Odnos žena i muškaraca u društvu u svakodnevnom životu

U svijetu je i dalje različit društveni položaj žena

Danas u razvijenom svijetu prevladava uvjerenje kako je suvremeni brak u krizi. Taj trend traje već najmanje dva stoljeća, a svoje začetke ima pojavom industrijske revolucije, napuštanjem sela i odlaskom u novonastale gradove. Kriza braka posebice se očituje od početka XX. stoljeća, a svoj klimaks doživljava od druge polovice prošloga stoljeća. Dok je na razvijenom Zapadu brak u krizi, dotle u ostalom dijelu svijetu u odnosu muškarca i žene kao da je vrijeme stalo. Tu je još uvijek na snazi uglavnom dogovorni brak u kojemu ima puno djece. Za razliku od zapadnoga svijeta gdje se u brak stupa sve kasnije i ima sve manje djece.

Sama postavka na temu odnosa muškarca i žene u suvremenome svijetu sugerira kako se ovdje naglasak daje na većim pravima žena i izjednačavanju prava između ova spola. Iako je na Zapadu žena sve emancipiranija, još uvijek je u nekim društvenim aktivnostima u pasivnijem položaju. Žena i muškarac imaju ista prava zagarantirana zakonom. Žene se na Zapadu sve školuju i u postotku više ih završava visoke i više škole u odnosu na muškarce, ali muškarci i dalje zauzimaju više položaje na poslu, u politici… Bolje su „rangirani“. I tu dolazimo do dvojbe: karijera ili obitelj. Naime, muškarac i žena nikada ne mogu biti ravnopravni, gledajući ih i promatrajući ih čisto s fiziološkoga stajališta. Uspjeh žene u profesionalnoj karijeri svakako da je uvjetovan bračnim dužnistima (brak, trudnoća, odgoj djece, školovanje djece…). S druge strane, muškarac je tu u prednosti.

I u antičkoj Grčkoj bio je različit društveni položaj žena. Dok je klasična Atena bila neuobičajeno kruta u odnosu prema ženama, Sparta je bila neuobičajeno liberalna. U Ateni je za ženu vrijedilo pravilo: što manje zna – to bolje. Atenjanke su se udavale prilično mlade i bez životnog iskustva. Žena u Ateni nije imala pravo na svoje mišljenje, a nije ga ni mogla imati kad joj je naobrazba bila onemogućena! Jedina njezina zadaća bila je roditi mužu djecu kako bi se o njemu u starosti imao tko brinuti. Spartanki je, također, bila uloga rađati djecu, ali ta se uloga u Sparti iznimno cijenila, jer je značila rađanje novih ratnika. Žena je za njih nešto vrijedila i omogućeno joj je bilo i obrazovanje. Upravo to je učinilo Spartanke neovisnima i samosvjesnima te su hrabro sudjelovale u političkom životu. Muž nije mogao upravljati njome, ali mora se imati na umu da je često bio odsutan vodeći ratove ili provodeći vrijeme u vojnim barakama. Može se reći da je Spartanka držala sva četiri kantuna u kući.

Odnos muškarca i žene zapisan je i u Kur'anu, gdje na jednom mjestu Alah kaže: »S njima lijepo živite!… A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Alah veliko dobro dao!« (En-Nisa', 19.). U Kur'anu postoji 50-ak pravila odnosa između muškarca i žene, ovdje ćemo spomenuti samo prvo: »Odsutnost od žene na kratko vrijeme jača bračnu vezu, dok dugo odsustvo narušava tu vezu«. Ovo pravilo je svevremensko i vrlo je aktualno i danas.

Kao drugi pandan odnosa muškarca i žene u Kur'anu je ozračje kršćanske obitelji kako se tretira u katoličkom pokretu Opus Dei. Opus Dei je prelatura Katoličke Crkve, čijevanjsko obilježje je ozračje kršćanske obitelji. Taj obiteljski ton je nazočan u svim aktivnostima koje organizira Prelatura. U njihovim centrima se također ostvaruje toplina doma, u jednostavnosti i uzajamnom povjerenju, u opredjeljenju za služenje, u razumijevanju za potrebe svakodnevnog života koje se nastoji uvijek njegovati.

Agencija Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena utemeljena je na viziji ravnopravnosti. Radi na eliminiranju diskriminacije žena i djevojaka, osnaživanju žena, i ostvarivanju ravnopravnosti između žena i muškaraca kao bračnih drugova i sudionika u razvoju i jačanju ljudskih prava, u humanitarnim aktivnostima i unapređjivanju mira i sigurnosti.

Mila Mladineo