Koliko je desnica desna, a ljevica lijeva

Reformirani komunisti rasprodali poduzeća, a hadezeovci se zalažu za socijalistička prava radništva

 

 

Večernji listje prethodno najavio a prošle nedjelje i objavio intervju s „vodećim teoretičarem konzervativnog pokreta“ Vicom Johnom Batarelom. John Vice Batarelo potomak je tipične čestite hrvatske iseljeničke obitelji, koji se krajem 1990. iz Australije doselio u Hrvatsku. Prije dolaska u Hrvatsku, Batarelo je 1990. na Macquarie University, Sydney, stekao diplomu bachelor of arts (hrvatska povijest i kultura) a 1997. diplomu master of arts (povijest i sociologija migracija, slavistika) također na Macquarie University. (zapisnik 11. sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu u akademskoj godini 2001./2002. održane 12. ožujka 2002.) U siječnju 2013. obranio je doktorski rad s temom „Tipovi dijaspore – poslijeratno hrvatsko iseljeništvo i njihovi potomci u Sydneyu.

John Vice Batarelo

 

Novinar Večernjega lista tvrdi da „ideje koje on zastupa polako preuzimaju gotovo sve stranke na desnici“, a Batarelo kaže: „Mi smo u 2013. godini konzervatizam predstavili kao nešto svježe na društvenom sceni te u Hrvatskoj postaje tzv. mainstream, stvarnost“, odnosno glavni, vladajući tijek. Na pitanje novinara kako onda ocjenjuje vladavinu HDZ-a s njegovog, konzervativnog stajališta Batarelo drži „da je HDZ bio samo slika cjelokupnog društva u tranziciji. Bilo je i nesnalaženja s novom slobodom. HDZ je u početku imao dosta socijalističkih pogleda, od ekonomije pa do svega ostalog. Imamo paradoks da njemački socijaldemokrati imaju liberalniji gospodarski program nego što ga je HDZ ikada imao.“ Međutim, prema tom kriteriju, moglo bi se zaključiti da i dan danas u HDZ-u prevladavaju „socijalistički pogledi“ a da paradokslano  u SDP-u prevladavaju konzervativna stajališta.  

 

SDP naime od osvajanja vlasti 2000. do danas, ima liberalniji gospodarski program od HDZ-a a to je pokazao u praksi prodajom INA-e MOL-u, najavom oporezivanja nekretnina, prodaje autocesta, Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke, davanjem 30-godišnje koncesije Zračne luke Zagreb itd. Manje je poznato da je i prvu privatnu gimnaziju u Zagrebu osnovao i njenim ravnateljem postao, Zlatko Šešelj član i zastupnik SDP-a; da je Hrvatska vojska počela rapidno slabjeti s dolaskom na vlast Račanove koalicije i da je s te strane došao u Hrvatski sabor prijedlog da čak i glavni stožer HV-a, umjesto vojnika čuvaju zaštitari. Pobjednička vojska nije više bila sposobna čuvati ni Glavni stožer!

 

HDZ je naprotiv zagovarao, i još uvijek zagovara, državno vlasništvo na životno važnim dijelovima hrvatskoga gospodarstva bez kojih Hrvatska  gubi državni suverenitet. Ne vjeruje da sve treba prepustiti zakonima tržišta. Prema kriterijima Batarela, ispada da je Ivo Sanader bio konzervativac jer je u program HDZ-a unio projekt Hitrorez, rezanje viškova administracije i poboljšanje njezine učinkovitosti. Od preko 20 ministarstava koliko je imala Račanova koalicijska vlada, Sanaderova vlada je imala samo 14 ministarstava. Na napomenu novinara da se  Sanader predstavljao kao konzervativac, Batarelo odlučno odgovara: „Ne. Ne. On je nemoralan čovjek. Konzervativac ne može biti nemoralan čovjek. Konzervativac želi red, pravdu i slobodu. Pod Sanaderom nije bilo slobode.“

 

Na kraju, prema kriterijima Batarela, nije moguće procijeniti ni dvije vladajuće stranke u Hrvatskoj koliko je koja od njih više ili manje konzervativna. Možda je nejasnoćama pridonio i novinar koji Baterelu postavlja navodeća pitanja. „Koja je razlika između vas konzervativnih teroretičara i ljevičarskih ideologija?!“, pita novinar. U pitanju je sadržana tvrdnja da konzervativci nemaju ideologiju, oni su teoretičari. Ideologija je nešto a priori negativno. Je li HDZ napravio zaokret prema konzervatizmu, pitanje je na koje Batarelo ne želi dati jasan odgovor ali tvrdi da su one akcije koje su radile konzervativne civilne udruge očito  utjecale i na političke faktore u društvu koji se osjećaju bliski nama. HDZ je prihvatio neke stvari koje nije prihvaćao u ovih 20 godina.“

Koje su te stvari koje HDZ nije prihvaćao ovih 20 godina, Batarelo ne kaže a meni se čini da je HDZ i dalje ostaje vjeran svojoj ideologiji, određenom skupu temeljnih ideja, vrjednota i ciljeva. Nekad okolnosti a nekad potrebe nameću izmjenu poretka na ljestvici prioriteta. Kako bi ostao isti, HDZ štošta mora mijenjati. To pak ne znači da su sve promjene potrebne i opravdane i da je vodstvo stranke nepogrješivo i da je članstvo stado koje nema svoja uvjerenja.

 

Rezultat referenduma o braku sigurno  nije ovisio o nečemu što su članovi HDZ-a prihvatili nakon 20 godina tek pod utjecajem teoretičara konzervativnog pokreta. Članstvo HDZ-a nikad nije prihvaćalo tzv. rodnu ideologiju, ali je zato  uvijek prihvaćalo pravo roditelja da odlučuju o odgoju svoje djece. A nadam se da ne će nikada prihvatiti privatizaciju Hrvatskih voda i Hrvatskih šuma, razdvajanja hrvatskog naroda, opću privatizaciju zdravstva i školstva, jer već sada vidimo kamo to sve vodi i da se lomi na leđima siromašnijih slojeva hrvatskog društva

 

Da su naši teoretičari konzervatizma imali osobno iskustvo biti zaposlenicima poduzetnika koji su „slow to hire quick to fire“, onih koji sporo zapošljavaju a brzo otpuštaju, bili bi barem mrvicu kritičniji prema zakonima tržišta. Kad bi teoretičari konzervatizma bolje poznavali konkretne činjenice, vjerujem da ne bi barem prije presude nekoga odlučno proglasili nemoralnom osobom i da se ne bi usudili tvrditi da „konzervativac ne može biti nemoralan čovjek.“

 

Stvarnost stvarnosti je daleko složenija nego se čini. To bi trebao znati i predsjednik Ivo Josipović i bivši ministar MUP-a Šime Lučin i drugi koji sada tvrde da je HDZ masovno zaposlio svoje članove u obavještajne službe. Mnogo je pokazatelja da je zapravo SDP bio daleko iskusniji i učinkovitiji u kadroviranju od HDZ-a i u obavještajnim službama i u državnoj administraciji. U državnoj administraciji i u vrijeme vladanja HDZ-a, rješenja su pisali i prijedloge zakona pravili i zakone nametali članovi SDP-a što pokazuje i nekoliko važnih zakona koje je u Sabor poslala prividno vlada Jadranke Kosor.

 

U vrijeme vladanja HDZ-a, kad je predsjednikom Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost bio Ivan Jarnjak, u Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija imenovana je Sanja Sarnavka. Kad su se tom izboru usprotivili Niko Rebić (HDZ) i Srećko Ferenčak (HNS), Ivan Jarnjak je napao Niku Rebića. Sarnavka je kasnije bila jedna od glavnih koja je iz udruge B.a.B.e lažnim upitnikom preko Jadranke Kosor s mjesta predsjednice Ureda za udruge izbacila s posla a potom iz HDZ-a dr. Jadranku Cigelj, jednu od najvećih žrtava srbijanske agresije u Bosni.

 

Navedeno Vijeće, koliko mi je poznato, nikad nije preispitivalo opravdanost uskraćivanja državljanstva onima koji prema procjeni SZUP-a ugražavaju poredak Republike Hrvatske. Ugrožavanjem poretka smatralo se i prometne prekršaje ali i psovanje Tite kao u slučaju A. M. Hrvata prognanog od Banja Luke u selo Slovinci kod Sunje. To mu je ostalo u dosjeu iz bivše države. Pretpostavljam da Vijeće nije izvršilo nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija ni kad je iz USKOK-a curilo na sve strane a vjerojatno ni tko je novinaru Novoga lista dao podatke o službeniku kojeg je navodno zaposlio Tomislav Karamarko.

 

Koliko je članova HDZ-a bilo zaposleno u Hrvatskomu državnom saboru pokazalo se kad je 2000. SDP osvojio vlast. Dotad su u svim prostorijama radnih tijela i službenika bile slike predsjednika Franje Tuđmana. Kad je vlast preuzeo SDP, slika predsjednika Tuđmana ostala je samo kod jednog od skoro 30 tajnika radnih tijela i u klubu HDZ-a. Svi ostali su slike poskidali i pobacali. SDP je boljim radnim mjestima preuzeo i dvoje istaknutijih službenika, bivših članova Hrvatskoga bloka a i jednog istaknutijeg člana HDZ-a time što mu je zaposlio sina. Tko je koga preporučio i uspio zaposliti ipak je manje važno od činjenice što su u službu primane osobe koje nisu kvalificirane. To što je netko čestita osoba, što nema mrlja u životopisu, još ni izdaleka ne bi trebalo biti dovoljno za primitak u određene osjetljive i odgovorne službe.

 

Na stranici Hrvatskog sabora stoji najava: „Saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost uz jedan je suzdržani glas u srijedu odlučio o provođenju neposrednog nadzora u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA), a koji bi trebao utvrditi jesu li u tu agenciju zapošljavani i oni koji nisu ispunjavali sigurnosne i zakonske kriterije. Nadzor će provjeriti sva zapošljavanja od osnivanja SOA-e 2006., a nakon toga će se provesti nadzor i u ostalim službama sigurnosno-obavještajnog sustava – Vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji te Operativno-tehničkom centru za nadzor telekomunikacija.“ Vjerujem da će i nakon nadzora koji u službama bude proveo Odbor, ostati svi koji su ispunjavali sigurnosne i zakonske uvjete neovisno o njihovoj sposobnosti i rezultatima rada.

 

 A John Vice Batarelo kao vodeći teoretičar konzervativnog pokreta koji vjeruje da „konzervativac ne može biti nemoralan čovjek“, tu će vjeru sačuvati dok bude imao dobrog poslodavca i dok od teoretičara ne bude jednom postao čelnikom stvarnog konzervativnog pokreta ili neke stranke. Mlad čovjek ima pravo na utopiju, starijima iskustvo i odgovornost nalažu suočiti se sa stvarnošću i pokušavati u danim okolnostima živjeti i raditi kako je najbolje moguće.

 

Zrinko Horvat