Nekako se medijski uobičajilo „lovca“ Nadana Vidoševića povezivati isključivo s HDZ-om. Jest, u početku karijere doista ga je pogurao HDZ, no nakon što je došao u Komoru, on je sve više postajao „sâm svoj majstor lovac“.
Komesar Gordan Maras
„Lovio“ je tako i u društvu i za Mesića, također staroga hadezejca, a zatim opakog detuđmanizatora. Na zadnjim predsjedničkim izborima Nadan je „lovio“ protiv HDZ-a, onako „lijep i pametan“, uz Dragana Primorca, „lovio“ je ustvari za Ivu Josipovića, a time objektivno samo za SDP i pritom „ulovivši“ i eliminiravši iz utrke jedinoga tada pravog HDZ-ovca Andriju Hebranga. Čudna je ta „politika“, često ne znaš ni tko s kim „lovi“, za koga „lovi“, jedino što je uglavnom izvjesno, je to da građani, birači i slične „biljke“ padaju pred njom kao žrtve ako od ničega onda od lažnih obećanja.
Pripreme izbora u Komori
Nakon što je poznati kolekcionar i još slavniji lovac na egzotičnu divljač, Nadan Vidošević, „upao“ u uskočku stupicu i završio kao remetinečki trofej, vlast nad Hrvatskom gospodarskom komorom preuzeo je HNS. Od tada po do utorka 4. 3. 2014. trajala je medijska licitacija i zakulisne političke bitke kome će HGK doista pripasti, tko će ju „uloviti“, na čijem će zidu visjeti kao trofej, SDP-ovom ili HNS-ovom. Najvažniji korak u dugoročnijem ovladavanju HGK-om bio je izbor njezina predsjednika. Kandidirala su se četvorica: Damir Kuštrak, Luka Burilović, Vladimir Ferdelji i Zlatko Hodak, pri čemu su Kuštrak i Ferdelji široj javnosti poznatiji od druge dvojice. Prvi kao doministar u Račanovoj Vladi, zatim kao direktor Medike, a trenutačno kao Todorićev „agrokorac“ iz vrha. I slabom poznavatelju „komoraškog“ kadroviranja bilo je očito kako je upravo on izbor koalicije Kukurike i Todorića. Vladimir Ferdelji dijelom kao kritičar gospodarske politike svih vlasti, ali i kao umirovljenik, nije imao velikih šansi za izbor i igrao je ulogu tek dobroga protukandidata. Na Burilovića i Hodaka izgleda nitko nije ni računao. Činilo se kako je sve dobro pripremljeno naročito stoga što se predstečajno nahranjeni mediji nisu puštali s lanca kako bi „grizli“ nepodobne kandidate. Izbor Kuštraka, činilo se organizatorima, bio je više nego siguran.
Skupštinari izabrali „krivoga“, Maras će ih zamijeniti!
I onda iznenada propadoše pripreme, kao što se to tu i tamo i u „demokraciji“ zna dogoditi, pa skupštinari za predsjednika u izravnom sudaru s Kuštrakom izabraše Luku Burilovića, inače direktora Sladorane Županja, godinama najbolje tvrtke u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Skoro trenutačno se oglasio Kukuriku „narodni komesar“ za obrt i sitno poduzetništvo. Ne valja izbor, skupštinari su izabrali krivoga, gadno su pogriješili, jer čovjek ima i „urođenu“ manu, član je HDZ-a. Kako li im je to samo u pripremama promaklo?! Ništa zato, ako je izgubljena jedan bitka, nije izgubljen rat za Komoru. „Komesar“ Maras, a u zadnje vrijeme sve više i Milanovićev glasnogovornik, mijenjat će članove Skupštine HGK, ali i „snijeti“ novi zakon o HGK u pravcu njezina slabljenja pa možda čak i ukidanja.
U istom košu s HGK je i HOK za koga je ministar Maras izravno odgovoran. Revolucionarno se tresu dvije organizacije koje su među najstarijima u Hrvatskoj – HGK djeluje160 godina, HOK možemo pratiti stoljećima u prošlost do cehova – umjesto da ih se reformira i uskladi s vremenom, novim okolnostima, činjenicom da je Hrvatska u EU-u, i sl. „Revolucija“ je u dubini, no vratimo se površinskim obrazloženjima „komesara“ Marasa u vezi proteklih izbora u HGK-u.
Smeta mu, političaru jednom, izbor „političara“ Burilovića u srazu i s „političarem“ Kuštrakom. Ne sluša on niti to da će Burilović zamrzniti članstvu u HDZ-u, kao što je i Ivo Najpopularniji „zamrznuo“ članstvu u SDP-u. Ne može niti to, nužno je, a što drugo „komesari“ rade – zamijeniti skupštinare („narod“). "Mi u Hrvatskoj vladi nismo htjeli da se politika ponovno miješa u HGK, ali očito je da se ovaj put umiješala", kaže ministar Maras. Klasična zamjena teza. Laž. Najobičnija laž! Osim što ga on kao političar smatra „političarem“, „komesar“ Maras smatra kako je Burilović i slab, loš gospodarstvenik – iz politike je došao u poduzetništvo, to mu je to.
Tko to spočitava Buriloviću „politiku“ s jedne i poduzetničku nekompetentnost s druge strane? Podpredsjednik SDP-a s poslovnim iskustvom kao poslovni direktor HOC-a Bjelolasica od 2001. do 2003.; taj je u međuvremenu ne samo propao već je uglavnom i izgorio, a zatim godinama poslovni direktor Partije, nešto kao njezin „blagajnik“. Postao je „narodni komesar“ za obrt s kojim ima veze utoliko ukoliko je koristio usluge obrtnika, a opće je poznato kako „puca“ na Linićevo mjesto. Revali bi tada k'o magarci za Linićem, a ni Linića ne bi bilo.
Kako se inače „mijenjaju“ skupštinari pokazao je, recimo, drug Staljin. Njemu se svojedobno nije dopalo što nije dobio svih dvije tisuće glasova članova CK, iako je bio jedini kandidat, već ih je stotinjak bilo protiv. Tajno se glasovalo pa nije mogao ustanoviti kojih je stotinjak bilo „protiv“, ustvari nisu zaokružili „za“ pa je „zamijenio“ više od polovice „skupštinara“. Kakva je to „zamjena“ bila, ne ću napisati, čitatelj može i sam pogoditi. Ministri bi trebali paziti što govore, a naročito ne bi smjeli istupati i postupati kao „narodni komesari“ već kao „sluge“ barem demokratske procedure. Ponekad bi se prije javnog govora trebali malo zagledati i u sebe. Mrvica introspekcije ne bi škodila.
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više