Anno Domini 1573. Proždirem danas taj licemjerni crveni grah jedem ja njega, još gladnije on mene jede a što ću već sutra jesti, nije me više strah žuči je dovoljno za toliko ogladnjele bijede. U zavjetrini negdje daleko od nas i graha vlastela ražnjeve veže, toroču dame i sluge, što sutra će biti, što jesti i piti, nema straha znaju predobro oni kako oguliti druge. Pajcek se peče, pivce rijekom teče, halabuka; plesat će se, cmakat, cure će cvrčat' k'o laste. Ne smijem misliti na dijete koje gladno čeka učiti čekati mora, dok vučja glad mu naraste, dok okupi sav čopor podivljalih od bijede, dok očnjaci mu snažni za živo meso budu, i ne bude jela kojim bližnji svoj se jede dok zločince preda Božjem pravednome sudu. Mate Sušac, 27. IV. 2015.