Tko u Hrvatskoj želi zaustaviti Šešelja?

Milan Kujundžić – zec Ive Josipovića

Ne mogu vjerovati ni svojim ušima ni očima, ni opipu, a i raspamećen sam blago rečeno. HND, takozvano Hrvatsko novinarsko društvo, ne znajući pritom je li takozvanije kao „hrvatsko“ ili kao „novinarsko“, profesionalno – a „društvo“ kao društvo, može biti i mafija – obrušava se na novinarsku „ekskluzivu“ Velimira Bujanca i Osječke televizije razgovor sa Šešeljom Vojom. Koji bi medij propustio mogućnost takve ekskluzive? Takav medij u medijskoj „vodi“ – slobodi ne postoji. Ako i postoji to onda  nije „medij s ovoga svijeta“. Samo jedan primjer – nedavno je „Večernjak“ bezgrješnjak objavio intervju s generalom Andrijom Rašetom. Šešelj jest nepresuđeni  zločinac, kao propagandist, Goebbels velikosrpstva, a i „zapovijedao“ je (KOS) sa četničkim kokošarima, dok je dotični Rašeta, general, zapovijedao vojskom – JNA. Tenkovima, topovima, veber-ima s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu. Ona je kao nacional socijalistička vojska Velike Srbije fundamentalno zločinačka.

Milan Kujundžić – izdajnik koji brani Ivu Josipovića

Nisam vidio kako je to što je još ostalo od HND-a, a ostalo je ništa, prosvjedovalo zbog intervjua s Rašetom. A i zašto bi. Tamo gdje je nekada bio „HND“ ostala je samo zgrada, nešto beriva od najamnine – Duka. I ništa više. Nit hrvatskog, nit novinarskog, pa ni društva. Zaboravi. Nego teče ta predsjednička kampanja. U njoj se klinči Kujundžić. Čudan kandidacijski svat – on bi zabranio, ukinuo, televiziju koja je pustila Šešelja. O čemu taj zbori? Taj Sud ga pustio, ostavio mu slobodu govora, a Kujundžić bi zabranio Osječku televiziju zbog razgovara s Vojkom. Boli ga što je Šešelj zagrlio i Josipovića i Pusićku? Pa neka ih grli, potpuno bi bilo nelogično da ih ne grli. Čiji je taj Kujudžić „zec“, za koga  trči? Za koga trčao da trčao, za Hrvatsku teško. To što je Šešelj reko o Josipoviću i Vesni Pusić, zagrlio ih, podržao, pa to je svima koji mogu, znaju i hoće, odavno jasno. Ništa njima Voja nije dodatno naudio. Uostalom Šešelj se, kao blistav četnik, uporno pozivao na hrvatske medije (dakle i na HND). Sve o Ivi Josipoviću, Vesni Pusić i braci Pusiću, uključivo i taj, što rek'o Voja „pedigre“ odavno je ovdje znano. Hrvati se na te „pedigeje“ dosad nisu osvrtali, a kad će i hoće li uopće vrag će si ga znati.

Jedino što je u toj emisiji Šešelj rekao, ponovio, bile su činjenice kako su Aleksandar Vučić i Toma Grobar njegovi ratni „drugari“. Ratni li je zločinac on – i oni su. On im zapovijedao. Jedan, Aleksandar Vučić, dragovoljac je na sarajevskoj Grbavici, a dugi, kojega je on odlikovao sa činom četničkoga vojvode, dragovoljac u Antinu u razaranju Vukovara. Kažu kako je kod Tome i većih zasluga. Kaže Šešelj na Osječkoj televiziji. Možda to predsjednički kandidat Milan Kujundžić ne bi htio da mnogi to čuju – pa bi „medij“ zabranio. Mislim, ustvari se nadam, kako će Šešelj mnogima u Hrvatskoj otvoriti oči. Kad je učinio toliko zla možda se odatle iscijedi i nenadana kapljica dobra. On je ionako ovdašnje gore list. Ni SANU ga ne može srpski „etnički“ očistiti. Kao i sve „svoje“ ratno-zločinačke sumnjivce, gubitnike, umrijet će ga. Poslije će ga se SANU i odreći. A boljega propagandista nacističkoga velikosrpstva nikada nisu imali.

Mato Dretvić Filakov