Nečujno, tiho, kroz šumu djevojka kroči, Nježno joj lice umiva biserna rosa, Tama joj skriva plave sanjarske oči, Grudi joj rese svete oznake HOS-a.
Ramena gipka pokriva dugačka bujna kosa, Kojom se nestašni vjetrić umilno igra, Zavjet je sveti zove putanjom HOS-a, Srce je kucajem bodri: 'Naprijed, poput tigra!'
Sklanjaju joj se s puta i munje i oluje, Jer srce njeno bije, ne poznajući straha. U prah će pasti opet, što postalo je iz praha, …A negdje iz daljine poklik se HOS-a čuje:
'Naprijed junaci HOS-a, naprijed k vječitoj međi! Pred vama pada armija srbaljske lažne moći, Vi ćete jednom opet i do Zemuna doći I tamo postavit stražu, kao i vaši pređi.''
I tutnji tenkovska avet i ječi slavonska šuma. Krvnička tanad siju grozotu straha i smrti; Mišljahu luđaci drski Hrvatsku zauvijek strti, …Ali, neprimjetno ih čeka djevojka pored druma.
Oblak se dima diže uz prasak poput groma I hrpe gvožđa namah razletješe se drumom. Pjesma se HOS-a čuje, sve bliže, bliže, šumom; Ratnica lijepa stoji,ne poznajući straha. U prahu leži sila, što postala je iz praha.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više