BOKA – Svjedoci su: dz, đ, ś i ź (6)

Śutra dođi u dzoru i ponesi śekiru…

Od Neretve do Bojane nikad i ne smrkne i ne svane a da se ne osjete nakane i razdjela i podjela/ u povijesti djela i nedjela osvajačka krv je uzavrela pitomi narod utonuo u naplavinu vlastite nesreće/ više se nigdje i ne sreće itko tko o ičem išta zna.

Zovješe dzora dan pjeva dubrovački pjesnik u prolitju i cvitju/  Djore i Gjuro slave Đurđevdan/ kad nego u neđeju/ galeb je iźjeo goluba pošto je na nj sletio pa ga ubio vazda jači slabijeg/ śutra je jučer prekośutra aśekira nikad ne svira nego samo udari/ nas je udrila nevera s istoka i sa sjevera/ i nevera i nevjera svakoga tjera vjerovati da njegovo je samo njegovo/  a naše je zajedničko slovo i dz i đ i ś i ź/ ma kako se zvalo i pisalo u nekada jednomu narodu i u istomu rodu i porodu od Neretve do Bojane/ moja baba Primorka i ona baba Crnogorka iz onoga sela kraj Skadra i druga baba Konavoka – sve su isto kazivale/ śutra dođi u dzoru i ponesi śekiru/ uzmi štogođ za iźesti jer idemo doje u poje đe rabota more potrajat i prośutra do dzore

Vojislav* je sve shvatio iz lažnih knjiga vratio kormilo u narodski položaj/ Crveni Hrvati pa Dukljalni pa Zećani pa Crnogorci/ Crmnica i crljenica a oživjela zjenica užiže crmno u crnom/crmno je ujedno i  crno i crveno te svakako njeno/ ali Hrvati su osvajačima crvena krpa i u zaborav ih se trpa i kada nijesu crveni/ nije tako i meni niti ikomu razumnu/  suvremeni narodi i države i njihovi vijećnici i državnici sebe kada slave rado zaborave da postoje svjedoci: dz đ  ś i ź/ Crnogorci su ih sačuvali Hrvati ne/ osim u pučkomu govoru**/ to sve zahvaljujući bečkim špijunima/ vucima u gaju i hrvatskim i srpskim/ ali što s tim/ tek da se zna/ možda s manje zla sve bude biti bilo/ ili se stihu tek prisnilo/ kada čin prijeđe u pričin a pričin u čin i istina se prometne u zločin/ tad pričin zajaši čin/ odgalopiraju oba bezglavi

*Akademik Vojislav P. Nikčević (Stubica, Nikšić, 1935.- Beograd, 2007.) crnogorski jezikoslovac, studirao i doktorirao u Zagrebu, glasove  dz, đ, ś i ź utjelovljuje u suvremeni crnogorski jezik koji je on i utemeljio, napisavši mu slovnicu i pravopis, u ćiriličnomu i latiničnomu  pismu, kao i povijest  crnogorskoga jezika.

** Uz moju malenkost ponekada, u hrvatskoj književnosti ove grafeme (dz, ś  i ź, đ se koristi na drugi način)  koji su kao fonemi u govorima jugoistoka Hrvatske još uvijek živi, piše i Antun Švago, pjesnik i novinar, u pučko-filozofskoj kolumni „Mato Mali i Pero Njiov“, trenutno najboljoj  u Hrvatskoj („Glas Grada“, glasilo Dubrovačko-neretljanske županije).

(Nastavak slijedi)

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.