Ivo Josipović apsolutno dominira Hrvatskom radio-televizijom

Kako su izdajnici i jugoslaveni na Prisavlju lustrirali Zvonimira Šeparovića

Profesoru Zvonimiru Šeparoviću zabranjeno je sudjelovanje u specijalnoj emisiji HRT-a koja je najavljena za vrijeme nakon Kolone sjećanja, a u kojoj je trebalo Hrvate prisjetiti na Vukovar i njegovu ulogu u stvaranju naše države. Nije Zvonimir Šeparović bilo tko, on je profesor emeritus, tadašnji ministar vanjskih poslova koji je sudjelovao u stvaranju hrvatske države i to upravo u vrijeme pad Vukovara, što znači da ovaj potez jugoslavensko-protuhrvatskih vlasti na Prisavlju nikako i nikada ne bi smio biti nekažnjen. Evo što o tom događaju kaže Zvonimir Šeparović.

»Za mene to nije preveliko iznenađenje. Iznenadio sam se u trenutku kada mi se Vlahov obratio i tražio me da sudjelujem u njegovoj emisiji. Nisam znao što se dogođa jer ja nisam njih zvao. Oni nikako nisu mogli očekivati da bih ja hvalio ovu liniju jedinstvene, jedne kolone sjećanja, u kojoj je trebao sudjelovati Ivo Josipović. Naime, HRT-u je već poznato da sam na čelu Hrvatskog nacionalnog etičkog suda, da smo prvu radnu sjednicu održali u Vukovaru, 20. rujna ove godine i da smo tamo na prvo mjesto stavili Ivu Josipovića kojeg smo optužili za veleizdaju. To Josipovićev HRT kao i on sam, dobro znaju, a što je Josipović pokazao kada je javno optužio profesora Tomca i Jurčevića za "ludilo" i bolest, a Tomčevu knjigu "Crveni predsjednik" nazvao govorom mržnje.

Ivo Josipović apsolutno dominira Hrvatskom radio-televizijom. On je dan prije obljetnice Vukovara, satima, u svim mogućim vijestima bio promoviran, duže od vremenske prognoze. Stalno su promovirali tu njegovu državničku sliku u kojoj on govori kako je on za jedinstvenu kolonu sjećanja. No, ja smatram da su se ipak dogodile dvije kolone utoliko što je na jednoj strani bio hrvatski dragovoljac, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara koji vodi i štiti Vukovar od ćirilice, koji surađuje s našim Hrvatskim nacionalnim sudištem, a druga kolona je bila kolona jugoslavena kojima zmija iz prsa viri, koji čuvaju u prsima jugo zvijezdu. To su Josipović i njegovi. Zapravo isti slučaj kao kada Josipović obilazi crkve, a ne zna se prekrižiti, ali misle kako bi im to moglo pomoći. Tako je došao i u Vukovar. Kao strano tijelo, sasvim suvišan.

Da sam došao na HRT kako je bilo planirano ja bih im rekao, a što su vjerojatno naslutili, da je Vukovar pao, ali nikada nije pobijeđen do kraja. Da je Vukovar zapravo mjesto pobjede hrvatske ideje koja je obranjena, ne odmah u prvi čas, ali u tijeku godina, Vukovar je obranjen i ne samo Vukovar nego i Hrvatska koja je tada grcala u teškoćama, nepriznata u svijetu. Mi nismo tada priznati zato što je pao Vukovar. Mi smo priznati zato što je to jedno bitno načelo, a Vukovar je bio ilustracija jedne velike agresije na Hrvatsku. Vukovar je pao jer smo bili jako slabo, vojno opremljeni. A za to je kriva politika Miloševića i Budimira Lončara koji je uspio preko svijeta nametnuti embargo na oružje što je stvorilo situaciju da smo mi imali slabe snage, samo 1800 pripadnika Zbora narodne garde, Ministarstva unutarnjih poslova i hrvatskih obrambenih snaga. Imali smo snage branitelja koje su bile organizirane u samo jednoj vojnoj postrojbi 204. a protiv sebe su imali 3. svjetsku silu po modernom oružju, snage jugoslavenske narodne armije i paravojne postrojbe, a koji su prema,podacim JNA brojili više od 40 tisuća vojnika, ali oni što je važno da su imali 676 tenkova, 5 oklopnih transportera, 428 topova različitih kalibara, 158 oružja protuzračne obrane itd. Bilo je tu i nekoliko tisuća četničkih dragovoljaca.

Njihov vođa, vojvoda, sada slavljen u Beogradu, pušten zbog prehlade i puštaju ga da javno govori o četničkim idejama Velike Srbije, a tada je za Vukovar govorio: Opkoli i zakolji! Rekao je da spremaju rđave noževe kojima će klati Hrvate. To je ta radikalna srpska struja koja je imala oružje. Drugi razlog pada Vukovara bila je ravnodušnost međunarodne zajednice. Oni su zapravo bili ti koje Vukovar nije zanimao. Oni su bili za to da se održi i očuva Jugoslavija. Mi smo s Vukovarom i Dubrovnikom, posebno sa Škabrnjom i Vočinom, a odakle su i krenule fotografije masakra, imali pravi dokaz genocida što je odigralo jednu snažnu ulogu poslije pada Vukovara kada je Vatikan pokrenuo priču da se zaštiti ovo ubijanje i masakr nad Hrvatima. Ti zločini su odigrali jednu svoju ulogu, viđeni su od svijeta, a to je potaknulo naše priznanje.

Posebno sam želio spomenuti na HRT-u a što sada vidim da su uspjeli spriječiti, je to da je Međunarodni tribunal za zločine i ubojstva u Jugoslaviji nikoga nije kaznio do sada i zapravo za genocid nad Vukovarom nitko nije nikada odgovarao. Bojali su se da ću reći kako ja imam tužbu protiv Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, a tu je Josipović koji je sve učinio da do tog procesa ne dođe. No, ta tužba postoji i u njoj će se vidjeti kako stvari stoje ako slučajno tužba bude odbijena biti će jasno da je hrvatska politička elita na čelu s Josipovićem, a u tome je posebno aktivna Pusićka, učinila sve kako bi tužba bila odbijena. To se nikada u povijeti diplomacije nije dogodilo da visoki predstavnik jedne zemlje, govori protiv tužbe njihove zemlje koja je potignuta u međunarodnoj zajednici. To će biti dodatni dokaz da se dogodila veleizdaja i kako smo mi ove godine ipak u koloni sjećanja imali ljude koji guraju ćirilicu u Vukovar, na svoju sramotu, i na užas naroda. Oni su s tom gujom u prsima išli tim ulicama kojim su nekada hodale žrtve. To je sve farsa i to je prazno i zbog toga su me isključili iz emisije na HRT-u iako je već sve bilo dogovoreno.«

Zvonimir Šeparović, www.dnevno.hr