SOLUS CATHOLICUS – Provokacija

Na udaru smo sve većeg terora ljevičarskih ekstremista

Kada se dogodi da vas neTko provocira verbalno ili fizički, sasvim je jasno da ćete na temelju nekog naravnog zakona koji je utkan u vaše biće reagirati i pokušati što god je moguće više efikasnije odgovoriti na tu provokaciju, osobito u onom trenutku kada se vrijeđa ono što volite ili do čega vam je stalo. Bez obzira što je provokacija sastavni dio netrpeljivosti ili prezira prema objektu kome je ona usmjerena, mislim da je važno da se na tu provokaciju nastoji što god je moguće manje odgovarati ili je pokušati ignorirati. Ovo se može primijeniti i u kontekstu provokacije koja se dogodila prije nekoliko dana, a to je „osvanuće“ zastave duginih boja od strane gay aktivističkog podzemlja ispred zgrade Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Ali smatram da je ovo što se dogodilo tek jedna vrsta uvertire u ono što nas uskoro čeka po pitanju odnosa kršćanstva i radikalne antikršćanske gay aktivističke bulumente.

Svibanj je mjesec u kojem su se pojedinci iz društvenog i političkog života našli na sasvim visokoj razini kolektivnog ludila, a ona se sastoji u trajanju mentalnog a Drugog svjetskog rata u hrvatskom društvu i narodu. Ustaše i partizani. Bleiburg i Jasenovac. Nalazimo se pred sve većim terorom ljevičarskih ekstremista koji potpuno nisko verbalno vrijeđaju, napadaju, etiketiraju i kada bi mogli, gotovo sam uvjeren da bi smaknuli po kratkom postupku svoje neistomišljenike, isto kao i njihovi mentalni ili fizički predci 1945. godine. Međutim, sada nas čeka lipanj. Mjesec u kojem će gay aktivisti na liniji svojih istomišljenika po pitanju političkih stavova koji su pretežno i antihrvatski, ali i antikatolički nastaviti terorizirati naciju sa svojim „pravima.“ Slično kako su razni totalitarni sustavi organizirali svoje marševe i tako pokušali pokazivati svoju nadmoć nad eventulanim neprijateljima, tako ćemo biti svjedoci onoga što se događalo i predhodnih godina.

Na ulicama nekih hrvatskih gradova vijorit će se zastave duginih boja, provocirat će ispred zagrebačke katedrale, odašiljat će se poruke kao što su: „Gorjet ćete klerofašisti“ ili „Ubij popove, pasje skotove“ ili „Gay je ok“ i razni drugi govori mržnje i netrpeljivosti prema neistomišljenicima, a osobito prema kršćanima. Međutim, ono što najviše zabrinjava nisu čak ni takvi uzvici, nije čak ni provokacija sa duginom zastavom ispred zgrade HBK, nego što mnogi pojedinci, ali i grupacije ljevičarsko-antikatoličkog usmjerenja odobravaju takav način komunikacije sa Crkvom. Oni će prosipati netrpeljivost prema Crkvi time što će ju prozivati za mržnju, a zapravo se suptilno služe zamjenom teza, jer su oni ti koji šire mržnju prema Crkvi i kršćanima. Demokracija je i svatko ima pravo izreći svoje mišljenje po pitanju raznih društvenih tema, pa tako i po pitanju gay populacije i aktivizma. Moje je demokratsko pravo da se sa kršćanskog stajališta sa gay aktivizmom i ponašanjem ne slažem. Što naravno nije znak da mrzim osobu koja je zahvaćena tom sklonošću. Čak dapače!

Zašto bih ja nekoga mrzio ako ga moj Učitelj Isus voli? Međutim, problem je što je gay osoba koja paradira ulicama hrvatskih gradova i izvikuje govor mržnje netolerantna prema meni koji imam drugačije mišljenje i satrla bi me kada bi to mogla. A Bogu hvala imam i iskustva u polemici s njima i znam njihove napade i niske udarce koji su zločesti, podmukli i proizlaze iz ranjene duše i srca, ali svjedoče i to da je takvim ljudima potrebna pomoć da se izliječe od mržnje kojom je prožeta njihova egzistencija. Upravo takvim osobama koje nas mrze, koje izvikuju po ulicama da smo zatucani, da nas treba ubiti, da ćemo gorjeti, da smo klerofašisti treba pokazati ljubav molitvom i strpljivšću i to istom molitvom i obazrivošću kakvu je imao Isus prema grešnicima. To je jedini pravi put. Ne treba se zlom boriti protiv zla, niti mržnjom protiv mržnje, nego ljubavlju se može nadvladati zlo. U tom kontekstu se treba oboružati duhovnim oružjem evanđelja, voditi bitku ljubavi i već sada se pripremati za još naporniji lipanj, iza napornog ideološkog svibnja.

Pavle Primorac