Mesić je izveo dva državna udara: 1994. i 2000. godine
Napalo „doživotnoga“ pismom s bijelim prahom naatresi u „kupleraju“. I „doživotni“ i „seronja“ se u „kupleraju“, ha premro od straha. Ovo pod navodnicima su citati iz njegova vokabulara. Taman posla. Od straha on samo nakratko zijeva, a ustvari se sprda sa svima vama/nama. Zijevajući, onako postrance, držeći se još jednom rukom za nos, da nitko ne čuje glasan kikot. Hi, hi, hi, ha, ha, drugom za trbuh, da mu od smijeha ne odleti. A u džepić čekić (od ček) koji se usput izgubi. Kaže ovih dana i njegov vjerovnik, jett-seter(!) iz Slovenije kako je „doživotni“ bonvivan, bohem, ne razumije se u „biznis“ pa ne vraća dugove. Prvo priča u mediji „finoj“ kako je „doživotni“ taj i takav, nevraćajući dugove, a onda ga napalo s prahom. Slučajnost, medijska?
Ubrzo se ispostavilo kako je prah samo bijel. Zamršena priča, joj. Prozirna, „transparentna“ da bi ju pro-vidjeli i Josip Kregar i cijela Transparentna internacionala, Soroseva udruga, i ne znam tko sve još ne… Samo nisu prema njoj usmjereni. Tako nam taj nastavlja bacati prašinu u oči – prah je naime dokaz ovdje puzećeg „državnog udara“ kojega je vidio on (Ivo Jospović i Vesna Pusić i još neki) jer i on je ta „doživotna država“. Prvo „udaraju“ stopostotni invalidi Domovinskog rata, a sada netko još šalje i bijelu prašinu na „doživotnu državu“.
Mesić je inače stručnjak za državni udar – naudarao se Hrvatske i ohoho. Prvi je državni udar, skoro uspjeli, s Jožom Manolićem upriličio davne 1994., usred agresorskog rata i okupacije trećine Hrvatske, izravno iz Hrvatskoga sabora. Skoro uspije. Za malo. Da je uspio možda bi nam čak Šešelj bio guverner, a za Stipu i Jožu bi se valjda našao neki poslić. Njegovo „udaranje“ na Predsjednika Tuđmana, ruganje i ponižavanje te dilanje državnih zapisa i nije ništa drugo nego – udar na državu. Svojedobno umirovljenje hrvatskih generala – branitelja i osloboditelja – također je bio državni udar. Jer, obzglaviti vojsku jednako je ustvari gore nego ju razoružati. Naudarao se još Hrvatske, stručan je dakle za „državni udar“. Još kad ga pogladi „fina medija“ iz Hrvatske, nema mu kraja – ne zaustavlja se od Libije do srednjoazijskih referendumskih doživotnih predsjedničkih kraljevina.
Kupleraj zatvoriti, apanažu ukinuti
Kakvo je u slučaju „doživotnoga“ iz „kupleraja“ trajno rješenje? Prosto da jednostavnije ne može biti. Prvo s njim van iz „kupleraja“, ukida se ured, skupa sa šeficom (znači plaćamo ih više!) i savjetnicima, zatim se ukida doživotna apanaža, a njegova „državnička“ atresa briše iz „obične“ pošte koja još uvijek putuje kao diližansom pa do njega ne će moći ni stići nikakav „prah“ niti će nas oni – sad su se već umnožili (Pusić, Milanović, sve se „praši“) – moći medijski zaprašivati k'o komarce. Neka ima kao „doživotni“ elektroničku poštu, ali s njom ne može putovati antraks. Osim toga na toj „pošti“se vidi svaki „ustaša“ koji ga „hoće“, pa policajac Ranko po tome može postupiti i s njim; recimo u ludnicu. Ako hoće. Umjesto „kupleraja“ svim, kako smo već pisali, izbranim predsjednicima, bivšim predsjednicima Hrvatskoga sabora i Vlade, Vrhovnog i Ustavnog suda, načelnicima Glavnog stožera, umirovljenim generalima i admiralima, Državnim odvjetnicima, ministrima… treba osigurati neki zajednički prostor, ured, tajnice, kavu sokove…
Druženje, međusobno i s građanima, politika, bela, šah (koji znaju) što već, hoće „lobiranje“… I, možda, najvažnije: mjesto i servis im za pisanje memoara, sređivanje građe s kojom raspolažu, a koristila bi povjesničarima, kako bi se zaustavili takvi lažnjaci… Jedna adresa, jedan sigurnosni problem, osim ostaloga, a manje košta. A ne da nas jedan bivši prži u mozak već godinama i kao umirovljenik iz „kupleraja“ uz pomoć medije iz Hrvatske.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više