Napad je najbolja obrana

Manolić se boji lustracije. Čuva se sebe, a Mesić svoga oca

Gospodin ili drug (kako kome odgovara), Josip Manolić optužuje predsjednika Tomislava Karamarka da je bio doušnik Udbe, a danas traži lustraciju. Naime, gospodina Manolića zasmetali su sve učestaliji istupi vodstva HDZ-a koji pozivaju na lustraciju. Manolić kaže da to nikad nije bila Tuđmanova politika, a to traži vodstvo HDZ-a, kad mu je na čelu Tomislav Karamarko nekadašnji doušnik Udbe. Zbog toga smatra da je licemjerno da upravo Karamarko poziva na lustraciju.

Da je provedena lustracija, ne bi ova "trojka" bila u Saboru

Da je to tako Manolić ima svjedoka Stipu Mesića jednog od istaknutijih hrvatskih domoljuba. Da je Stipe Mesić veliki hrvatski domoljub to je dokazao kada je kao predsjednik RH, umirovio sedam aktivnih hrvatskih generala proizašlih iz Domovinskog rata u čije je domoljublje na vrijeme posumnjao. Naime, tih sedam generala napisali su nekakvo pismo u kojem su tada izrazili svoje nezadovoljstvo s trenutačnim političkim stanjem u Hrvatskoj, na čelu kojeg je bio Stipe Mesić kao predsjednik. Onoga koji je mogao posumnjati u Stipu Mesića i njegovu odanost Hrvatskoj, trebalo je smijeniti zbog širenja dezinformacija i laži. O Mesićevoj odanosti Republici Hrvatskoj mogli su posvjedočiti mnogi domaći i međunarodni političari i državnici, kao na primjer Carl Bildt, lord David Owen te Carla del Ponte poznata međunarodna pravnica i tužiteljica Međunarodnog suda u Haagu. Za Mesića može garantirati i šef jugoslavenskog KOS-a general Aleksandar Vasiljević koji kaže da je s Mesićem surađivao dok je Mesić bio član Predsjedništva SFRJ, i s njim je imao oko dvadeset sastanaka. Stipe Mesić, kao čuvar bratstva i jedinstva naših naroda, obavještavao je Vasiljevića kako se Hrvatska ilegalno naoružava. Dalje, Manolić kaže da se on, Manolić, i Tuđman nikad nisu sporili oko dva pitanja, a to su antifašizam i pomirba. Upravo zbog toga imao je potrebu reagirati na sve učestalije istupe vodstva HDZ-a koji poziva na lustraciju.

Zbog čega i komu je lustracija problematična?

Ako lustracija znači nekakvo čišćenje od onog što ne valja, zašto bi to u krajnjem trebalo smetati i Manolića, Mesića i ostalih ljubitelja Tita i njegovog jednoumnog režima bratstva i jedinstva. Ako smo vidjeli da je Mesić, kao predsjednik RH, prvi izvršio lustraciju sumnjivih hrvatskih generala. Možda ti HDZ-ovci traže neku ISTINU, pa zašto bi lustracija i istina nekog smetala. Na to bi Milan Bandić rekao, pustimo institucije neka rade svoj posao, pa tako bi Manolić i ostali trebali pustiti institucije, u ovom slučaju stvarne hrvatske povjesničare, neka odrade ono što je normalno u svim demokratskim državama Europe. Ja mislim da bi to podržali i najbolji pravni stručnjaci za ustavno pravo iz krugova Milanovićeva kabineta.

Kada HDZ-ovci traže lustraciju, možda oni misle da se istraže sudionici zločina Bleiburga, križnih putova, a posebno zvjerstava u Hudoj jami, rudarskom oknu Barbara. To se sigurno ne odnosi ni na Manolića ni na Stipu Mesića. Naime, Manolić je bio šef Udbe u Bjelovaru. Tamo se nisu likvidirali nevini ljudi, kako Manolić kaže, oni su samo „čistili“ teren (Hrvatsko slovo, 28. kolovoza 2009.).

Što se tiče Stipe Mesića on nije mogao vršiti zločine na Bleibugu i križnim putovima i Hudoj jami jer je 1945. godine bio maloljetan imao je samo jedanaest godina. I njegov otac Joso zvani Tovariš nije bio na Bleiburgu, on je kao i Manolić „čistio“ teren u Orahovici i okolici. O tom „čišćenju“ terena koje je provodio drug Tovariš piše Orahovčanin Matija Pokrivka, pa navodi 74 imena i prezimena Orahovčana koje o Tovariš „očistio“. Naime, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava došla je do popisa na kojem su 74 osobe iz Orahovice koje su partizani odveli iz njihovih domova i koji se nikad nisu vratili, jer ljudi su valjda zalutali. Ako su ljudi zalutali to nisu zločini, s tim će se složiti i Vesna Teršelić i Zoran Pusić. U to poratno vrijeme, Tovariš je bio predsjednik Narodnooslobodilačkog odbora, zapravo partizanski politički komesar za osječku oblast, s tim da se on svojom radom koncentrirao na područje od Našica do Voćina. Bez njegovog znanja ništa se nije događalo niti se moglo dogoditi. On je odgovoran za to što su mnogi zalutali pa se nisu znali vratiti svojoj obitelji. Jasno da Stipe kao sin nije odgovoran za ono što mu je bio ili radio otac, kako kaže Ivan Zvonimir Čičak. Međutim, Stipe Mesić podržava tu politiku bratstva i jedinstva naših naroda i druga Tita, u kojoj se mnogi nisu snašli pa su lutali i zalutali da se nisu vratili svojoj obitelji. Zbog tog lutanja i Stipe se, kao predsjednik RH, aktivno uključio u program detuđmanizacije samostalne Hrvatske skupa sa Manolićem, Ivom Josipovićem, Vesnom i Zoranom Pusićem, Slavkom i Ivom Goldstein i ostalim oligarhima i ideolozima SDP-ove koalicije (Hrvatski list, 22. listopada 2009.).

Ivan Runje