Hrvatski Fokus

Od prošlosti se ništa nije naučilo i stoga se tako tragično u intervalima vraća

 
 
Uvijek, gotovo, kada se turski predsjednik Erdogan nakašlje, ili nasmije poslije uspješnog hapšenja mnogih novinara i onih koji ga, s razlogom, kritiziraju zbog svega onoga ćime Tursku vraća u prošlost,  vjerski radikalizira i desekularizira, bošnjački član tronacionalnog beha Predsjedništva, Bakir Izetbegović, mu leti ili pomoći kako bi mu kašalj prošao, ili čestitati na uspjehu akcije hapšenja politički neistomišljenika, a najviše  mu ide na savjet šta i kako će dalje sa Bosnom. Tim ideološko bratskim vezama Erdogan-Bakir, svakim danom Erdogan je veći Bakir, a Bakir veći Erdogan. Odnosno, Bakir je najveći Turčin među Bošnjacima, a Erdogan najveći Bošnjak među Turcima. Ili je Bakir najveći Turčin među Turcima, a  Erdogan najveći Bošnjak među Bošnjacima, sve u zavisnosti od stanja u Turskoj i Bosni i Hercegovini.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/03/BakiriErdogan.jpg
LJUBAVI NEMA KRAJA – Bakir Izetbegović i Tayyip Recep Erdogan
 
Sve to govori o dubokoj upletenosti Turske u Bosni i Hercegovini, i o složenosti  te zemlje, te o Bakir-Erdoganovom, odnosno Erdogan-Bakirovom, pokušaju još većeg zamršavanja tog politički zamršenog beha ćvora. Samo što je Hrvatski Narodni Sabor kroz glas svojih  450 izaslanika Hrvata, ta krovna udruga svih hrvatskih politički, pa i drugi, opcija, Deklaracijom zatražio novi, pravedniji, i za beha budućnost sigurniji i mirniji, preustroj, nepravedno ustrojene Bosne i Hercegovine, Bakir je odletio turskom predsjedniku Erdoganu po savjet. Odletio da vidi što mu je ćiniti sa tim „amanetom“ što ga njegov otac Alija ostavio Turskoj.
 
Iako u Deklaraciji beha Hrvata nema ni govora, ni spomena o nasilnom preuređenju Bosne i Hercegovine, što bi bilo povod upada sto milijuna Erdoganovih vojnika da zaštite Bošnjake, koji žive u toj 81. otomanskoj pokrajini, ipak Bakir  trči u Stambol vidjeti je li ta vojska spremna ako Hrvati ustraju u svom pravu na jednakost i  ravnopravnost. Ako se odluče mirnim putem osloboditi da više ne budu raja, već da budu narod sa svim pravima i slobodama, političkim i teritorijalnim, u kakvima žive i Bošnjaci i Srbi.
 
Legalno i legitimno pravo beha Hrvata je jednakost i ravnopravnost, suverenost i konstitutivnost sa Bošnjacima i Srbima u Bosni i Hercegovini, kao i pravo da zaustave bošnjački proces majorizacije i hrvatske marginalizacije unutar Federacije Bosne i Hercegovine. Taj veći beha dio, u ratu podijeljene Bosne i Hercegovine, a  u Daytonu ozakonite, u svom daytonskom osnivanju utemeljen je kao dvije političke, nacionalne, muslimansko hrvatska, zajednice. Iz tog federalnog temelja, kojeg bošnjačka strana sustavno potkopava i ruši, kao što i referendumski izbor iz 1992. godine nije priznala i srušila ga, ne priznajući tako zasluge Hrvata za beha Međunarodno priznanje, izviru i zahtjevi Hrvatskog Narodnog Sabora za novi, pravedniji, federalni ustroj Bosne i Hercegovine od četiri federalne jedinice. Deklaracijom se traži europsko, demokratsko, voljom naroda iskazano, novo uređenje Bosne i Hercegovine, koja će biti po mjeri i želji svih njenih naroda, a nikako po mjeri i želji Turske i njenog predsjednika, bez obzira na njegovo prijateljstvo sa Bakirom, i na to da mu je Bosnu i Hercegovinu Alija ostavio u amanet. Nema beha riješenja u Turskoj, ono je u Bosni i Hercegovini, ona je problem njenih naroda, a nikako problem njenog petstogodišnjeg okupatora. Ništa sporno, antidemokratsko, ili nasilno, se ne vidi u tom legalnom i legitimnom traženju beha Hrvata, za razliku onih ratni prijetnji koje dolaze iz Turske. Traži se, stoga,odgovor na pitanje, koje se sve češće ćuje u beha javnosti, onom hrvatskom dijelu, je li u Turskoj sprema sto milijuna Turaka za invaziju na Bosnu i Hercegovinu Erdogan ili Bakir. Ili možda oba zajedno, budući da se ne zna je li bilo veće slavlje Bošnjaka kada je pobijedio Erdogan u Turskoj, ili Turaka kada je pobijedio Bakir u Bosni.
 
No, i taj demokratski, europski, potez riješavanja sve obespravljenijeg položaja Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine, za Bakira je bio razlog da ide u Tursku, a bošnjačkom zetu Željku Komšiću, kojeg zbog zasluga obrane bošnjačkih interesa dva puta Bošnjaci biraju za hrvatskog člana tronacionalnog Predsjedništva, a sada za vođu Fronte protiv Hrvata, Deklaracija HNS-a je povod prijetnje ratom, ukoliko bi se na bilo koji način pokušala i realizirati. Uistinu snažna i dobro isplanirana, sinkroniziranost Bakir-Željko, u procesu unitariziranja i centraliziranja Bosne i Hercegovine, odnosno marginaliziranja i nepriznavanja prava hrvatskog naroda u toj zemlji.
 
Bakir Izetbegović ide u Tursku pripremiti, i poslati 100 milijuna Turaka na Bosnu, a Željko Komšić priprema im dobrodošlicu, i teren. No ta bošnjačka ratna retorika, koja traje sve ovo daytonsko vrijeme Bosne i Hercegovine, i koja je u vrlo tijesnoj vezi sa Turskom koja je svakim danom sve upletenija u beha stvarnost, više je opasna i za beha Hrvate pogubna zbog činjenice kako sve te turske aktivnosti za Bošnjake nije i tursko uplitanje u Bosnu i Hercegovinu. A  potpora iz Hrvatske iskazana kroz najveću oporbenu političku stranku, Hrvatsku Demokratsku Zajednicu, tretira se, od strane Bošnjaka, Bakira i Komšića, ne samo političkim uplitanjem Hrvatske, već gotovo pa nekim vidom agresije. Agresije protiv koje Komšić najavljuje ratni, oružani, otpor, i igra se ratom kao dijete šibicom.
 
Za beha Hrvate ovakav bošnjački pristup bosanskohercegovačkom problemu govori o dvoličnosti njihove politike, te još više potvrđuje hrvatsko pravo na jednakost, koju u Federaciji sve više gube, i otima im se. Ne može se nikako govoriti o konstitutivnosti Hrvata u političkim, kulturnim i nacionalnim dimenzijama sve dok Bosna i Hercegovina ne bude preuređena u tri nacionalne jedinice, i ćetvrtu distrikt Sarajevo kao glavni grad tih federalni zajednica. Deklaracija Hrvatskog Narodnog Sabora, kojom se traži ustroj Bosne i Hercegovine u ćetiri federalne jedinice, ima uporište i u Rezoluciji Europskog parlamenta, koja uza sve druge rezolucije, deklaracije,i Daytonski sporazum, potvrđuje da je Bosna i Hercegovina država triju  konstitutivni i suvereni, jednakopravni i ravnopravni, naroda. I umjesto da politički dvojac, Izebegović-Komšić, Bosnu i Hercegovinu usmjeruju prema središtu u kojem je i pisana ta Rezolucija, oni je vode prema Turskoj i prema ratu, kojim prijete, i za koji se pripremaju.
 
Zbog takve bošnjačke politike zemlja se nije pomakla ni korak u mirniju i sigurniju budućnost, već se duboko vratila u prijeratnu i ratnu prošlost, i samo koračić do rata, kojeg zaziva Komšić a Izetbegović priprema u Turskoj. Strah od nastavka rata je veči kad se zna da je Alija Izetbegović bio u Turskoj kada je priznao Republiku srpsku, a time i podjelu zemlje. Zbog toga je odlazak bilo kojeg Izetbegovića u Tursku opasan znak za Bosnu i Hercegovinu, daleko opasniji od legalni i legitimni prava beha Hrvata iskazanih u Deklaraciji HNS-a, a  koja traži novi preustroj zemlje, što je, naprosto, preduvjet njenog ostanka i opstanka. Po tom učestalom trčkaranju Bakira u Tursku po savjete Erdoganu čini se kako budućnost Bosne i Hercegovine ne ovisi više od Bošnjaka, koji su tobože njeni ćuvari, več od Turske i njenog predsjednika. A to je znak da se od prošlosti ništa nije naučilo, i stoga se tako tragićno u intervalima vraća na beha  prostore.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Turska moderna građevina u zeničkoj školi

HF

BiH će pasti na hrvatskom pitanju

HF

Središnja Bosna opominje

HF

Novi broj glasila Stopama pobijenih

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...