Đuro Pucar Stari i staro-subnorovac Žarko Puhovski

Slijednica SUBNOR-a bila je JNA, a nakon Rankovića došao je Đuro Pucar Stari

"Jedino je u SUBNOR-u bio običaj da kad drug Đuro Pucar Stari koji je bio predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a ima konferenciju za novinare, novinari stoje, a on sjedi. I kad je Tito imao konferenciju su sjedili. I novinari i on. Sada u šatoru svi novinari stoje, a oni sjede kao neka vrsta posljednjeg suda. Nisu uglavnom invalidi, na zadnjoj su bila dva invalida i četvero neinvalida", rekao je Žarko Puhovski, veteren antihrvatske borbe s Filozofskog fakulteta (www.direktno.hr, 5. travnja 2015. za Uskrs). Laže veteran s Filozofije PuhovskiStari- konferencija za novinare današnjega tipa za Đure Pucara Starog nije bilo – bila su uglavnom priopćenja TANJUGA. Ukoliko se doista kadgod i dogodilo da novinari pred kakvim Pucarom stoje, bili su to podobni plaćenici – isplatilo im se i stajati.

Od Ace Rankovića, preko Đure Pucara Starog do Žarka Puhovskog Starog II.

Titine konferencije? Ma dajte: On je svoje govorio kad je htio, gdje je htio i bez dodatnih podpitanja. Obraćao se svojim istomišljenicima, a onda je išlo u javnost – nešto od toga. Nitko tada nije ni „sjedio“ ni „stajao“ – svi su samo slušali i držali jezik za zubima, ne na „konferenciji“ već u državi. Jedan među onima, koji je cijelu Hrvatsku na filozofskog finjaka i lijevoga lažnjaka tjerao, od 1968. pa do danas – da drži jezik za zubima, ni sjedećki ni stoječki, već na koljenima, bio je i „filozof“ Žarko Puhovski.

Promašene, mrziteljske, usporedbe domovinaca sa SUBNORJ-om

Sad bi veteran takve borbe, u biti staro subnorovske, Puhovski Stari, ustao Đuru Glogoškog da za govornicom u zraku – stoji! A i to je moguće kako u paleo(starom) tako i u neototalitarizmu koji nas pritišće:  Novinari i „filozofi“ štakoraši sjede i bilježe – a Đuro Glogoški stoji za govornicom. Stajao bi njima Đuro, samo da se malo vrijeme „popravi“. Dere ih donekle ovo „globalno zatopljenje“, al' da, i kad, zahladi… Usporedba sadašnjih veteranskih udruga s ondašnjim SUBNORJ-em – višestruko je besmislena, promašena i mrziteljska konstrukcija. Riječ je o dvije organizacije u dvije različite države, u dva potpuno različita sustava. Tada je bila jedna veteranska, boračka organizacija, pod kontrolom Partije, a nekada u Hrvatskoj naročito poslije 1971. i obrnuto! Danas ih ima na desetke iz isto toliko stranaka.

Predsjednici SUBNORJ-a bili su Aleksandar Ranković Leka do 1963., a Đuro Pucar Stari od 1963. do 1969. Za njih je važnije da se pod njima „ležalo“ – a ne samo stajalo. Vrijeme proteklo od Đure Pucara Starog do danas mjeri se u stotinama godina, s obzirom na razvoj samo znanosti i tehnologije… itd. Posebna bezobraština skrivena u ovoj usporedbi je u sljedećem: slijednica Đure Pucara Starog, i onog „prvog“ „Starog“, i SUBNORJ-a, bila je JNA, Puhovskom i mladom i Starom posebno draga kasnih osamdesetih – koja je postala udarna „pesnica“ srpskog nacional-socijalizma i Đuru Glogoškog i drugove učinila stopostotnim invalidima, te tako krvnički „potaknula“ čak i stvaranje njihovih udruga. SUBNORJ je bio jedno od zmijskih gnijezda gdje se takvo čudovište njegovalo. To je, dakle, ta ključna „dodirna točka“ SUBNORJ-a i domovinskih veteranskih udruga u doslovnom smislu – u „dodiru“ s oružjem.

Inače u današnje vrijeme, kad novinari imaju takvu tehniku za snimanje cijelog događaja – konferencije, od kojih neki njezini uređaji čak zahtijevaju i stajanje (kamere) a druge mogu držati po džepovima – olovka im ne treba, ni prije ni poslije – samo ostarjeli totalitaristički umovi i mutikaše ovakvo pitanje uopće mogu i postavljati – osim, dakako, iz najnižih, štakoraških strasti mržnje. Na koju se „pale“ i od koje žive. Nego, usputno, nagradno pitanje: Koliko su ovakvi  veterani s Filozofije i drugih društvenih vakukteta proizveli mentalnih invalida samo gazeći činjenice, a da ideologiju čak i zanemarimo?

Mato Dretvić Filakov