Majci iz tuđine

Sanjam majku kako za me moli

 

 

Dok daleko sada od tvog zagrljaja

Oblaci tuđine vedrinu mi kriju,

Majko, tvoj lik sanjam, gdje se za me moli,

U snu gledam suze blagih ti očiju.

Oh, zašto te oči za mnom suze liju?

Zašto te usne za me mole Boga?

Zašto duša tvoja za mnom tol'ko pati ?

Kada vrijedan nisam ni sjećanja tvoga.

 

Zašto prsa tvoja za mnom tuga steže?

Zašto srce tvoje za mnom tol'ko gori?

Kad ljubavi moje zgasio se plamen

I sudbine staza kamenom ga stvori.

 

Ah, oprosti, majko, izgubljenom sinu,

Kom tuđinsko sunce ne daje topline.

Nema više tvoga toplog zagrljaja,

Da s umorna lica zabrinutost skine.

 

Srce mi se davno u veo gorčine

Zaodjelo tužno i više ne zbori,

Al' ga ipak nekad gorke srsi dirnu

I mis'o na te nemilo ga kori:

 

"Ti kameno srce, što te tol'ko mori?

Zar ljubav za majku u tebi ne osta?

Zar drugu si sada utjehu si smoglo?,

A rođena majka tuđinkom ti posta.

 

Ne, ja ljubim tebe, zvijezdo mog života,

U sjećanju na te svoje boli kratim

I srce mi steže neizmjerna čežnja,

Da se opet tebi u zagrljaj vratim".

 

Žarko Dugandžić (iz zbirke Uzdasi)