U pravome boju na Oslaviji brdu Majko! Noćas sam ti bio u pravome boju na Oslaviji brdu Noć je bila užasno crna od dima i mraka Drugovi moji popadaše k'o zrelo žito na zemlju tvrdu Koje su pobili ručne bombe, granate il' puščane i šrapnelske kugle iz zraka. Mnogi otac, brat il' sin u mojoj blizini je pao Mine i granate kidaše im živo meso, glave, ruke il' noge A teški uzdasi umirućih: Pomozi brate! Ajme i jao! Da jedina smrt ih smirila jadne i uboge. Umjesto da danas osamnaest godišnjicu života slavim Ja se evo u toploj crvenoj krvi svojih drugova – do grla davim I vjeruj mi, Majko, da ne bi ucvilio staru tebe Od muke i teških životnih patnja ubio bi sama sebe. Ivan Ivko Kovačić (1897.-1981.) (Izabrao i priredio: Ivan Bošković)