Spomenik na Pilama

Bez ozbiljnije javne rasprave dobili smo »kašun« na Pilama

Vrlo je jednostavan razlog zašto nisam do sada iznio svoje mišljenje o spomeniku. Smatrao sam da kapitalne teme poput loše urbanizacije (koja će ostati ožiljak na Sv Jakovu, Srđu, Župi, Lapadu i možda stoljećima činiti ne lijepe, nelogične i disfunkcionalne metastaze u tkivu Grada), zaštite Omble, obrane strateških grana gospodarstva (HEP, INA, Croatia osiguranje, Atlas, Atlantska plovidba…), državnih tj. narodnih resursa (ceste, vode, šume, more, ZERP), te borbe protiv lošeg načina privatizacije banaka, hotela i poduzeća; dakle smatrao sam da su te teme udarne i da se ne smijem "razvodniti" poput vegete baveći se svim i svačim.

I teme o lošoj vanjskoj politici, te moje protivljenje ulasku u EU pod ovakvim okolnostima činile su mi se važnije (možda su samo demografija i školstvo važniji). Smatrao sam i smatram da ovakav sustav razara ekonomiju, mladež i moral, te da uglavnom loše ideje Rohatinskoga, Čačića, dr. Pusić, Škegre, Valentića nadopunjujemo sadašnjom Vladom koja uopće ne zna što učiniti, osim forsiranja tzv. rodno spolnog odgoja.

Spomenik predstavlja način vladanja u vrijeme gospođe profesorice Šuice i dr. Sanadera, bez ozbiljnije javne rasprave i protuprijedloga, bez analize ozbiljne ekipe povjesničara umjetnosti, urbanista, arhitekata, umjetnika i sl., bez odgovarajućega javnog natječaja osvanuo je "kašun" na Pilama. U sklopu toga plana htjeli su posjeći prastaru platanu i dovesti promet do hotela Imperial, te izvesti neka dubiozna (ne dolazi riječ od imena Dube) urbanistička riješenja. Sumirajmo sada moj stav o spomeniku;

1. ne sviđa se većini građana i branitelja, tj. nema funkciju simbolike, zanatske solidnosti, prepoznatljivosti – ne pobuđuje emocije, ne izaziva radoznalost niti divljenje

2. ometa odvijanje pješačkog prometa

3. preskup je za održavanje, za te puste milijune moglo se kupiti djela najboljih svjetskih kipara

4. glomazan je

Znam da se o estetici i o ukusima nikada ne ćemo moći složiti čak i kad se ne radi o udaljenim civilizacijama i epohama već o suvremenicima. Ipak siguran sam da će današnju kvantitativnu civilizaciju ljudi budućnosti smatrati barbarskom, pohlepnom i destruktivnom; ona je daleko od onoga što je Dubrovnik bio kao Grad vrtova i Grad po mjeri čovjeka. Grad kao umjetničko djelo kako je dobro kazao Jure Kaštelan, izdržao je probu vremena. Sadašnji model spomenika na Pilama će otplaviti vrijeme kao i sadašnji model upravljanja Gradom odredištem masovnog turizma.

Teo Trostmann