Mnogo buke…

Ljigavolignjasti predsjednik

Već davno znam za misao koja glasi: »Čovjek koji ne ljubi svoju domovinu nije sposoban ni za jednu istinsku ljubav«. Misao je vrlo ozbiljna i vrlo teška i vrlo istinita. Promatrajući društveni, poglavito politički život oko sebe – pitam se koga li to naši političari vole, koga??? Domovinu? Ne, više vole sebe, novac, moć, svoj osobni ugled, a u stvari sami u sebi su potpuno neugledni i beznačajni. Čast iznimkama!!!

Slušajući ankete o popularnosti političara u Hrvatskoj još uvijek vodi, tko drugi nego čovjek blaga i baršunasta glasa, mekoće u nastupu -a to je Predsjednik. I sad se ja pitam što to ti ljudi koji mu daju glas da je najbolji od najboljih, što zapravo oni čuju? Samo tu svilenkastu i baršunastu mekoću glasa, a on od brojnih problema koji nas okružuju zapravo, ne zadire ni u jedan težak i ozbiljan problem. U Hrvatskoj još uvijek postoje strašne teškoće s miniranim terenima. Međutim on u susretu sa svojim srpskim kolegama, koje možda smatra i prijateljima, ne spominje minirana polja, niti silovane žene, silovane muškarce, silovanu djecu i starice. Ne spominju se porušeni hrvatski gradovi, koje je uništila JNA. U čijim rukama? Zna se! Dakle, oni su suradnici na blagim temama, na rukovanju, poljupcima, na zajedničkim ručkovima, večerama, a daleko su od pravih problema.

Možda sam u krivu, a možda u pravu, kada negodujem čitavim svojim bićem gledajući političare kako se prilikom službenih susreta ljube. Pitam se, spadaju li doista poljupci u takve susrete ili je potpuno dostatno da se rukuju i pristojno naklone jedan drugome?! U nedavnom je intervjuu na hrvatskom radiju Predjsednik na vrlo određena pitanja odgovarao vrlo neodređeno; ni crno ni bijelo, ni simo ni tamo, idi mi dođi mi, i ovako i onako… On niti želi niti je u stanju zadrti u pravi problem, a još je  manje u stanju riješiti ga. Sada radi na novom Ustavu Republike Hrvatske. Pitanje je, da li nam je baš to potrebno ili je to potrebno njemu osobno, kako bi NAS uvjerio u svoj požrtvovan  rad za opće dobro.

"Mnogo buke – ni oko čega!" – William Shakespeare         

Nevenka Vučemilović, prof.