Lika i Ličani su branili i obranili Hrvatsku

Biskup Mile Bogović krstio svoju osmu knjigu

Dvorana hrvatskog hrama kulture „Hrvatsko slovo“ u Zagrebu je bila krcata. Oni viši rastom su se naguravali oko ulaznih vrata, a oni niži rastom su se teška srca vraćali nazad. Biskup Mile Bogović predstavlja ili, možemo i tako reći, krsti svoju osmu knjigu „Lika i njezina crkva u prošlosti i sadašnjosti“. Redaju se jedan za drugim predstavljači (Draženko Tomić, Ivica Mataija, Željko Holjevac i Ante Bežen), sve redom povjesničari, i kao i sam autor odlični poznavatelji crkvene i nacionalne povijesti.

Imamo istražena i neistražena povijesna razdoblja nakon dolaska Hrvata, primanja kršćanstva, stvaranja srednjovjekovne države, i ulaska u zapadni kulturno civilizacijski krug. Od osmanlijskih najezda, do Domovinskog rata Crkva je stalno bila na meti. Glavnina ličke kulture i baštine je uništena. No uspjelo se sačuvati i pisana i živa sjećanja. Srednjovjekovne biskupije; Senjska, Ninska, Krbavska… Katedrala Sv. Jakova na Udbini… Je li to moguće? To je bio grad. Pred turskom silom i dvjesta godina ratovanja Crkva napušta Liku. Ostaju rijetke skupine katolika. Svećenik Marko Mesić je uzeo sablju i pušku i krenuo u oslobođenje Like od Turaka. U XIX. stoljeću su osnovane mnoge župe. Crkva raste i razvija se. Jugoslavija, Drugi svjetski rat i poraće donose ponovno rušenje crkava, ubijanje svećenika i vjernika. Njihova zemlja oduzeta i gruntovno upisana drugima niti do danas nije vraćena vlasnicima. Tek 90-ih godina se biskupija iz Senja i Rijeke, preko Velebita vraća u Liku. Skupljaju se ostatci ostataka; Gospić, Boričevac, Udbina… Crkva se obnavlja i doživljava uspon. Crkva na Udbini je svehrvatski projekt čiji je najveći zaslužnik biskup Mile Bogović, kome se večeras pljeskalo, za sve ono što je doprinio u 75. godini svoga života, 50 godina svećeništva i 15 godina biskupskoga djelovanja.

Bilo je tu dosta ozbiljnih riječi. Ovo je bila i jedina ozbiljna rečenica, kojom je započeo svoje desetominutno izlaganje. Sve ostale rečenice su bile u njegovom ozbiljnom šaljivom stilu. Crkva kato-lička je 50 posto lička. Je li se u vašem selu rodio koji veliki čovjek. Pita novinar. Ne, u našem selu se rađaju samo djeca. Odgovori mu jedan dječak. U jesenskim kišnim danima obraća se seljak Ličanin velečasnom. Ljetos ste predvodili molitvu za kišu. Ima li kakva molitva za zaustavljanje kiše. Velečasni lista li liosta i veli: Ima! I stvarno, počne kiša padati. Ali i ne prestaje. Opet seljak ide k velečasnom i pita: A piše li kako zaustaviti kišu? Velečasni lista li lista i kaže: Nema! Pa tako, da ne biste i vi počeli govoriti, gdje se ovaj zaustavlja, evo ja završavam s govorom, sve je nasmijao naš biskup Mile Bogović.

Žarko Marić