Jugonostalgija na hrvatski način

Otkuda tako neizmjerna zabrinutost za Srbe i Srbiju u Hrvatskoj?

 

 

Vladajuća vrhuška u Republici Hrvatskoj (počevši od predsjednika RH, predsjednika Vlade, predsjednika Sabora, (x) ministara i (x) ministrica – sve do portira/portirka) zdušno su zabrinuti za Srbe u Hrvatskoj i Srbiju općenito, kao da su blizanci ili polubraća! Režimski medij u Hrvatskoj su toliko zagađeni favoriziranjem srboslavlja, što se sigurno gadi čestitim Srbima (ima još takvih!) jer je očevidna ulizička podložnost (podčinjenost, podvrgnutost i pokornost) poslušnika u RH. Dobiva se dojam  (prividno) kao da je Srbija bila pobjednik u ratu! Kao da Oluje nije ni bilo! S druge strane Šešeljeva Srbija prepustila je svoje (pobjedničke!) ovlasti Mesićevim antifašistima, Pupovčevim, Martićevim i Babićevim četnicima, Josipovićevim i Milanovićevim imbecilima da vladaju u Hrvatskoj. Koliko god ovakve tvrdnje izgledaju patetične, odnosno neuvjerljive, mogli bismo ih dokazati s nizom činjenica.

Srbima u Hrvatskoj i srbijanskim čelnicima širom su otvorena vrata u svim državnim institucijama u RH, skoro kao što je bilo za vrijeme Jugoslavije! RH objavila je popis hrvatskih branitelja, s nakanom da u Beogradu znaju tko se je borio u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu i gdje. Hrvatska je poklonila prijevod (vrijedan 8 milijuna eura) za pristup Srbije u EU-u! Hrvatska ima sa Srbijom mnogo neriješenih pitanja: u pogledu granice, nestalih hrvatskih zarobljenika, pokradene umjetnine i opljačkanih kuća i naselja, ratne oštete i XY drugih potražnja. No, i pored svega, današnja je Vlada u RH obećala Srbiji da ne će praviti nikakve probleme u njihovom zahtjevu za članstvo u Europskoj uniji! Tko je u Hrvatskoj odgovoran za ovakvu izdajničku politiku koja je nametnuta poslije smrti predsjednika Franje Tuđmana? Odgovor bi, vjerojatno, bio: udbaši, komunisti, jugonostalgičari, strane obavještajne službe, i da ne nabrajamo sve antihrvatske čimbenike u RH, ali sigurno bismo zaobišli kolektivnu odgovornost hrvatski narod!

 

Hrvatski je narod teškom mukom obranio i utemeljio neovisnu, slobodnu i demokratsku Republiku Hrvatsku, u kojoj su, nakon kratkog vremena, vlast preuzeli ljudi koji nisu bili za rušenje jugoslavenskog poretka. Možemo donekle shvatiti, da se narodu može prodati rog za svijeću, ali samo jedanput. To nije bio slučaj u hrvatskom – slučaju. Naime, narod je prevarom izabrao Stjepana Mesića za predsjednika RH. Nakon dolaska na Pantovčak Mesić nije sakrivao svoje nakane u rušenju hrvatske državotvornosti, da bi opet, nakon pet godina, bio ponovo izabran za drugi predsjednički mandat.(!?) Ishod je učitelj i za luđake (Liv. XXII, 39.)

 

Ivo Josipović, partizanski brat Mesića, ustoličio se na Pantovčaku s istim savjetnicima, koje je imao njegov predšasnik. Republika Hrvatska je za petnaest godina imala izdajničkog predsjednika i – izdajničku vladu. Narodna poslovica kaže: svaki narod dobije onakvog vladara kakvog zaslužuje. (Justece – is when people get what they deserve!)

 

Je li, stvarno, narod zaslužuje ovakvu vladu kakvu ima? Hrvatski će narod i građani RH odgovoriti na ovo pitanje na slijedećim predsjedničkim izborima. Josipović se već umiljava narodu s partizanskom kapom, zmijom u njedrima i s Titom. Dakle, hrvatski je narod bio uzastopno tri puta prevaren, što je neshvatljivo u demokratskom poretku: to je pučka nemar, zavedenost, ludilo i izdaja. Ljudi moraju vjerovati u sebe, jer su ljudsko biće; ljudi moraju vjerovati u svoj narod, jer su tek onda ljudska zajednica, nacionalno istovjetni i državotvorno svjestan narod. Grčki pjesnik Homer je bio slijep, ali bolje je vidio nego mnogi u Hrvatskoj, koji imaju očni vid – a ne vide rasulo svoje domovine!  

 

Tko želi zajedništvo sa Srbijom?

 

Hrvatski narod ima bogato iskustvo i krvavu prošlost u bio kojem zajedništvu sa Srbijom. Ima skoro dva stoljeća od kako se Srbija nameće Hrvatskoj za ''branitelja'' jugoslavenstva na Balkanu. U među vremenu Hrvati su se djelomično oslobađali od monarhije, okupatora, imperija i istočnog susjeda, ali u svim poslije ratnim diobama pobjedničkih sila, Hrvati su uvijek bili pokradeni: u Berlinu 1878., u Parizu 1919., u Jalti 1945., u Daytonu 1995., Bruxellesu 2013. i Berlinu 2014.   

Zapadna Europa ne može funkcionirati bez Srbije! Srbi su bili i ostali ispostava engleske i francuske vanjske politike na Balkanu, a isto tako su saveznici s bratskom Rusijom s kojom ih povezuje pravoslavlje. Hrvatska se nije mogla ili nije znala snaći u igrama s velikim silama, kao što je to uspješno činila Srbija! Ako analiziramo korijenje hrvatskog pučanstva, onda ćemo doći do zaključka, da je samo jedna trećina hrvatskog naroda autohtonog slavenskog podrijetla, a dvije trećine su asimilirani ostatci naroda koji su vladali hrvatskim zemljama tijekom stoljeća. Jedini su Srbi koji su se oduprli asimilaciji, jer u Hrvatskoj imaju Srpsku pravoslavnu crkvu. Stoga se u Hrvatskoj uvijek moglo naći ljudi koji su bili skloni izdaji hrvatskih nacionalnih interesa, bilo iz osobnih razloga ili zbog privrženosti svojih mentora.

 

Skandal u Šibeniku, ili 'Bitka za Šibenik'

 

Pokop hrvatskoga pravoslavnog branitelja u Šibeniku bio je skandalozan. SPC zabranio je izložiti hrvatsku zastavu i odati vojne počasti preminulom hrvatskom branitelju. U hrvatskoj državi Srpska pravoslavna crkva diskriminira hrvatske branitelje pravoslavne vjere, samo zato što su se borili u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu. Tko razuman može preći šutke preko ovakvog izazova Srba u RH? 'Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj nije ni pravoslavna niti je Crkva, nego četničko-srpska ispostava za regrutiranje pripadnika srpske nacionalne manjine u petu kolonu. Hrvatska pravoslavna crkva nailazi na velike otpore u svom priznanju, i to na svim institucijama, iako ima više od 17.000 pravoslavnih Hrvata', rekao je za dnevno.hr hrvatski episkop Aleksandar, predsjednik Svetog Sinoda Europske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i član Svetog Sinoda Europske pravoslavne crkve sa sjedištem u Parizu. Da je, kojim slučajem, riječ o bilo kakvoj srpskoj instituciji, ili homoseksualnoj udruzi, već bi se digli na noge sve branitelj ''ljudskih prava'' i ''antifašističke'' udruge protiv diskriminacije. No, kad je riječ o hrvatskim pravoslavcima, onda nitko ne ustaje u njihovu zaštitu. I tome će doći kraj.

Tko već ne zna za aferu Azimuta, noćnog kluba u Šibeniku, preko puta Katedrale, u kojem se svaka noć provodi u ''glazbenom'' ludilu do zore. Kad je biskup Ivas upozorio policiju o bučnoj nesnošljivosti, a policija upozorila vlasnika kafića, Hrvatsku je uhvatila panika, pa su krenule hajke protiv biskupa, koji ''želi ugasiti kulturni život u Šibeniku'';  biskupa se također optužuje da se bavi ilegalnim poslovima i krade crkveni novac. Kafić je bio samo povod za napad na biskupa Ivesa, koji piše pjesme za Thompsona, jer ovaj uzoriti dušobrižnik ne strjepi  pred prijetnjama i napadima od crveno-žuti imbecila koji imaju veliki prostor u javnom životu i zaštitu državne vrhuške. 

 

Podnosi ili udari

 

Geslo kraljice Elizabete: Podnosi ili udari, da ne budeš udaren, udari. (Fer aut feri, ne feriaris feri). Nekad se treba poslužiti i tuđim primjerima kako bismo se otarasili od ološa koji stoljećima nagriza hrvatsko nacionalnu samobitnost. Nema dvojbe, aktualna vlast u RH prelila je čašu, te više nema ni oprosta ni zaborava, nego udari… uspostavimo pravednu nacionalnu vlast na svim razinama diljem Hrvatske.  Oni, pak, koji su bili, i ovi danas na vlasti treba pozvati na odgovornost za veleizdaju, za krađu nacionalne imovine. Svima koji su se obogatili dok su bili na vlasti treba oduzeti imovinu, a njih strpati na Goli otok da se sunčaju.

 

Nova vlast treba preispitati sve ugovore koje su potpisali Sanader, Kosor i Milanović u ime Republike Hrvatske, jer očevidno je da su rasprodali hrvatsko blago za jeftine šolde. Nova vlast, također, treba izbaciti sve manjinske zastupnike iz Hrvatskog državnog sabora, jer su povlašteniji od hrvatskog naroda. Hrvatska bi se trebala ugledati u države, najdemokratičnije u svijetu – Kanadi u Ameriku. Ni u jednoj ovoj državi nema osigurano zastupničko mjesto u Parlamentu ni za jednu nacionalnu manjinu, etničku skupinu (ima etničkih skupina koje broje milijunsko članstvo), ali su svi jednaki pred zakonom: imaju pravo birati i biti birani u klasičnim političkim stankama. Što se, pak, tiče kulture, jezika i navika, koje su njihovi predci donijeli u ove zemlje, njima se daje prednost jer su dio mozaika, ali bez političke konotacije.

 

Treba, također, omogućiti onima koji su dobro uhljebljeni a mrze Hrvatsku, ili je ne znaju voljeti, neka se isele iz Lijepe naše. Isto tako, oni koji narušavaju hrvatsku nacionalnu posebnost, ruše mir i dižu nacionalne tenzije treba im oduzeti putovnice i protjerati iz zemlje. Pod hitno, treba okončati Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i osnažiti Hrvatsku pravoslavnu crkvu, kao što Bugari imaju svoju, Makedonci svoju i Crnogorci svoju – za Srpsku pravoslavnu crkvu mjesto je samo u – Srbiji!

 

Hrvatski se narod nalazi na velikom iskušenju, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Hrvati se konačno trebaju ponašati kao državotvoran narod u svojoj domovini. Hrvatskoj ne trebaju nikakve asocijacije balkanskog sadržaja. Republika Hrvatska može surađivati sa susjedima i sa drugim državama u svijetu samo u bilateralnim odnosima. Hrvatski se narod treba naučiti da voli svoju domovinu, jer bez domovine nema osobne ni nacionalne sigurnosti. Izbori su na pomolu, najprije za predsjednika RH, a potom za zastupnike u Hrvatskom državnom saboru. Često puta opačina zavarava izgledom vrline, stoga treba imati na umu koga birati. Valjda nema osobe u Hrvatskoj i dijaspori tko ne bi znao o kandidatima koji žele doći na vlast, na kojoj se strani nalaze. U RH nema ljevičara, ni desničara ni ''umjerenih'' centralista. Postoje samo dvije alternative: domoljubna ili izdajnička! Hrvatski narode otvorite oči i odlučite sudbinu svoju i svoje domovine!

 

Rudi Tomić