Hrvatski Fokus
Feljtoni

Ivan Franjo Jukić i bošnjaštvo (2)

Natenane na oko 20 stranica se opisuju zulumi, nepravde, bjegunci, nepravedni suci i muftije…

 

Drugi broj “Bosanskog prijatelja” posvećen je “svietlomu gospodaru

Omer paši, carsko turskomu muširu, seraskeru od ciele rumelinsko (Rumelija je europski dio carevine, od riječi Rum za Rim) bosanske vojske, vitezu raznih turskih redovah i carsko ruskog sv Ane prve klase.” Omer (Mićo) Latas je rodom iz Plaškoga u Hrvatskoj).

U znak dubokog poštovanja ovo dielo ponizno prikazuje pisaoc.

Nakon što neumjereno hvali junaka Omer pašu i njegova postignuća fra Jukić kaže “svietlom gospodaru” da “junačtvom i kriepostju znadoste svladati i carske svoje neprijatelje; to dobro znadu carski odpadnici Sirianci, Drusi (Druzi), Arnauti (Albanci), Kurdi i najnovije oholi Bošnjaci (!, čudno bratstvo i jedinstvo fra Ivane), što će reći Vaša hrabra desnica i visoki um.”

“Vašu mudrost s kojom bosansku bunu svladaste … će u poviestnici uviek znatno biti i ostati… al je još mnogo veće naše ufanje” da će zastupati bosansku raju i njene interese na sultanovom dvoru.

“To se mi od Vas nadamo da ćete Vaše slavodobitne pobiede nakititi s novim dielima reformacie turskog carstva, da ćete Vi institucie od cara svojim podložnicima date u život dovesti, i da će Vašim mudrim nastojanjem tursko carstvo u predjašnje cvatuće stanje opet doći; samo Vas Bog svemoguću na mnogo godina poživio!” ponizni sluga I. F. Jukić franciskan (franjevac) bosanski

A junačina Omer (Mićo) paša lijepo našega fratra poslao u Carigrad da bude što dalje od Bosne pod prismotrom.

Ulagivanje

Slijedi ulagivačka Slavodobitnica svietlomu gospodaru Omer paši prikazana miesto sviuh kristjanah u Bosni prigodom srietno nadvladane bune bosanske. Od I. F. Jukića i Ljub. Martića franciskanah bosanskih.

U stilu guslarske pjesme obraća se sultan Omer paši: “Omer pašo moja lalo prava”, navodeći da su se svi krajevi pokorili sultanu samo Bosna “ne zna za me gospodara, Gospodara Padišaha svoga, 

Sve mi gazi biele fermane (ukaze), Bošnjaci se asi (obijesni) učinili, Zulum čine, ne more se gore, Jadnu raju kraju pritjeraše, Sva mi ode u prosjake raja, Pa kol’ko je u Bosni begovah, Toliko je pašah i vezirah (tj. ponašaju se kao da su visoki upravitelji paše i veziri), Svaki svojoj zapovieda glavi, Pa sve rade što je njima drago.”

Sultan tobož nalaže Omer paši da se Bošnjaci prođu svoga jogunluka, nek slušaju mene gospodara koji sam im i otac i majka.

Ako ne poslušaju tada neka topovi, barut i barjaci krenu i: “pofataj (pohvataj) mi zulumćare (zlosilnike) ljute, uzmi nizam (vojnike regrute) od te Bosne klete.”

Nadugačko i zlurado opisuje se pobjeda Omer paše nad Bošnjacima;

“Bošnjak viče jao moja majko! A od majke tu pomoći nejma, Niti ag je tuda slala majka”

Natenane na oko 20 stranica se opisuju zulumi, nepravde, bjegunci, nepravedni suci i muftije itd.

Dovršava se: “Omer paši carsku Seraskeru, Da mu Bog da što želi od njega, Duga vieka i ugodna zdravlja, Dobru srieću i mejdan (mejdan, tj. megdan znači bitka, iako je turska riječ za livadu) junački, Britkoj sablji i desnici ruci … Mio bio u devletu (carstvu) sjajnu, pa siedio za vieka svoga, uz kolieno cara čestitoga!

Njegovo će ime spominjati Kud god prođe puci i narodi Dok je žarka na nebu sunašca Zdrav nam bio i dugo živio!!!”

“Probudi se ucviljena rajo Grozne suze tari od očiuh, Slavu podaj Bogu velikomu A na zemlji caru čestitomu”

Treći broj Bosanskoga prijatelja tiskan je 1861. g.  kod A. Jakića u Zagrebu troškom Matice ilirske.

Na tračkom poluotoku živi u više pokrajinah narod iste s nami krvi i jezika tvrdi autor. Baš da smo istoga jezika i nismo (iako slavenski govor razumijemo jasno), krvi još manje. (jer iako slavenskoga jezika u drugom smo okruženju)

“Ako dakle tudjinci i izdalji srodnici vriednim scieniše svoju pozornost svratjati na te zemlje, što da reknem od nas Jugoslavjanah(!!!), kojim su ono bratja rodjena?”

Broj 3 Prijatelja bosanskoga donosi nastavak zemljopisa fra Jukićeva.

“Srblji i Hrvati stanuju oko međe hercegovačke i crnogorske, anime u nahiji (upravna jedinica) bielopoljskoj (Bijelo Polje na Sandžaku, ne kod Mostara),… manjim brojem u skadarskoj, leškoj i barskoj (grad Bar u današnjoj Crnoj Gori, op., T.T.); u kojoj posljednjoj katolici se nazivaju Hrvati. (bilo bi zanimljivo znati kako su barski muslimani nazivali sebe i svoj jezik. Skrećem pažnju na ostatke ikavice u govoru starinaca, podgoričkih muslimana op., T.T.)

Na strani 14 naziva Jukić Hrvatima katolike kod Prizrena, Kosovo. Janjevo gdje žive Hrvati nije kod Prizrena, pa me čudi ta netočnost.

Daje niz vrlo zanimljivih podataka o Albaniji, Kosovu, Crnoj Gori.

Spominje Janjevo, “varoš kod Ibra na kraju Kosova, na podnožju rožajske planine; ima do 2.000 stanovnikah, većom starinom katolikah koji se Hrvati zovu, ljudi pobožni, dobri kujundžije (kovači) i puškari, koji svoje rukotvorje raznose po obližnjih pokrajinah Turske.

Spada pod nahiu prištinsku i od Prištine je udaljeno 2 sata.

Spominje i mjesto koje se zove Crna Gora gdje žive katolici, koji povremeno (po potrebi) glume muslimane (ljaramani!). Očito je mislio na kosovske Hrvate na jugoistoku Kosova na sjevernim padinama skopske Crne Gore u Letnici, Vrnovokolu, Vrnezu, Binaću, Šašarama, Perutinoviću, Zagrađu, Podridu… Ova mjesta potpadaju pod općnu Vitinu.

(Svršetak u sljedećem broju)

Teo Trostmann

Povezane objave

Povijest Novoga svjetskog poredka (4)

HF

Sjećanja pomorca Ilije Perušine (2)

hrvatski-fokus

Zašto tehnologija favorizira tiraniju (2)

hrvatski-fokus

LAŽ NA LAŽ – Negativne aktivnosti Ive Sanadera (15)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više