Kočničari nemaju argumente

Nasljednici zločinačke KPJ u savezu s Radićevom strankom!?

Ne čudi malog zbunjenog hrvatskog čovjeka koji plaća grijehe svih promašaja i lutanja hrvatskih političara „ko guske u maglu“, zašto Hrvatska sve više izostaje iza svih članica obitelji u koju je primila Europska unija. Jer, svakim novim danom otkrivaju se, i pored toliko stari za koje se znalo i zna, novi kočničari njenog napretka i hoda u zajedništvu s drugim članicama. Stoga su Lijepu Našu pretekle čak i one članice koje su desetlječima u vrijeme komunističkog totalitarizma bile daleko iza nje.

Nije stoga pretjerano reći da je Hrvatska na jednako žestokom unutarnjem udaru kao i u vrijeme vanjske velikosrpske okupacijske agresije. Sa čime uporediti današnju agresiju na Hrvatsku koja dolazi iz samozvanih "desni" centara, za lijeve se znalo i  zna da Hrvatsku nikada nisu ni željeli, osim sa velikosrpskom okupacijskom agresijom koja je genocidom crtala granice velike Srbije na okupiranom hrvatskom teritoriju. Zbog toga, a i zbog stalne destrukcije svakog hrvatskog pokušaja da izađe iz četvrt stoljeća duge tranzicije, zemlja se grči i preznojava, dijelom i krvari poput onih majki, sestri, očeva, supruga koji traže svoje nestale u velikosrpskom genocidnom pohodu hirošimskog rušenja Hrvatske. Samo što Hrvatska vlada teško nađe političke suradnike i suputnike zajedničkog hoda u nadajuću i u Domovinsko-oslobodilačkom ratu izborenu i zacrtanu budućnost, jave se protivnici i udare, ne samo žestoko, već i primitivno ispod pojasa, uprežući sve svoje snage da je zaustave i čak vrate nazad. Naime, nakon dva uzaludna pokušaja koaliranja s političkim Mostom koji nema ni temelj, ni nosače, ni luk, za koji se ne zna što spaja, ali se zato zna šta razdvaja i šta hoće da razdvoji, zbog čega bi se moglo reći, a on je to svojom destrukcijom i potvrdio, da je to provalija, jedina državotvorna politička stranka našla druge političke suradnike i suputnike, udariše iz svih centara, udruga i partija, stranaka i organizacija na to koaliranje.

Iako to koaliranje ima elemenata Tuđmanove svehrvatske pomirbe, ipak ne prihvatiše ga, i to oni koji bi iz svojih poziva, svojih nazora pogleda svijeta trebali biti zagovornici zajedništva u razlikama. A upravo iz tih krugova dolaze najveće kritike na postignuto političko zajedništvo za dobro Lijepe Naše. I to zbunjuje već duboko zbunjeni hrvatski narod čineći ga "stadom bez pastira". Sve to nameće pitanje zašto to treba tim "desnim" centrima, i koji su to njihovi politički motivi i ciljevi. Nije valjda, što gore to bolje. Zašto tim "desnim" krugovima koji se skrivaju iza 86 posto hrvatskih katoličkih vjernika smeta koalicija Hrvatske Demokratske Zajednice i Hrvatske Narodne Stranke, a ne smeta im, nikada se nisu čuli protiv, daleko neprirodnije, i baš ni u čemu dodirljive političke koalicije Socijalno Demokratske Partije naslijednice zloglasne Komunističke Partije i najstarije hrvatske stranke Hrvatske Seljačke Stranke, upravo one čiji je osnivač žrtva predaka sa čijim sinovima njegova stranka sada koalira.

I nikada iz tih krugova koji danas primitivnim, za njih nedostojnim, jezikom napadaju vladajuću koaliciju nije se čuo glas osude suradnje, pa zašto ne reći protiv Hrvatske te stranke i partije. Iako je nemoguća bilo kakva suradnja HDZ-a s Mostom, tom političkom građevinom ni u kakvom redu posloženog kamena zbog čega je više provalija negoli most, dva propala pokušaja to potvrđuju, kako onda one koji tu koaliciju i dalje zagovaraju a napadaju postojeću, ne brine barem bacanje 120 milijuna kuna u zrak za nove izbore.

Zar je teško izračunati šta znači taj novac za osiromašeni narod, a izbori bi bili, pa gotovo istog rezultata kao i prethodni. Sto i dvadeset milijuna kuna je možda i sto dvadeset dječjih vrtića, ili petogodišnja pomoč majkama s troje i više djece dok ne rade. Ili, ili… Ili velika pomoć u demografskoj obnovi umiruće i nestajuće Lijepe Naše. Njih to ne interesira, važno je da Hrvatska ne ide naprijed, da je u društvu najsiromašnijih članica EU-a, važno je da je naprosto nestaje, jer Most je naš i moramo ga braniti pod svaku cijenu, makar sam sebe rušio, kao što već od svoje pojave, nikad dovršene građevine ruši Hrvatsku.

Čak protivnicima sadašnje vladajuće koalicije, koja je uštedjela 120 milijuna neodržavanjem novih neizvjesnih izbora i nastavila pozitivne ekonomsko političke trendove hrvatskog rasta ne smeta ni europska činjenica uspješne duge koalicije u Njemačkoj takvih političkih stranaka. Njemački liberali i demokršćani su svojom politikom ne samo uspjeli ujediniti podijeljenu Njemačku, već je učiniti i ekonomskim divom, a našim "borcima za čovjeka" takva suradnja smeta do granica trajne podjele zemlje.

Takva njihova politika isključivosti tim više čudi što narod od njih očekuje čin oproštenja i onima koji "ne znaju šta čine". Hrvatskom narodu je već dugo poznata politika one haenesovce koja je izdala Hrvatsku za 30 Soroševih srebrenjaka, i nju je povijest osudila. Ali HDZ nije sklopio koaliciju s njom, niti bi je bilo kad napravio. Koalicija je sklopljena sa onim HNS-ovim članovima koji Hrvatsku doživljavaju svojom domovinom, i koji su spremni dati svoj ljudski i politički doprinos njenom boljitku. Njihov ulazak u koaliciju s najjačom, Tuđmanovom državotvornom strankom, uz to što su pokazali da je moguća suradnja liberala i demokršćana je i osuda i distanciranje od izdajničke politike koju je vodila i vodi Soroševa plaćenica, koja bi zbog izdaje zemlje morala završiti pred sudom. Nadati se je da će i završiti. I zbog toga bi trebalo podržati tu, za neke političke galamdžije, neprirodnu koaliciju.

Je li, međutim, prirodno za te agresivne napadače na vladajuću koaliciju u Hrvatskoj to da hrvatskom narodu koji se u velikom broju izjasnio vjerničkim katoličkim narodom, da mu fra propali i fra pobjegli na rušilačkom mostu pišu i nameću neke nove Božje zapovjedi. Sve do njihove pobjede bilo je bezvjerničko, bezbožno, nemoralno, neljudsko, bez ikakvih normi, zapovijedi i pravila. Gotovo se počeli predstavljati i predstavljaju Mojsijama hrvatskog naroda. Žalosno. Toliku moralnu i vjerničku poniženost hrvatski vjernik katolik nije doživljavao ni od najortodoksnijih ateista iz vremena komunističkog totalitarizma. Njihovo takvo ponašanje je više protiv vjere negoli u njenu obranu i ono je neki oblik pojave nove političko vjerske sekte u vjerničkom hrvatskom narodu.

Nadati se i vjerovati je da za to nisu i oni koji iz vjerničkih krugova napadaju vladajuću koaliciju nazivajući je isto onako kako je nazivaju fra odmetnuti u Hrvatskom saboru. I sve dok je takvih koalicija, koje su zaista neprirodne, HDZ-Most, kakvih i nema u slobodnim i demokratskim zemljama suvremenog svijeta Hrvatska bi bila i ostala  na samom začelju svekolikog europskog i svjetskog napretka. Čini se da to njima i jest jedini cilj.

Vinko Đotlo