Hrvatski Fokus
Hrvatska

Što je ponukalo Matu Uzinića da temu pedofilije otvori javnosti?

Slučajevi pedofilije u Crkvi, izazivaju mučninu, stvaraju opskurnu, mračnu, crnu i zastrašujuću slika svijeta u kojem živimo

 

Pedofilija u crkvenim redovima nije ništa novo. Međutim, kad se to eksplicite iznese i objavi, kao što je to učinio riječki nadbiskup Mate Uzinić, čovjeka nekako obuzme mučnina i zgadi mu se Crkva, vjera i kler. Poistovjeti se vjera i Crkva. Čovjek se zapita tko su i kakvi su ljudi kojima si se ispovijedao i u koje si imao neizmjerno povjerenje. Istina, nisu svi crkveni ljudi (svećenici, fratri, biskupi…) pedofili, ali hoćeš ne ćeš svedeni su na isti nazivnik. Ljaga je na svima, pogotovo nakon spoznaje da su se ti krimeni zataškavali, od strane onih koji su trebali djelovati, kazniti počinitelja i zaštiti žrtvu.

Nameće se pitanje: Bi li spomenuti nadbiskup istupio u javnosti i podnio  osuđujuće izvješće da Nacional nije pisao o tomu i iznio niz dokaza i potvrda o seksualnom nasilju svećenika nad dječacima. Neka od tih nedjela su otišla u zastaru. To je rečeno samo za Riječku nadbiskupiju. Što je s ostalim nadbiskupijama? Nedavno je nadbiskup Đuro Hranić iznio slučaj u svojoj nadbiskupiji. I taj slučaj je zataškavan. Čekalo se da počinitelj umre. To podsjeća na onu partizansku i komunističku parolu: Pojavu osudi, druga spasi!

To se radilo bez javnosti, sa što manje buke i govora o tomu. Bilo je čak zabranjeno o tomu govoriti. Smatralo se to grijehom i neposlušnosti. Aktualni papa je tu šutnju prekinuo. On poziva da se svi takvi slučajevi prijave, objelodane, počinitelji kazne, a žrtvama pomogne na razne načine, kao bi što bezbolnije nastavili živjeti i sanirali svoje traume. To dobro izgleda i čini se kad je samo na riječima. Drugo je pitanje, što je s djelima u vezi toga.

Delikatna je to, nesvakidašnja i pomalo opasna tema. Žrtvama se često ne vjeruje. Tretira ih se tako da na kraju one same povjeruju u svoju nametnutu i iskonstruiranu krivicu. Misle da s njima nije nešto u redu. Srame se. Nose svoju patnju i bol godina ili zauvijek. Nikomu o tomu ne govore. S nikim o tomu ne razgovaraju. Nikomu to ne prijavljuju, a kamoli da traže bilo kakvu satisfakciju. To je njihova i predatorova duboka tajna, poput nekakvog otajstva. Ti neljudi, posvećena lica, kojima se djeca šalju s velikim povjerenjem seksualno iskorištavaju tu djecu. To su licemjeri, par exelance. Oni su i vješti manipulatori. S propovjedaonice nam govore što je dobro i što zlo, kako treba živjeti, kako se ponašati i kako se ophoditi međusobno, dok oni sami to ne poštuju. Griješe kao i svi ostali ljudi. Međutim, kad se radi o seksualnom iskorištavanju djece, nije to samo grijeh. To je nešto najgore što čovjek može počiniti. Njihovi nadležni kad za takvo nešto saznaju zataškavaju, odugovlače s istraživanjem u vezi toga. Odbace slučaj kao neistinu ili pak čekaju da stvar ode u zastaru. Nema dovoljno dokaza ili kad dijete postane punoljetno. To me podsjetilo na slučaj jedne učiteljice i njenog učenika, s kojim je bila u vezi. Majka dječaka je to prijavila na komitet. Utvrdila se istina, ali toj partijki se ništa nije dogodilo. Čekalo se da dječak postane punoljetan, kad sam odlučuje o svojim vezama. Svi su to znali. Ta vrijedna i snalažljiva partijka je poput mnogih u ranim devedesetima ušla u HDZ, postala ravnateljica, jedne novozagrebačke škole, u kojoj je vodila privatni biznis i zarađivala na svakoj kupljenoj kredi, iznajmljivanju školske dvorane… Sprovod su joj vodila tri svećenika. S njima je bila u dobrom odnosu. Kartali su zajedno. Išli na izlete, zimovanja, ljetovanja… Treba znati i u pravo vrijeme biti na pravom mjestu.

Oprostite na ovoj digresiji. Jednostavno sam se toga sjetila. Vratimo se svećenicima pedofilima. Ja mislim da su to svojevrsni psihički bolesnici. Ljudi bez ikakve empatije, morala i ljubavi. Nosi ih njihova strast i težnja k zabranjenom i nenormalnom. Umjesto da potraže stručnu pomoć, napastuju djecu, najnemoćnije i najpotrebnije pažnje, zaštite i ljubavi. S takvima iako su, po meni, bolesni, ne treba imati milosti. To su visokoobrazovani, odrasli ljudi. Svećenički položaj i svećeničko ruho im samo po sebi daje određeno dostojanstvo i čast. Oni s te pozicije prosipaju i koriste svoju moć. U manjim sredinama svećenici su neprikosnoveni. Što oni govore i rade je neupitno. Vlastiti roditelji često ne bi povjerovali u priču djeteta kad bi im pokušalo reći da se svećenik prema njemu nedopustivo i neprimjereno ponaša. Takav smo mi mentalitet. Posvećena lica su nedodirljiva.

To se ipak počelo mijenjati. Nema nedodirljivih. Međutim, sve to nije još uvijek dovoljno eksplicitno, dostupno javnosti, istraženo, procesuirano i osuđeno.

Mnoge mantije i sakristije skrivaju predatore, s licem anđela. Takvih nema puno. Da je i jedan previše je. Dugo se čekalo da se o tomu javno progovori. Još duže se čeka da takvi budu sankcionirani i pravomoćno osuđeni.

Nadbiskup Uzinić je plakao nad nemoći da više osim iznošenja u javnost pojedinih slučajeva pedofilije u njegovoj nadbiskupiji, ne može učiniti. Moli sve za pomoć.  Za upitati se što je sve vrijeme od kada se takvi slučajevi prijavljuju radio DORH. Nedjela pedofilije u crkvenim redovima nisu samo pitanje Crkve. To je i u nadležnosti države, odnosno državnih organa koji se  bave pravosuđem. DORH je u ovim slučajevima, kao i u mnogim civilnim zakazao. Koga su oni štitili i zašto? Ima li HDZ s tim bilo kakve veze ? Bilo bi čudno i pomalo nelogično da nema. Naime, HDZ ima sa svime, svačime i svakime veze u ovoj državi, stoga ne bi bilo nikakvo čudo, da zataškava slučajeve pedofilije u crkvenim redovima.  HDZ i Crkva se dobro slažu i nadopunjuju tridesetak godina. Svećenici s oltara upućuju vjernike kako treba glasovati. Za HDZ naravno, odnosno za njihove članove i simpatizere.

Kako bilo da bilo. Slučajevi pedofilije u Crkvi, izazivaju mučninu, stvaraju opskurnu, mračnu, crnu i zastrašujuću slika svijeta u kojem živimo.

Ankica Benček

Povezane objave

Uloga indoktrinacije u svijesti Hrvata

HF

AFORIZMI – Figa ili šipak

HF

Treba objaviti imena roditelja, djedova i baka torcidaša!

hrvatski-fokus

Lažni identitet 10. svjetskog ubojice

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više