Kruha bez motike Jednako kao i san Životom hitro projuri Čak i beskrajan dan U kojem su trubaduri. Oni se jako trude U sve ući politike Gdje čovjeka zalude Poslom bez motike. Sve sama poznata lica S ekrana nas zabavljaju Hrpom praznih pošalica Što stalno ih ponavljaju. U cijeloj toj proceduri Jednu samo imaju svrhu Ti politički trubaduri Ostati što dulje pri vrhu. Pročitani su već odavno Više ne moraju žonglirati Nisu baš prošli slavno Njihovi moraju robijati. Napustila ih je dama Inteligentna i vrlo stručna U stvaranju je bila sama Njena je priča poučna. Mi bi se zabrinuti trebali Tko nam budućnost sprema Kako se opet ne bi za… ali Više ne smije biti dilema. O prošlosti nam zbore Prvog Predsjednika uzdižu Sanjaju kraljevske dvore Pred stranim vođama gmižu. Simbolima države se kite Na srcu drže desnu ruku Političke trubadurske svite Za kojima repovi se vuku. Dobrih ideja nemaju Prepisuju tuđe programe Zna se što nam spremaju Toga se čak i ne srame. Unatoč, velikoj oluji i buri Jednakoj predstavi ko i lani Uzalud pjevaju ti trubaduri Uz njih dolaze jalovi dani. Nera Krupić