Kako je Halid Čaušević pisao tijekom NDH
NOVINSTVO HRVATSKIH MUSLIMANA U PROŠLOSTI (1)
Halid Čaušević, „Osvit“, Sarajevo, broj 2 – 1. ožujka 1942.
Razmatrati razvitak muslimanskog novinstva od njegovih prvih početaka do danas, znači pratiti nerazmjeran i mučan razvoj kulturnog, političkog, društvenog i nacionalnog života hrvatskih muslimana kroz ovih nekoliko zadnjih decenija, možda najtežih u povijesti muslimanskog elementa Herceg-Bosne. Dok prelistavamo muslimanske novine, koje su u zadnjih sedam desetljeća ugledale svjetlo dana u Bosni i Hercegovini, redaju se pred našim očima sad blijede i bezbojne, a sad opet do skrajnosti jasne slike teškog i polaganog kulturnog uspinjanja i društvenog padanja hrvatskih muslimana. Požutjeli listovi pojedinih muslimanskih tjednika i časopisa (muslimani do danas nemaju dnevnika!) — ti nijemi svjedoci najmučnijeg perioda bos. herc. povijesti — pričaju nam o onom naelektriziranom dobu pred okupaciju, o psihološkom slomu i letargiji, koja obuze hrvatske muslimane nakon 1878.; govore nam o žučnoj političkoj borbi u prvom desetljeću novog stoljeća, da nas nakon četiri godišnje šutnje uvedu 1918. u novu epohu tmurnih zbivanja i događaja, u epohu, u kojoj muslimani vode očajnu borbu za goli život i obstanak u ovom kutu Europe sve do današnjeg dana.
No, zadatak štampe nije samo u tome, da ona bude obični kroničar životnih pojava jedne društvene ili regionalne skupine, nego ujedno i njihov upravljač (regulator). Međutim, muslimanska štampa koliko god je, kako vidimo, izvršavala prvi dio svoje zadaće, toliko je i zanemarivala drugi. Ona, naime, nije nikada bila istinski regulator društvenog života onih, kojima je bila namijenjena, ona nije nikada išla pred masama, vršeći blagotvorni utjecaj na njih, nego uvijek iza masa, podpirujući sitne nagone i udovoljavajući strastima malograđana. Ovo naročito vrijedi za političke listove, kojima na polju političkog i nacionalnog odgajanja širokih slojeva ne možemo pripisati, sve do u najnovije doba, bilo kakvu veću pozitivnu ulogu.
U ovakovim prilikama jedino muslimanski kulturno-beletristički časopisi (Behar, Biser, Tarik, Novi Behar i dr.) — nošeni mladenačkim idealizmom svojih izdavača i urednika — ostavljaju iza sebe vidan trag. Svojem uspješnom akcijom na prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom pridizanju hrvatskog muslimanskog elementa, ovi listovi zauzimaju prvo mjesto u muslimanskoj kulturnoj povijesti uopće, a u povijesti muslimanskog novinstva napose.
