Hrvatske ubojice Pred likom ruku razapetih Vapeći pjesnik suze lije: Zar nikog više sa mnom nije, Da plače, kune, da se sveti? Zar svi se straše, svi se kriju, Tek moja srdžba zove mene? Zar tople suze prolivene Tek moje tužno lice miju? Al’, neka oblak s neba pada, Nek ugasi se sunce svima, Ranjeno srce i kad strada Pod oblacima sunca ima, Jer ono vječno krvlju mije Patničke stope Kalvarije. Oh vilo moja, umri i ti U valovima divljeg mora, Ako kod tolkog mnoštva mora Oamljen pjesnik suze liti. Zar njemu tek je srce dano, Da mržnjom kletom planut može I grudi, koje srdžba prože I ljubav grije neprestano? Vi, tužna djeco majke svoje, Što noć vam straha krije lice, Ne gazite mi suze moje, Vi farizeji, izdajice, Za čije duše novce broje Hrvatske moje ubojice. Žarko Dugandžić