LAŽ NA LAŽ – Osnivanje Ustaškog oslobodilačkog pokreta (6)

Svi su oni čistili teren od Hrvata

Na masovne progone, batinanja, zatvaranja, razne druge oblike velikosrpskih nasilja i učestala ubojstva, a posebna kulminacija je nastala nakon ubojstva Stjepana Radića i drugih poslanika, kao jedan od odgovora Hrvata došlo je 1929. godine do osnivanja „Ustaša – hrvatskih oslobodilački pokret“, s dr. Antom Pavelićem na čelu, s ciljem stvaranja samostalne i neovisne hrvatske države. Jedini cilj ustaškog pokreta je bio uspostava hrvatske države i njena nezavisnost i njezina obrana od velikosrpskog jarma. Dakle, ustaški pokret nastao je prije njemačkog nacizma i talijanskog fašizma na našim prostorima.

Ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928.

Godine 1945. ponovno sva vlast u rukama velikosrpskih ideologa. Za razdoblje Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji i Hrvatskoj mogli bi naglasiti da je od strane ustaša osnovana Nezavisna Država Hrvatska. S druge strane velikosrbi i komunisti su se zajedno borili za novu Jugoslaviju – Veliku Srbiju. Bitne tri karakteristike tog razdoblja:

– Intenzivira četničko klanje svega što nije srpsko, od istočne Bosne sve do Like,

– Donose se AVNOJ-ske i ZAVNOJ-ske odluke kao zakonska podloga za osnivanje nove Jugoslavije,

– Fizičko preuzimanje vlasti od strane velikosrpskih ideologa. Za to imamo dva važna događaja:

a) u rujnu 1943., nakon pada Italije, Englezi da bi zaštitili četništvo traže od Tite da ih abolira i primi u svoje redove, a oni će Titi pomagati u naoružanju. Tito bezuvjetno abolira četnike koji zadržavaju činove koje su zaradili klanjem Hrvata. Kokardu stavljaju u džepove, a na šajkače crvenu zvijezdu petokraku simbolu ljubavi i dobrote, kako jednom kaže Ivo Josipović i u Kninu. Dakle, znakove na kapama, a ideologija u glavama ostaje ista, a rezultate smo vidjeli tijekom rata i po završetku rata u Bleiburgu i križnim putovima;

b) U dogovoru s Titom, srpski generali vrše reorganizaciju armije tako što umjesto dotadašnjih republičkih Štabova, i Glavnog štaba JA, osnivaju četiri Jugoslavenske armije sa Generalštabom u Beogradu. Sva četiri komandanta tih armija su velikosrbi: Peko Dapčević, Koča Popović, Kosta Nađ i Petar Drapšin. Politički komesari armija su također velikosrpski ideolozi. To je dan kada je sva vlast prešla u ruke ideoloških slijednika onih koji su vladali od 1918. do 1941.

Iza toga slijedi „čišćenje“ Hrvatske, kako reče Josip Manolić da oni nisu 1945. ubijali već su čistili teren. Dokaz za „čišćenje“ Hrvatske je depeša upućena svim komandantima koja glasi: „prolaskom naših jedinica kroz hrvatska sela i gradove ne smije biti zarobljeni“. Jasna poruka, likvidiraj sve sumnjivo i nepoćudno. Iza toga slijede masovne likvidacije na Bleiburg i križni putovi, koji za hrvatski narod, s različitim intenzitetom i oblikom  traju sve do 1990. godine.

(Nastavak slijedi)

Ivan Runje