Veliki Tito u Kumrovec, a mali Tito u Veliku Goricu

Rasizam i govor mržnje na tribinama jugofašističkog kluba ispod samih Banskih dvora

"Četnici su pošteni četnici, a jugoslaveni su pokvareni četnici".

(Akademik Josip Pečarić)

Dok naša predsjednica s maksimirskih tribina, propagirajući šport i uspjeh naše nogometne državne reprezentacije, još jedanput upozorava, i na neprihvatljivost svih oblika stadionskog rasizma, povika koji vrijeđaju druge, i koji mogu smetati drugima, dotle je na tribinama Starogradske vijećnice, stotinjak metara od Banskih dvora, prilikom osnivanja jugofašističkog kluba i odigravanja njihove prve utakmice, sve kiptilo od rasizma, govora mržnje i povika koji vrijeđaju druge. I osnivači kluba, i igrači, i navijači su žilavi sljednici prevladane nenarodne i zločinačke jugoideologije, kojima ne preostaje ništa drugo, nego se koprcati u hrvatskoj mreži i u smrtnom hropcu ju grickati.

Drago Ćosić – jugoslavenski reporter kojemu smetaju hrvatske opere (U boj, u boj!) i hrvatski pozdravi (Za Dom!). Njemu ne smeta himna Hej Sloveni! i druga jugo smeća…

Što se tiče četnika, daleko im bilo njihovo poštenje, no nažalost, iz njihove loze je i izabrani prvi čovjek ovoga jugofašističkog kluba, što potvrđuje; i srodnost i zajedništvo i sličnost i kompanjonstvo i protuhrvatstvo i … ovih dviju ideologija četništva i jugoslavenstva, i njihovih pokreta, smrtnih neprijatelja Hrvata i njihove hrvatske države. Evo što kaže i ne laže zloglasni četnik Vojislav Šešelj za rođenu sestru predsjednika gore spomenutog jugofašističkog kluba: „Cijenim je zbog njezinog četničkog obiteljskog pedigrea. Njezin djed je bio istaknuti četnik i to me oduševilo.“ „Antifašizam kao što vidimo može biti fašizam“ (Josip Jović, 7 dnevno).

Na osnivanje jugofašističkog kluba je došao i norveški veleposlanik, koji je želio na licu mjesta vidjeti, kako je to on izjavio „ostatke nacizma i fašizma koje vidimo u današnjoj Europi.“ „Dolje velikosrpska vojno fašistička diktatura. Podržimo borbu ustaša u Lici. Za nezavisnu Hrvatsku.“ (CKKPJ, Proleter, 1932.). Bilo je to dakle vrijeme kada su i komunisti podržavali naš prvi antifašistički, ustaški pokret. A onda je došao anacionalni, protuhrvatski, zloglasni Tito. Zbog svega što je učinio, nalazi se na reprezentativnim listama povjesničara među najvećim europskim i svjetskim zločincima, kao špic genocidaš 20. stoljeća.

Zbog straha koga je nama, prepolovljeno preživjelima, utjerao u kosti, mi ga, uključujući i našu predsjednicu još ne smijemo nazivati pravim imenom mega zločinca, nego tek diktatorom, ili čak autoritativnim vođom, kako mu još uvijek tepaju oni, kojima mali crveni u njihovoj zaleđenoj glavi još nije okopnio. Četvrt stoljeća je prošlo od ulaska RH u gruntovnicu i dobijanja vlasničkog lista. No, vjerovali ili ne, u 19 hrvatskih gradova, trgovi, ulice, obale, parkovi i škole, još uvijek nose ime, gore spominjanog najvećeg neprijatelja hrvatske države.

„Prije će Sava poteći uzvodno, nego ćete vi imati državu.“ (Tito, 1971. godine). „Kakav to izopačeni um može voljeti ubojicu vlastitog naroda. Raskid s mračnom prošlošću zacijelo će biti još dug i mučan.“ (Hrvatski tjednik). No ipak je krenulo. Prva cigla Berlinskog zida koji u RH još nije pao, je skinuta, i s Pantovčaka premještena u muzej Kumrovec. I muzej u Velikoj gorici, kod Zagreba, od djelatnika srednje strukovne škole iz istoga mjesta, očekuje poklon ploču s imenom Vladimira Bakarića „malog Tite“ kako ga naziva Večernji list, a koji je bio „skutonoša krvavog maršala što Hrvatskoj napravi vješala“, kako je to umjetnički vidio narodni pjesnik.

Žarko Marić