Stockholmski sindrom ovladao Peđom i Bojanom

Oružje u rukama naših prosvjednika iz Savske ceste je njihova moralna snaga

Pogled iz rova je najispravniji pogled na Hrvatsku. Onaj tko se žrtvuje za domovinu; daruje život, dio tijela, zdravlje, on ne umire, on vječno živi zajedno s domovinom. On je i na ovom i na onom svijetu narodna svetinja. Takvi naši, još živući narodni sveci su se ovih dana okupili ispred institucije Ministarstva hrvatskih branitelja, i ponovo postavili prvu liniju, jer je domovina smrtno ugrožena. I amputirani hrvatski naziv iz naslova spomenute institucije je najbolji pokazatelj smrtne ugroženosti.

Postavili prvu liniju, a goloruki. Njihovi kalašnjikovi i topovi su kartonske kutijice od Zdenka sira, koja jedna takva kutijica je, navodno, iz invalidskih kolica zalepršala prema invalidima Predragu i Bojanu. Da, invalidima. Itekakvima. I oni su žrtve i preživjeli svjedoci velikosrpsko četničke agresije i njezinog; ubijanja, klanja, silovanja… Ali oni kao posljedicu ne nose poslijetraumatski, nego Stockholmski sindrom, koji se manifestira tako, da žrtva zavoli ili da razumije svoje progonitelje, svoje okupatore. Predrag i Bojan su svojim ponašanjima i izjavama pokazali da razumiju svoje dušmane i okupatore, čime su teško povrijedili, ne samo sve nas, nego i sami sebe, koliko god oni toga nisu svjesni. Moguće jednoga dana progledaju, no u svakom slučaju, nije im mjesto u spomenutoj svetoj instituciji.

Jednostavno rečeno, promašili su zanimanje, i kao takvi lak su plijen u rukama stratega Drugog velikosrpskog memoranduma, koga, pod dirigentskom palicom britanskih imperijalista, provode, sve u 16, hrvatski petokolonaši, koji jednostavno moraju otići s vlasti, da bi Hrvatska preživjela. Hrvatski petokolonaši, ne samo da rasprodaju i dovode u nepopravljivo dužničko ropstvo Hrvatsku, nego još i sve čine na njezinom brisanju, jer su posvjedočeni zarobljenici stare jugokomunističke svijesti. Slave i veličaju jugokomunističke zločine u sred Hrvatske (Srb i Kumrovac) a Macelj ne priznaju, jedini u Europi. Ne priznaju Europsku rezoluciju o osudi komunizma, i grčevito čuvaju Berlinski zid koji u Hrvatskoj još nije pao.

Oružje u rukama naših prosvjednika iz Savske ceste, je njihova moralna snaga, kojom pozivaju narod da je kranje vrijeme za novu Oluju.

Sve što pišem vjerovat ne mogu,

istina mi nanosi tegobu.

Još vjerujem moj narode u te,

da ćeš pronać do izlaza pute.

Reklo bi se pjesnički. Narod jednostavno mora čuti i prepoznati ovaj zajednički krik; i iz glavnog grada Zagreba, i iz mučeničkog grada Vukovara, ustati na noge, svim prihvatljivim sredstvima se boriti, masovno izići na izbore i spasiti ono što se još spasiti može. Kriminalce, narodne izdajnike i veleizdajnike pospremiti na odgovarajuća mjesta. Narodna dobra i medije, koliko god je to moguće, preuzeti u svoje ruke. Pa neka onda plaćenička, otrovna, izdajnička piskarala malo idu na Zavod za zapošljavanje, i svoje nenarodne tekstove pišu po svojim kupusnim listovima. Neka se još prije toga, njihovoj perjanici Anti Tomiću, iznad glave iskrene, ne kanta, nego bačva fekalija, kojim fekalijama su stari Splićani kažnjavali svoje nevaljalce, svoje izrode.

Evo kako Tomić vidi još živuće hrvatske svece s Vukovarske i Zagrebačke prve linije. "Majka je Bojana, očito valjano odgojila. On je odrasla osoba koja ne pristaje na laži, i ne želi slušati sranja tisuća bukača zaogrnutih zastavama." Dakle, tisuće Vukovarskih hodočasnika zaogrnutih hrvatskim zastavama, u tužnoj koloni sjećanja, su za Tomića, sranja od lažova i bukača. Uvrjedljivo do bola. Nema ovdje niti s od slobode govora i pisanja. Ovo je klasični uvredljivi govor protuhrvatske mržnje koji se i po postojećim zakonima mora kažnjavati. I titopendrekaši Vladimira Bakarića i Milke Planinc mračnih 70-ih godina su bili kulturniji. Kada su zbog hrvatskog srca pendrečili hrvatske studente, nazivali su ih samo bukačima.

DOLJE NENARODNA OKUPATORSKA ZLOČINAČKA JUGOSLAVIJA! DOLJE SVI NJEZINI PRISTAŠE. DOLJE NJEZINA PLANIRANA OBNOVA U OBLIKU ZAPADNO-BALKANSKE REGIJE! ŽIVJELA HRVATSKA DRŽAVA, KAO IZRAZ SLOBODE HRVATSKOG NARODA I SVIH NJEZINIH DRŽAVLJANA!

Žarko Marić