Opasna radikalizacija mladih Bošnjaka

Po kojim vrijednostima je održiva zajednička Bosna i Hercegovina?

Iz bošnjačko-muslimanskog Sarajeva uvijek jedna te ista politika čelništva najveće muslimansko-bošnjačke ratne i poratne partije, čije ime nikako ne odgovara politici političkog i vjerskog radikalizma i fundamentalizma, kojeg od svog izlaska na političku beha scenu provodi u zemlji konstitutivnih i suverenih naroda, Muslimana, Hrvata, Srba i ostalih. Četvrt stoljeća iz tog, nekad multi-kulti beha grada koji je u prošlosti imao nacionalnog i vjerskog šarenila u sebi i po sebi te i bio glavni grad cijele Bosne i Hercegovine i njenih naroda, a danas nacionalno i vjerski homogen, jednobojan zelen muslimansko-bošnjački, ne prestaju napadi na sve one koji ukazuju na razbijenu sarajevsku i beha sliku, mozaik, nekad lijepo složenih i posloženih  jednih do drugih muslimanskih, srpskih i hrvatskih kockica.

I što je Sarajevo bivalo sve zelenije napadi na one koji su ispred tog zelenila nestali pod različitim pritiscima bivali su jači, agresivniji i bezobzirniji. Muslimansko-bošnjačko čelnistvo za obranu tog etničkog i vjerskog čišćenja Sarajeva izabralo je napad, dokazanu strategiju obrane. No ipak muslimansko-bošnjački napad kao obrana u zadnje vrijeme se pokazuje neučinkovitom, budući da je opasnost tog vjerskog islamskog fundamentalizma i radikalizma uvidjela i Europa, u čijem susjedstvu se i odvija taj proces radikalizacije te europske periferije. Čuju se upozorenja iz Slovačke, Austrije, Mađarske, Hrvatske…, upučena beha Muslimanima Bošnjacima da se ta njihova politika deeuropeizacije europskog dijela ne će tolerirati i da s tim opasnostima treba prestati. Europska zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu je zapravo zabrinutost za vlastitu budućnost. Naprosto uviđa se da Europa uči od svojih pogrješki koje je pravila na tom području, sa kojeg su, zbog tragične i neraščišćene prošlosti započimali i nastavljani i svjetski ratovi, te isto tako i najbrutalnije vođeni. Bošnjačka reakcija na europska upozorenja i ukazivanja na pogrješnost puta kojim zemlju islamiziraju, deeuropeiziraju, homogeniziraju etnički i vjerski čiste i prisvajaju, ista je kao i  ona kada su reagirali na hrvatska ukazivanja na desetke tisuća potencijalnih isilovaca. Opet koriste napad kao obranu.

Čelnik bosnjačkog naroda, sin ratnog zločinca i začetnika etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata u Bosni i Hercegovini, Bakir Izetbegović, svoj mirnodopski proces arabiziranja zemlje brani na tako licemjeran i providan način ismijavajući Europljane koji se ne slažu time. Izetbegović toliko ismijava i ponižava Europljane da kaže, kako je arabiziranje i islamiziranje zapravo strano investiranje u Bosniu i Hercegovinu. Da, jest investiranje, ali koje i kakvo? Sigurno ne financijsko, već jedino vjersko s ciljem izmjene etničke i vjerske slike Bosne i Hercegovine. Islamizacijska investicija, koja je vidljiva kao ni jedna druga muslimanska investicija, sve je više na ulicama i trgovima beha gradova umotanih žena, neobrijanih muškaraca s dugim bradama i širokim hlačama, te sve više gradskih kvartova i cijelih sela u koja ne smiju zalaziti drugi i drugačiji. U koje zapravo ne smiju zalaziti beha zakoni, u kojima oni ne važe, i u koje nema pristupa Bosna i Hercegovina  ni u kojem svom prijeratnom obliku.

Slikanje takve Bosne i Hercegovine Izetbegović II. brani, vjerovali ili ne islamofobijom, prigovarajući Europljanima da je to što oni vide i sa čime se ne slažu, čega se boje europski napad na Bošnjake. Islamofobija. Međutim u napadu koji koristi kao obranu Izetbegović II. priznaje da je postojala i da još uvijek traje radikalizacija njegova naroda, ali u nešto manjim dimenzijama, te kako bi ušutkao Europljane u njihovoj obrani od beha muslimanskog terorističko vjerskog radikalizma kaže: „prema podacima relevantnih institucija u BiH, problem radikalizacije se rapidno smanjuje…". No, te podatke Izetbegovič ničim ne potvrđuje, zbog čega se dade zaključiti da ih  je izgovorio samo pod pritiskom predsjednika nekih europskih zemalja, koji već duže vrijeme upozoravaju europsku i svjetsku javnost o opasnom radikaliziranju beha Muslimana. Je li „rapidno smanjenje radikalizacije" muslimanskog društva i zabrana predavanja i polaganje ispita na sarajevskim fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli klanjati na taj dan. Zasigurno da nije. Taj potez muslimansko-bošnjačkog vodstva je upravo opasna radikalizacija mladih muslimana Bošnjaka.

"Rapidno smanjenje radikalizacije" nije i prebrojavanje krvnih zrnaca djece u sarajevskim školama. Zahvaljujući procesu radikalizacije beha muslimana Bošnjaka Sarajevo je danas čišći muslimanski grad od mnogih gradova u islamskom svijetu. To je i omogućilo ministru za obrazovanje, nauku i mlade u Žuapniji Sarajevo da pošalje dopis instrukciju školama u gradu, u kojoj traži, zapravo naređuje, da se provede anketa među roditeljim djece na kojem jeziku će se održavati nastave u gotovo stopostotnom muslimansko-bošnjačkom Sarajevu. Rezultati se i bez ankete znaju, upotrebljavat će se samo bosanski jezik, jer taj rezultat ne može izmijeniti desetak roditelja srpske ili hrvatske nacionalnosti čija djeca pohađaju, do sad zajedničke škole.

Muslimanska radikalizacija djece kroz odvojene škole klon je škola u islamskim zemljama, gdje su upravo one  glavni centri  fundamentaliziranja, islamiziranja i radikaliziranja. Djeca su, kao mlade grančice za to najsavitljivija, i to im ostaje trajno u glavi. Gdje su sada izmanipulirana djeca iz Jajca? Smetale im dvije škole pod jednim krovom, a sada se pokazuje da muslimanima Bošnjacima je cilj tri škole pod jednim krovom. I to je samo za početak, jer im je konačni cilj tri škole svaka pod svojim krovom. To je cijena koju moraju platiti islamskim zemljama, Saudijska Arabija, Iran, Kuvajt, Emirati i Turska, za gradnju džamija i vjerskih islamskih objekata na svakom pedlju beha zemlje.

Treba djecu razdvojiti kako bi ih se što skrovitije radikaliziralo i fanatiziralo odvojeno od nemuslimanske. Poslani dopis školama u Sarajevu je i način prisilne islamizacije nemuslimanske djece. Jer Ministarstvo Županije Sarajevo zasigurno ne će omogućiti za petero, dvoje ili jedno nemuslimansko dijete da školu pohađa na srpskom ili hrvatskom jeziku. I stoga je taj dopis, instrukcija, oružje ne samo radikalizacije muslimanske djece već i prisilna islamizacija kršćanske, srpske, hrvatske i ostalih.

Izetbegović bi stoga morao Europi odgovoriti što je to što se događa nemuslimanskoj djeci, danas u Sarajevu a sutra u cijeloj Bosni i Hercegovini, a kasnije možda i u Europi. I prije negoli odgovori Europljani su uvidjeli svu tu opasnost islamiziranja BiH, koja nije samo u tome da se plaća Muslimankama da se zamotavaju, već daleko brutalnije, gotovo teroristički čin islamiziranja i radikaliziranja najslabije kategorije društva, djece. Od takve djece u budućnosti se može očekivati jedino da se opasuju eksplozivom i po gradskim trgovima, trgovačkim centrima, javnim mjestima, pa i crkvama, dižu se u zrak zajedno sa stotinama i tisućama nedužnih prolaznika. To i jest cilj Izetbegovića, dovršiti krvavi posao koji je započeo njegov otac Alija, izgradnja Islamske BiH.

Ako politika muslimana Bošnjaka ne trpi zajedničke škole, a ne trpi, i sve čini da ih razdijeli po nacionalnoj i vjerskoj odrednici, po kojim vrijednostima je održiva zajednička Bosna i Hercegovina. Nažalost, ni po kojim. Ako je ne želi zajedničku najbrojniji njen narod, a ne želi, tada je ne može zajedničkom graditi ni malobrojniji narod. Nacionalnom i vjerskom diobom djece po školama Bošnjaci zaista žele trajno podijeliti zemlju, te u toj diobi okupirati što veći njen dio, pa i na način dovođenja Arapa, uzurpiranje škola. Sve su to argumenti za žurno sazivanje „Bosanskohercegovačke Jalte“ koja bi zaustavila arabiziranje i islamiziranje, te na miran način svijet Islama, Pravoslavlja i Katoličanstva. Orijent, Istok i Zapad podijelili su svoje interesne zone, što je uvjet trajnog i stabilnog mira na tom europskom tlu. To ne bi bilo prvi put da Bosnom i Hercegovinom prolaze granice svjetova, kultura, vjera i civilizacija.

Vinko Đotlo