slučajeva dogadjalo, a nisu bili potrebni. Takve su pogrješke strahovito ogorčile i demoralizirale ustašku mladost i sve ostale poštene, iskrene nesebične i od davnine poznate Hrvate.
2. Zapostavljanje ustaške mladosti iz H. A. D. »Ante Trumbić” i njima sl.
Moram napomenuti da se za vrijeme naše civilne vlasti postavljalo nezgodnih ljudi, a zapostavljalo cvijet ustaškog pokreta u Dalmaciji – ustašku mladost. Osim pretsjednika društva Frane Sulića i potpretsjednika Vlade Jonića, nitko drugi nije bio na povjerljivim (Ustaškim) dužnostima, iako se cijela ustaška mladost stavila na raspolaganje. Napominjem da naše društvo broji oko 40 akademičara, 120 srednjoškolaca i kojih 50 članova gradjanske mladosti. Dapače uvlačili su se na povjerljiva mjesta, pa čak i na nekakva ustaška vijeća takvi omladinci, kakvi bi se morali stidjeti zbog svog rada i izjava protiv Poglavnika, Doglavnika, »Hrvatske Pošte”,519 H. A. D. »Ante Trumbića” i t.d.
Mogu primijetiti da su i mnogi stariji, koji su prije nezasluženo pobirali plodove ustrajnoga rada i borbe ustaške mladosti u danima hrvatske civilne vlasti potpuno zaboravili na ustašku mladost, jagmili se za položajima, a u prvim teškim danima talijanske civilne vlasti brzo pobjegli iz Splita, ostavivši mladost na cjedilu. Tako je zapostavljanje ustaške mladosti naišlo na ogorčenje. Ustaška mladost u Splitu, koja i u ovim najtežim danima radi upravo nevjerojatno marljivo i ustaški svjesno, opravdano se boji da će pojedini politički kompromitirani i laktaški ljudi i opet zasjesti na nezaslužena mjesta ako dodje ponovno do hrvatske civilne vlasti u Splitu. Ustaška mladost u Splitu želi raditi, želi se boriti, želi čistiti, želi izgradjivati, želi ostvarivati načela ustaškoga pokreta. Medjutim zapostavljena od starijih može se samo jadati i izjedati.
Dne 17. VI. 1941. otišlo je odaslanstvo od 12 istaknutijih ustaških omladinaca u Omiš velikom Županu g. Anti Luetiću i stožerniku velike Župe Cetina g. Stipi Šuti520 da im prikažu probleme Splita, splitske mladosti i t. d. te da čuju od njih jasan i odlučan njihov stav. Isto izaslanstvo želi što prije doći u Zagreb da pred najkompetentnijim mjestima pri-kaže pravu istinu o našim unutrašnjim problemima Splita i Srednje Dalmacije, pa već sada najtoplije molim da gornji naslov izvoli primiti našu zlatnu mladost iz Dalmacije.
Opažam sam, a i čujem s mnogo strana da se u velikoj Županiji [sic!] Cetina,521 osobito u Imotskoj krajini ne čisti. Ustaše se tuže, a tako i svi ustaški suborci Imotske krajine što se ne poduzimlje nikakovo čišćenje u kuli ustaškog pokreta, kako je Imotski kotar nazvao sam Poglavnik.522 Neprijateljska propaganda uspijeva slabiti vjeru i oduševljenje za N. D. H. Poglavnika i Ustaše, pa je bezuvjetno potrebno da se odmah, i odlučno uhvate i kazne kolovodje neprijateljske propagande i akcije.
3. Nikakve veze Zagreba sa Splitom
Žalosno je to da se za cijelo vrijeme od kako Talijani imaju u Splitu civilnu vlast ne podržavaju nikakove veze izmedju Zagreba i Splita. Činovništvo se svakog dana nalazi pred novim nemogućim činjenicama sa strane Talijana. Naši su redovi bez ikakvih vijesti, uputa, naloga i veza uopće. Hrvatsko je pučanstvo obezglavljeno, a nalazi se u središtu strahovite jugoslavenske, komunističke, engleske, židovske, talijanske, i defetističke propagande. Činovništvo je doduše primilo u početku jednu opću uputu, ali svakog dana im Talijani stavljaju nove zahtjeve, pa se uopće nikako ne znaju vladati, jer nemaju nikakove veze s Zagrebom. Navodim, da ni ja, koji moram sve raditi i voditi u Splitu u našem smislu kroz cijelo ovo teško vrijeme nemam nikakovih veza, nikakovih uputa, nikakovih kurira, nikakovih vijesti iz Zagreba. Smatram da su se zato imali brinuti oni, koji su bili imenovani za predstavnike Poglavnikove Hrvatske u Dalmaciji i tzv. Ured za Dalmaciju. Dapače ni kroz ono vrijeme kad Talijani nisu dozvoljavali pristup »Hrvatskog Naroda” i »Novog Lista” u Splitu nitko se iz Zagreba nije pobrinuo da bi nam svakog dana uputio bar po nekoliko primjeraka. Treba razumjeti, da nijesmo znali što se dogadja u Hrvatskoj, što se dogadja po svijetu, a neprijatelji su širili upravo strahovite vijesti. Jasno je, da ustaški izgradjeni ljudi nisu nasjedali tim vijestima, ali tko može tražiti od široke javnosti da ne vjeruje tim neprijateljskim vijestima? U takovom stanju nepovezanosti Splita i Zagreba nalazimo se još uvijek.
4. Namještanje Dalmatinaca u Zagrebu
Doznajemo da se u Zagrebu i drugim mjestima u Hrvatskoj namješta sva sila ljudi iz Splita i ostalih krajeva Dalmacije. Medju takvima ima zagriženih sporazumaša, anglofila čak jugoslavena i komunista. Najgore je to što svaki od njih prije odlaska iz Splita u Zagreb govori da ima u Zagrebu stanovitu vezu preko koje će doći do namještenja. To takodjer stvara ogorčenje i neraspoloženje u hrvatskim redovima. Smatram da bi bilo bezuvjetno potrebno, da se za svaku molbu za namještenje Dalmatinaca iz Splita i okolice traži pristanak našeg foruma iz Splita. Za to bi trebalo odmah odrediti forum od nekoliko ljudi iz H. A. D. »Ante Trumbića” i po jednog ili dva naša povjerljiva čovjeka iz svakog pojedinog nadleštva. Inače gdje ćemo dospjeti?
5. Tako zvani »ured za Dalmaciju”
Iz vlastitog zapažanja, a i po pričanju i kritikama mnogih očevidaca Ured je za Dalmaciju nezgodno sastavljen i nezgodno radi. U tom uredu ima namještenih ljudi, koji ne spadaju u hrvatske, a pogotovo ne u Ustaške redove. Osim toga taj ured ništa ne radi za Split. Ne podržava nikakove veze sa Splitom. Ne brine se ni za kakav propagandni materi-jal, vijesti, kurire i sl. za Split i Dalmaciju. Nije zgodno što se za taj ured govori na sva usta, da mu je poslovnica u Gradskom Podrumu. Smatramo da bi poslovanje toga ureda trebalo jako ograničiti, a mnoge Dalmatince, tamo namještene poslati, u Dalmaciju, u narod.
POSTUPAK TALIJANA
Talijanske se okupatorske Vlasti vladaju različito prema mjestima i prilikama. Kao privatni pojedinci Talijani nisu loši, dapače su dobri i ljubazni prijatelji. Medjutim Talijani su kao politička vlast tako nesnosni kao što nijesu bili ni Srbijanci. Čim su preuzeli civilnu vlast, stali su sustavno progoniti i zatirati sve što je hrvatsko. Odmah su uhitili i internirali Jonića, Marčinka, Carevića, Matijacija, i djelomično Sulića. Tražili su Dra Vukosava i prof. Crlenja [Crljena]. Skidali su hrvatske zastave i njima čistili kamione. Prigodom dočeka njemačke vojske skidali su i njemačke i hrvatske zastave, a zatvarali ljude, koji su pozdravljali »Heil Hitler”. Odmah su iz policijskog zatvora pustili na slobodu sve jugoslavene, a zadržali neke Hrvate. Već su u prvim danima prisilno tražili vješanje talijanskih i dalmatinskih zastava, ne samo na svakoj kući, nego i na svakom prozoru od kuće (osobito u središtu grada i pokrajnjim ulicama). Neposluh u tom smislu, plaća se u Trogiru kaznom od 1.000. – lira. U Veloj Luci na Korčuli traže da se skine ploča Kralja Tomislava. Hoće da dignu u Trogiru spomen majstoru Radovanu (Meštrovićevo djelo). Sa splitskih ulica i trgova dižu sva hrvatska imena. Izmjenjuju ih s talijanskim i protuhrvatskim. Tako na pr.:
Trg Dra Ante Pavelića – Piazza Pavelić
Zagrebačka ulica – Via Tommaseo
Peristil – Piazza del Peristilio Wilsonova obala – Riva San Marco
Beogradska – Via G. d’ Annuncio
Nelipićeva – Calla U. Foscolo
Bulatova Poljana – Piazza Vittorio Emmanuelle
Štrosmajerova obala – Riva N. Saura
Mletačka obala – Riva T. Gulli
Ulica Dra M. Luetića – Corso Italia
Prokurative – Piazza Littorio
Dubrovačka – Via Dante
Osim toga razbili su Trumbićevu ploču na Marjanu. Prigodom dolaska visokog komesara G. Ba[s]tianinija524 prisiljavali su gradjanstvo Splita da izvjese talijanske zastave. Talijani se u Splitu druže sa svim protuhrvatskim i do jučer protutalijanskim elementima (jugoslaveni, komunisti, židovi, anglofili, i t.d. samo ne s Hrvatima). Talijanske vlasti uvode u neke urede talijanski jezik uz hrvatski a u neke samo talijanski izbacivši hrvatski. Cijeli su Split oblijepili poklicima: Viva Duce, Viva Italia, i sl. Neki dan je komesar za Split Tacconi525 u svome govoru rekao da će i Dubrovnik brzo doživjeti svoju slobodu! Prigodom dolaska Bastianinija u Split, Talijani su vikali, Vogliamo tutta Dalmazia, Clissa nos-tra! Ne će uopće da potpisuju na pojedinim odjeljenjima uredske akte, koji idu na veliku Županiju Cetina. Komesar Splitske općine kidao je svaku vezu s Zagrebom i prije rimskog pakta.527 Tražio je na općini dvojezičnost, i t.d., i t. d.
RAD NEPRIJATELJA.
1. Jugoslaveni
Najjače su zastupani u inteligenciji. Medju samim odvjetnicima ima ih oko 25 – 30. Zatim ih ima i u mladosti a i u gradjanstvu. Kad se uspostavila Nezavisna Država Hrvatska, našli su se u strašnom strahu da si sačuvaju svoju glavu. Čim je došla Italija, privoljeli su Italiji. Vode silnu propagandu da u Dalmaciji ostane Italija. Za tu akciju kupe i potpise (Brač, Hvar i slučaj Nike Novakovića-Longe).528 Potpuno su u službi talijanskih vlasti.
Mnogi njihovi žandari, financi i sl. prešli su u talijanske vlasti. Talijani ih rado primaju. U Split je došla sva sila bivših srpskih oficira. Oni se neprestano sastaju s vodećim jugoslavenima u Splitu i provode jaku jugoslavensku protu-hrvatsku propagandu. Sastaju se najviše po poznatim splitskim lokalima (»Srebrna Vrata”, »Zlatni fazan”, »Kragujevac”, »Dobri kuhar”, »Bellevue” i t.d.). Splitski Sokol je i opet na okupu. Splitski jugoslaveni su neprestano s talijanskim oficirima. Neprestano se govori o velikoj Srbiji s Bugarskom i Rumunjskom i o ”majci Rusiji” ili o Italiji. U tom smislu samostalci i masoni stoje na čelu davanja smjernica za cijelu propagandu. Samo neki od starih jugoslavena suradjuju za Nezavisnu državu Hrvatsku, a protiv Italije, kad već nema Jugoslavije. Treba ipak napomenuti da su mnogi jugoslaveni za Italiju samo zbog silnog straha da spase glavu od Ustaša. Oni su prilično jaki u donjim Kaštelima, a djelomično i na Korčuli. Ima ih i po ostalim krajevima po Primorju i srednjoj Dalmaciji. Najveće zlo za Hrvatstvo u Dalmaciji jest bivši Sokol Kr.[aljevine] Jugoslavije, zatim samostalci i masoni i komunisti.529
2. Komunisti
Najjače su zastupani u radništvu. Tomu je razlog socijalna bijeda. Oko Splita ima mnogo cementnih tvornica pa stoga i mnogo komunista. Oni su u uspostavi Nezavisne Države Hrvatske bili povučeni. Medjutim su dolaskom Talijana i preuzimanjem civilne vlasti sa strane Talijana razvili vrlo jaku propagandu i akciju protiv N.D.H., Poglavnika i Ustaša.
Najveće im je pomagalo zato glad, kao što jugoslavenima prisustvo Italije. Njih ima ponešto i u inteligenciji, te nešto i u gradjanskoj omladini. Njihova je propaganda vrlo jaka. U nekim su mjestima naoružani (u Makarskom primorju, Kaštel Kambelovcu i u Splitu). Sa-staju se po splitskim lokalima, po splitskom polju i na Marjanu. Izdali su vrlo oštar i opši-ran letak. Traže spas u boljševičkoj Sveslaviji. Njima pomažu mnogo defetisti. Bili su organizirani u URS-u,530 a ima ih mnogo organiziranih u S. K. ”Split”-u, S. K.”Nada”531 i pomalo u ostalim društvima. Inače su vrlo strašljivi i neodlučni. Dade ih se vrlo lahko ukrotiti.
3. H.S.S.
Najjači su u redovima gradjana. Splitski su H.S.S.-ovci mješavina od nekadašnjih radićevaca, pučkaša, nekih federalista, pa i nekih ljevičara. Nisu ni duhovno jaki, ni bor-beni, niti baš agilni. Neki su za nas, a neki za Jugoslaviju. Oni koji su za Jugoslaviju, strašno napadaju Poglavnika, te nas javno nazivaju izdajicama i plaćenicima Italije. Šire defetističku i anglofilsku propagandu. Njima je ideal anglofilsko-jugoslavensko-mačekovska seljačka demagogija. Nemaju pristaša ni u inteligenciji ni u mladosti (osim nešto malo).
4. Židovi
Problem židova nije nikada u Splitu bio jako aktualan. Njih je naime zavičajnih u Splitu jako malo. Oni su trgovci. Medjutim sada ih se toliko naselilo, da daju materijal, novac i smjernice cjelokupne neprijateljske propagande. U Splitu se doselilo oko 2.500 do 3.000 židova. Oni ne žale novac za propagandu. Komesar za Split bio je izdao nalog da se popišu svi stanovnici Splita, posebno židovi. Medjutim židovska je delegacija isposlovala kod Tacconia da im produži boravak u Splitu na godinu dana. Židovi se sastaju u elitnim lokalima i na kupalištu. U Splitu se uopće sastaju i suradjuju svi protuhrvatski elementi, makar medjusobno potpuno heterogeni.
VII. POTREBE I PRIJEDLOZI
1. Da se odmah uspostavi makar interno forum u Splitu za održavanje službenih odnosa izmedju Splita, Korčule i Kaštela i Zagreba.532
2. Da se uredi pitanje činovničkih plaća, neke naime činovnike Talijani uopće ne plaćaju. Državni su službenici primili plaću za mjesec svibanj posticipatno, t.j. koncem mjeseca i to u lirama, pa čak sa svim odbitcima. Službenici se na to gorko žale. Plaće u li-rama su nemoguće, jer vrijednost lira jako varira u okupiranom teritoriju i Hrvatskoj. Činovnici traže da budu od hrvatskih vlasti plaćeni dinarima. Moglo bi se naći načina, da se novac pošalje Poreznoj upravi u Omiš, gdje bi se mogle pridići plate. Ili tako urediti s talijanskim vlastima da im plaće budu u dinarima i to anticipatno i bez ikakovih odbitaka.
3. Povlačenje hiljadarki
Naredbom Ministra narodnog gospodarstva Dra [Lovre] Sušića povlečene [povučene] su iz prometa novčanice od Din.1.000.-. Medjutim talijanski organ u Splitu »San Marco” obavijestio je, da se to ne odnosi na okupirani teritorij. Što se ima činiti?
4. Pitanje soli, petroleuma i barila za ribare
Započela je sezona ribolova plave ribe. Od goleme je važnosti, da se ribarima u tom pogledu smjesta izidje u susret, jer su im to najhitnije životne potrebe. Talijani se u tom pogledu nimalo ne brinu a naši ribari čekaju pomoć od Hrvatske. Treba pomoći i ribarima na otoku Visu e da se tako što više u njima uzdrži hrvatski duh.
5. Natpis u činovničkim uredima
Predlažem da se u svim uredima stavi na zidovima natpis slijedećeg sadržaja iz Poglavnikova govora na Markovom trgu od 21. V. 1941.: »Za sve čine cjelokupnog činovništva i svih državnih organa ja ću nositi odgovornost pred cijelim Hrvatskim narodom. Ali svi državni organi, svi činovnici i namještenici nosit će odgovornost preda mnom, a Vi svi znate, da se ja ne šalim !”. Poglavnik 21. V. 1941.
6. Prehrana
Bezuvjetno je potrebno da se što prije i u što većim količinama pošalje hrana izgladnjeloj Dalmaciji. Neka se hrana šalje izravno u kotareve na logornike.
7. Propaganda
U Dalmaciji sa ne zapaža nikakva hrvatska propaganda. Uopće se još ne osjeća Hrvatska, a pogotovo ne ustaška vlast ni duh. Trebalo bi propagandnim materijalom stvoriti onakav duh, kakvoga traže Poglavnik i ustaška načela.
8. Političke skupštine u Dalmaciji
Potrebno je da se što prije održe političke skupštine u Dalmaciji. U prvom redu u Imotskom i u Sinju. Smatram medjutim da to ne bi bilo nikako uputno prije nego se narod nahrani i prije nego se provede propaganda. Time će se utući neprijateljska propaganda!!
9. Riječ ustaške mladeži
Smatram da je potrebno za sve političke i ostale probleme Splita i srednje Dalmacije čuti riječ ustaške mladosti Splita i Cetinjske [sic!] Županije. To se odnosi u prvom redu na uredjaj civilne vlasti N. D. H. u Splitu i sami postupak u tim krajevima.
U Splitu, dne 19. lipnja 1941.
Predsjednik H. A. D. »Ante Trumbić”
(Frane Sulić)
Napomena:
Pročitajte ovo izvješće, protumačite sami sebi, pa i drugima ako hoćete, točke ovog izvješća, njihovu svrhu i smisao pa ćete bolje shvatiti odakle je vjetar puhao da se Poglavnika ocrni i oblati DA JE PRODAO DALMACIJU.
(Nastavak slijedi)
