MAJKO, TKO SU ONI?

S rodne grude

 

 

Neki bi htjeli zanijekat mi pravo,

Jer kažu: Zašto s rodne grude ode?

Najljepšu mladost tuđini je dao,

S tuđe je njive uživao plode.

 

Ne znaju kako s tuđinom se nosih,

Jer gorki plodi u tuđini zriju,

Sva poniženja, koja za Te snosih

Suzam su prala moju Kalvariju.

Zato se pitam, Majko,tko su oni,

Da sude nama i sa kojim pravom?

Čije su sluge i čiji poltroni,

Pomutna uma, zaražena slavom?

 

Sad spočitno nam prozivnicam mašu:

Da nismo vrijedni Tvojima se zvati,

Da smo tuđini dali ljubav našu,

Da ne možeš nam više biti Mati.

 

Mnogi Te sada hvalospjevim kite,

A nekada su nijekali Ti ime

I sve u službi Partije i Tite,

Pjevali ode i slagali rime.

 

Očeve naše bacaše u jame,

Iako ništa nisu bili krivi.

Niti se za to kaju nit se srame

I još im žao, da smo i mi živi.

 

Stog,neka znaju sluge i poltroni,

Koji su vikli po rupam se kriti,

Da kraj se bliži i petoj koloni

I nema rupe, gdje se mogu skriti.

 

Dok tuđim morem brod života plovi,

Naša je duša do groba Ti vjerna,

U Tvome njedru svi su naši snovi,

U svakoj česti ljubav neizmjerna.

 

Gdje god da bili,mi smo Tvoja djeca,

Bez Tvoje sreće ni mi sretni nismo.

U Tvojoj boli naše srce jeca,

U Tvojoj patnji i mi nesretni smo.

 

Žarko Dugandžić