Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Vulinov politički terorizam je odraz politike aktualne vlasti

Šutnja znači slaganje s izrečenim

 
 
Srbijanski ministar Aleksandar Vulin od prije je poznat hrvatskoj političkoj eliti po svojim nakaradnim izjavama o Oluji i Anti Gotovini kao ustaškom generalu pa ga organizator 'Šaranove Jame' nije ni trebao/smio pozvati na ovaj politički dernek na Jadovnom. Očito je pozvan upravo stoga da javno vrijeđa hrvatske svetinje i hrvatski narod što je i uradio. Pozvan je dakle namjerno, tim više kad se zna da je jedan od glavnih 'barjaktara' antihrvatske kampanje etički veleizdajnik Milorad Pupovac!
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/06/Jadovno-Pupovac-Sipus-Jovicic-na.jpg
Smijeha nije nedostajalo
 
Ako je predsjednik Srbije Toma Nikolić zvani Grobar bio i ostao četničkim vojvodom, ako je Aleksandar Vučić za vrijeme četničke agresije na Hrvatsku bio vjerni šegrt četničkog vojvode Vojislava Šešelja onda je i ovaj Aleksandar Vulin ptica istog četničkog jata, dakle, i on je nepatvoreni, narodski rečeno 'pljunuti' četnik! Stoga nimalo ne čudi izjava tog drskog provokatora o blaženiku Alojziju Stepincu kojeg je nazvao vikarom ustaške vojske ali čudi sveopća, već i tradicionalna šutnja prisutnih, gluhonijemih hrvatskih dužnosnika.
 
Umjesto da izaslanik vlade RH nakon takve bestidne izjave prekine taj žalopojni dernek, pošalje nezvanog gosta tamo gdje mu je i mjesto-po srbijanskom izričaju, ministar Šipuš se pravi kao da ništa nije čuo te se i sam priključuje srbijanskim mitomanima, prihvaća njihove laži uvlačeći se sluganski duboko u prljavu četničku stražnjicu; pravo političko uprknuće!Citat iz govora dirigenta Berislava:„Na ovom mjestu povijesni revizionizam nije moguć, jer su kosti ispod naših nogu u Šaranovoj jami suviše neumoljive.“ Samo ova rečenica iz njegova govora dokaz je koliko je u Hrvatskoj afirmirana 'neumoljiva' srbijanska mitomanija, jer, u navedenoj Šaranovoj Jami nema niti jedne jedine kosti a kamoli desetine tisuća kostura! To je odurna i zlonamjerna laž koju je i Šipuš mogao lako provjeriti na licu mjesta da se odvažio privezati čvrstim užetom i spustiti u jamu duboku svega 42,5 metara kao što su to svojedobno učinili Pavle Vranjican i Davor Butković-Žu… i snimili dno jame 'puno' bestjelesnih duhova srbijanske mitomanije!Međutim, nastavlja Šipuš i dalje nagađajući koliki je moguć broj pobijenih u jami u kojoj da su mrtvi tijesno složeni, poput sardina u konzervi, hipotetski bi moglo stati 1500-1800 tjelesa (po hrvatskom speleologu Srećku Božičeviću!, op. a.); kad bi do vrha bila puna-apsurd!
 
Lupeta Šipuš brojkama kao da se radi o bundevama, pa nagađu u kondicionalu: „Bez obzira na to je li točan podatak povjesničara Slavka Goldsteina (svršenog bibliotekara, op. a.) da je ovdje blizu 24 tisuće žrtava ili povjesničara Đure Zatezala ('meritornog' seoskog kovača iz Karlovca, op. a.) o preko 40 tisuća žrtava (zateže kovač Zatezalo sve tamo do 62.000, op. a.), to je bez sumnje vrlo tragično mjesto, kako za Srbe, Židove i Rome, tako i za nas Hrvate zato što je ovdje netko u naše ime činio zlo tragičnog ljeta 1941. godine, i to masovnim ubojstvima za rasnu čistoću“, istaknuo je Šipuš i na taj način izveo verbalno ali i političko uprknuće četničkom ministru Aleksandru Vulinu, eklatantnom političkom 'vikaru' Velike Srbije. Za riječ se javio i onaj smušeni Židov, Ognjeni Kraus koji se u svom vatrenom govoru obrušio na hrvatsku predsjednicu, lupetao nešto o Maclju, Bleiburgu, Tuđmanu, svastici, povratku u mračnu prošlost Holokausta, itd.        
 
Dirigent Berislav Šipuš očito ne poznaje povijesnu istinu svog naroda pa se poštapa srbijanskom lažnom mitologijom a mogao je kolegi Vulinu poručiti kako bi Srbija trebala najprije pomesti četničko smeće pred svojim pragom pa tek onda dijeliti lekcije drugima! Stoga, evo jednog citata hrvatske povjesničarke Ljubice Štefan koja je veoma detaljno opisala ratno stanje u Srbiji (Drugi svjetski rat) i kvislinško ponašanje Srpske pravoslavne crkve i, za Ognjena Krausa interesantno, srbijanskog odnosa prema Židovima, citat: Zahvaljujući zdušnoj suradnji svih srpskih vlasti i policije s Nijemcima, esesovac Harald Turner već je sredinom 1942. godine izvijestio: 'Srbija (je) zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno'. Franz Rademacher iz nacističkog Ministarstva vanjskih poslova javio je: 'Židovsko pitanje u Srbiji nije vise akutno, sada samo preostaje da se riješe zakonska pitanja koja se tiču imovine'. Šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji A. Schafer pohvalio se: 'Beograd – jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je Judenfrei’. Naime, posljednji Židovi u logoru Sajmište ubijeni su već koncem travnja početkom svibnja te, 1942. godine… (od 11.870 beogradskih Židova rat je preživjelo svega 1.115, što čini samo nešto više od 9 %.)! Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Židova ubijena je u logorima Banjica i Sajmište. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora.
 
A Srpska Pravoslavna Crkva, je li ona bila vikar nacističke soldateske? Kako se SPC-a ponašala tijekom Drugog svjetskog rata? Nikad se od nje nije čula ni riječ osude genocida, žutih vrpci, logora, rasizma. Predstavnici Svetog sinoda su odmah po dolasku Nijemaca otišli na poklonjenje njemačkom vojnom zapovjedniku i izjavili, prvo pismeno u tisku, zatim usmeno u posjetu, i ovo: 'Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti i uticat će preko svojih organa na potpuno održanje reda, mira i pokornosti'. Arhijereji su do kraja ostali vjerni tom svom obećanju, kao sto nikad nisu prekršili ni riječ datu 'ocu Srbije' generalu Milanu Nediću da ce 'Srpska pravoslavna crkva u duhu tradicija svetosavskog pravoslavlja nastaviti da se bori na njegovoj strani'. Nije uopće poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog Židova (za razliku od Stepinca!, op. a.) ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv Židova. A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa (nacistički vikar!?, op.a.).
 
Tri episkopa prvi su stavili svoje potpise na 'Apel srpskom narodu', kojim intelektualna elita Srbije, njih preko 500, kolovoza 1941. godine javno izražava podršku okupatorima i kvislinzima, što je jedinstveni slučaj u Europi u tom ratnom vihoru“, završen citat. Ljubica Štefan umrla je 2002. ali je za svog života, 1992., dobila laskavu titulu države Izrael kao 'PRAVEDNIK MEĐU NARODIMA'!
 
I što reći za kraj? Što se tiče povijesnog revizionizma itekako je potrebna ali revizija povijesnih laži u kojima su Srbijanci itekako nadahnuti, što uostalom i sami priznaju: „Mi Srbi lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno“ (Dobrica Ćosić, 'Deobe'). Aleksandar Vulin ne samo što je gad bez kućnog odgoja, on je i bijedni srbijanski lažov! Za Vesnu Pusić, promoviranu etičku veleizdajnicu, taj nemili događaj ne bi smio utjecati na naše dobre odnose, Hrvatske i Srbije!!! Pa, nimalo čudna izjava jer i njenim žilama teče 'plemenita' orjunaška krv, Anđelinovića!
 

Damir Kalafatić

Povezani članci

Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti

HF

Pupovče, u Vukovaru su fašisti ubijali Hrvate

HF

Svi na izbore!

HF

Kako su nas ubijali u svibnju 1945.

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...