Muslimansko-bošnjačka okupatorska otimačina Bosne i Hercegovine od hrvatskog naroda
Muslimansko-bošnjački zločin prebrojavanja hrvatskih krvnih zrnaca, s kojim su i započeli vjerski bosanskohercegovački troipolgodišnji krvavi sukob, umjesto prestanka u daytonskom primirju daytonske Bosne i Hercegovine, on se sve više širi, jer se pokazuje i dokazuje učinkovitim oružjem u muslimansko-bošnjačkoj politici osvajanja teritorija zločinom etničkog čišćenja. Poticaj u tom sukobu koji niti trideset godina poslije ne prestaje dali su im neki visoki protektori, Petritsch, Ashdown, Schwarz-Schilling i Inzko, koji su više radili sa njima negoli na izgradnji povjerenja kao temelja budućeg mira.
Uz to i nepravda kojom se iskazao Haaški tribunal u neprocesuiranju, slikom i zlodjelom dokazanih i vidljivih, muslimanskih ratnih zločinaca, vjetar je u leđa muslimansko-bošnjačkim ekstremistima, i brojačima krvnih zrnaca, namjenske industrije i broja muslimana u svijetu, budućih džihadista za “ne daj Bože”. To muslimansko-bošnjačko “ne daj Bože” vrijeme je ubrzani i detaljni priprema, u svim kategorijama njihova društva, upravo za ono “daj Bože”. K tom planu, ka tom cilju Federacija kao veći dio trajno u ratu podijeljene, u Daytonu priznate i betonirane Bosne i Hercegovine, grabi velikim koracima u svim političkim i vjerskim institucijama pod muslimansko-bošnjačkom vlasti.
Agresiraju na sve što nije njihovo, i sve što bi trebalo biti temelj neke zajedničke, a zajednička može biti samo u cjelovitosti, ravnopravnosti, slobodi, jednakosti, suverenosti i konstitutivnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba, države sa jednakim pravima i slobodama svih njenih nacionalni i vjerskih identitetskih razlika, označeno je nezaštićenom metom muslimansko-bošnjačkim vjersko političkim snajperistima.
Ono što povijest ne će oprostiti hrvatskom narodu je činjenica, koja se mora priznati, bez obzira kako izgledala nevjerojatnom i bolnom, je u tome da je sam dao mogućnost Muslimanima, a to i Bošnjaci danas koriste, da jučer i danas na njih agresiraju i snajperiraju.
Hrvatski izlazak na referendum i glasovanje, ne za ovu i ovakvu Bosnu i Hercegovinu nego ipak onu sadržanu u referendumskom pitanju, uz to što je bio neki vid hrvatskog suicida, on je i muslimansko samouzeto pravo da agresiraju, fizički i politički snajperiziraju na Hrvate, njihovo pravo i identitet. Uzeli su pomoć Hrvata kojom su ih spasili od biološkog nestanka na europskoj periferiji, kao pravo ne samo na Bosnu i Hercegovinu nego kao i okupatorsko i tutorsko pravo na hrvatski narod, njihovu slobodu, ravnopravnost, suverenost i konstitutivnost, no ništa manje i pravo da ih progone, ubijaju, zlostavljaju, prebrojavaju. Muslimani Bošnjaci uzeli su pravo Hrvatima da brane domovinu, staru više od trinaest stoljeća, da ih islamiziraju i građaniziraju, da im uzimaju sva politička i nacionalna prava i mjesta u svim institucijama vlasti, koja osvajaju i etnički čiste iskustvom zločina iz perioda vjerskog sukoba za teritorij.
Nakon što su Hrvati izlaskom na referendum dali povijesno pravo Muslimanima na dio Bosne i Hercegovine, oni to pravo zloupotrebljavaju na način da si uzimaju vlasničko pravo na cijelu Bosnu i Hercegovinu, i da je uređuju po svojim vjerskim vrijednostima i vjerovanjima. A to znači da bude, što je i blizu toga, muslimanska zemlja bez tragova i hrvatstva i srpstva, bez katoličanstva i pravoslavlja, bez europejstva i europskih vrijednosti.
Za dolazak do tog crnog i mračnog cilja potrebno je, zasigurno po kasnijim tajnim velikomuslimanskim i velikosrpskim beogradskim zločinačkim dogovorima podjele beha zajednice, iskorijeniti hrvatski narod, ili ga zločinom genocida i progona kakav su činili u agresiji i nastavljaju u daytonskom ratnom zatišju, svesti na dimenziju nacionalne manjine.
Prebrojavanje Hrvata i Srba
Ono što nisu uspjeli u tajnim velikosrpskim i velikomuslimanskim beogradskim dogovorima i u agresiji na hrvatski narod i njihov teritorij, danas tu zločinačko genocidnu politiku otca Alije finaliziraju u beha institucijama, napose isilovski agresivno u Domu naroda Parlamenta Biha. Dom naroda pretvaraju u mjesto prebrojavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba za pojedine političke funkcije u BiH, ne po prijeratnom popisu stanovništva nego poslije etničkih čišćenja Hrvata koje su proveli u vjerskom sukobu za teritorij.
Muslimani Bošnjaci imenovanja bi vršili po popisu iz 2013. godine, što je dokaz pokušaja betoniranja ratnog stanja progona i etničkih čišćenja, koje su izvršili nad hrvatskim narodom. Muslimansko-bošnjačke ekstremiste, ratne zločince, progonitelje hrvatskog naroda, jednom riječi muslimanske genocidiste, nije zaustavila ni oštra reakcija Marine Pendeš, delegata HDZ-a u Domu parlamenta, u tim planiranim zločinačkim pothvatima finaliziranja i betoniranja etničkih čišćenja i progona hrvatskog naroda. Sad je, a po tko zna koji put, jasno i dokazano da je muslimanska agresivno ratna politika bila s ciljem progona Hrvata i osvajanja teritorija, zapravo politika stvaranja etnički i vjerski čistog muslimanskog entiteta u BiH. Od tog cilja ne odustaju ni danas, zbog čega i priznaju popis stanovništva iz 2013. a ne onog prijeratnog. Prijeratni popis jamči multinacionalnu i multivjersku beha zajednicu, dok onaj iz 2013. garantira i priznaje etnička čišćenja, odnosno čiste nacionalne i vjerske entitete u beha zajednici.
U muslimansko-bošnjačkom priznavanju rezultata popisa iz 2013. u kojem, kako je rekla Marina Pendeš, nedostaje 250 tisuća Hrvata, prognanih četničkim i islamističkim zločinima etničkog čiščenja i politikom tajni velikomuslimanskih i velikosrpskih beogradskih pregovora diobe beha zajednice, čita se i radikalna muslimansko srpska opstrukcija povratka prognanih Hrvata. U tome je i odgovor zašto nije, i ne će nikada biti, implementiran Aneks 7 Daytonskog mirovnog sporazuma. Odgovor na pitanje zašto nema implementiranja Aneksa 7 Daytonskog sporazuma, svakim danom političkog ekstremno islamističkog djelovanja, kakvo je i ovo kontinuirano prebrojavanje krvnih zrnaca, daju muslimani Bošnjaci, u kojem se također iščitava da su upravo oni, muslimani Bošnjaci, najveći, isilovski protivnici cjelovite multinacionalne i multikonfesionalne beha zajednice.
Muslimansko-bošnjačka okupatorska otimačina Bosne i Hercegovine od hrvatskog naroda cilj je njihova planiranog zločinačkog pothvata, ne odustajući ni onda kada im je hrvatska delegatkinja u Domu naroda Marina Pendeš kazala “sram vas bilo”. Zločinci i teroristi ne znaju za sram, pa je na njeno ukazivanje na zločinačku muslimansku matematiku, kojom se služe i u biranju Komšića u Perdsjedništvo Biha, reagirao ratni zločinac, izumitelj plinskih komora za Hrvate u visokim pećima Željezare Zenica, Šefik Džaferović. I umjesto da otkrije tajne visokih peči i mjesta masovnih grobnica Hrvata Srednje Bosne, darovatelj beha državljanstava najekstremnijim islamističkim teroristima, koji danas teroriziraju gotovo po cijeloj Europi, Džaferović hamasovski reagira na Marininu obranu suverenosti i konstitutivnosti, slobode i jednakosti hrvatskog naroda u daytonskom zbirnom beha entitetu.
I zaista zbog te ekstremističke muslimanske agresorske politike, i udaranja noža u leđa Hrvatima opravdano je Marinino pitanje “možda nismo trebali izaći na referendum,,,”. Odgovor je, i nismo. Bio je to sad se sve više pokazuje i dokazuje suicidni potez hrvatskog naroda.
Muslimani Bošnjaci pred tolikim počinjenim i još uvijek nekažnjenim ratnim zločinima nad Hrvatima, ne da bi trebali, nego bi morali šutiti na svaku hrvatsku reakciju u institucijama vlasti, no napose na reakciju Marine Pendeš. Jer, Marina Pendeš je svjedok najstrašnijih muslimanskih ratnih zločina počinjenih nad njenim susjedima Hrvatima u Srednjoj Bosni. Svjedok je muslimanskih snajperskih ubijanja iz Sadovača, Kljaka, Bukava, iz osvojeni hrvatskih sela Brdo, Putkovići, hrvatskih žena, djece i stari koji su išli ili se vraćali sa svetih misa iz crkve u Novoj Biloj. Ona je svjedok muslimanskog djecocida u Vitezu, Ćifluku, Novom Travniku, genocida u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Miletićima, Maljinama, Pojskama, Brajkovićima… crkvocidnog osvajanja crkvi u Gučoj Gori, Brajkovićima, granatiranja crkve u Vitezu, Novoj Biloj, rušenja crkve u Dolcu, Putičevu. Na takve muslimanske zločine iz vjerske mržnje ne smije se šutiti, kao što se ne može ni graditi bilo kakva zajednička, jer to i sami Bošnjaci ne žele, niti cjelovita jer su protiv muslimani Bošnjaci, Bosna i Hercegovina.
Protiv zajedničke i cjelovite Bosne i Hercegovine muslimani Bošnjaci se bore i na način opstruiranja Aneksa 7 Daytonskog mirovnog sporazuma, i priznavanjem rezultata popisa iz 2013. i stalnim brojanjem krvnih zrnaca, i biranjem svoga zeta u beha Predsjedništvo, i biranjem muslimanskih konvertita na hrvatska mjesta u svim institucijama vlasti. Pa i slijepoj i pristranoj svjetskoj zajednici to bi moralo biti dovoljno da to vidi i prizna, te krene u konfederaliziranje zbirnog beha entiteta, čime bi nestao i “mali teroristički muslimanski otok” na europskom pragu.
