Jadna Hrvatska

Umjesto da sadimo lozu…

 

 

Jadna je ova zemlja

Najjadnija od svih.

Podijeljena i razdijeljena

Od sinova domoljubnih.

Oni se u nju zaklinju,

Uzduž i poprijeko harače

Otimaju zadnju kunu.

I pritom se junače.

Sramote se po svijetu cijelom

Do za naše pare putuju

Svojim radom i djelom

Jedan protiv drugog ruju.

Psovke, laži i obmane

Spustiše se na gladni puk

Svakodnevno s obje strane

Narušavaju opasni muk.

Nije dobro kad narod šuti.

Nad njim je olovni oblak.

Poznati su njegovi puti.

Zemlju obavija mrak.

Novo svjetlo u daljini

Vide naši mladi ljudi

Grade život u tuđini

Ovdje im se to ne nudi.

Nakon četvrt stoljeća

Jednu te istu deremo kozu

Ponovno s početka proljeća

Umjesto da gajimo lozu.

Umjesto da svuda sadimo

Na zemlji pustoj i praznoj

Da zajedno svuda gradimo

Živimo u svađi poraznoj.

Čekamo spasitelja kojeg nema

Sami nad sobom tugujemo

Elita nam život sprema

Samo u snu mi putujemo.

Putujemo u lijepu našu

Onakvu kakva nekad je bila

Gledamo je kao jedru snašu

Prije no što je okopnila.

 

Nera Krupić