Glazba je bit duše, vjere i svijeta: "…Platon je toliko cijenio glazbu da je izjavio kako će pad nekog društva prije svega započeti u propasti glazbe. Razlog zašto glazba može imati toliki utjecaj na društvo prije svega leži u tome što ona ima sposobnost zaobići razum. Kao ljudi, mi „ne razmišljamo o tome, mi to naprosto osjećamo“. Najsnažnija glazba odlazi još dalje, kroz naše osjećaje dolazi u „najdublje središte duše.“ Mnogi su se tijekom stoljeća obratili na kršćanstvo preko glazbe; da budemo precizniji, „sakralne glazbe“, glazbe Crkve. Postoji čak i tradicija da je Bog preko glazbe stvorio svijet, što je Tolkien vrlo elokventno prikazao u njegovoj fikcionalnoj pripovjetki, Silmarillionu. Nalik tome, za glazbu se drži kako je ona „jezik nebesa“."http://tradicionalnamisa.com/zasto-davao-mrzi-sakralnu-glazbu/
Ovo je (bio?) zavjet koji daje svaki Papa prije krunjenja za Papu: "Zavjetujem se da ne ću mijenjati ništa od preuzete/primljene tradicije i ništa od onoga što sam zatekao prije mene, što je čuvano od bogougodnih prethodnika, niti zadirati da bih to izmijenio ili dopustiti bilo kakvu novost unutar toga…" To što se dogodilo s Drugim vatikanskim saborom i nakon njega jest – nedopustiva promjena svega…
To teach, to sanctify and to govern… Abolished by Pope Paul VI, the Coronation & Oath of the Pope: I VOW: To change nothing of the received Tradition, and nothing thereof, I have found before me guarded by my God pleasing predecessors, to encroach to alter (change), or to permit any innovation therein; To the contrary: with glowing affection as Her truly faithful student and successor, to reverently safeguard the passed on good, with my whole strength and utmost effort; To cleanse all that is in contradiction with canonical order that may surface; To guard the Holy Canons and Decrees of our Popes likewise as Divine Ordinances of Heaven, because I am conscious of Thee, Whose place I take through the Grace of God, Whose Vicarship I possess with Thy support, being subject to severest accounting before Thy Divine tribunal over all that I confess.
If I should undertake to act in anything of contrary sense, or should permit that it will be executed, Thou willst not be merciful to me on the dreadful day of Divine Justice. Accordingly, without exclusion, We subject to severest excommunication anyone – be it Ourself or be it another – who would dare to undertake anything new in contradiction to this constituted Evangelic Tradition and the purity of the Orthodox Faith and the Christian Religion, or would seek to change anything by his opposing efforts, or would concur with those who undertake such blasphemous venture. (Liber Diurnus Romanorum Pontificum, in J.P. Migne, Patrologia Latina, published in 221 volumes, Volume 105, S. 54.) This sacred oath was first taken, as recorded in Church annals [Liber Diurnus Romanorum Pontificum, Migne's Patrologia Latina 105, 40-44 and published by Eugene de Rozier, 1869], by Pope Saint Agatho on June 27, 678. Many believe it was even taken by several predecessors of St. Agatho as well as most of his successors. Who composed it is not known. https://www.olrl.org/doctrine/tradition.shtml
Nakon što je došlo do zgražanja na www.churchmilitant.com, te su kontaktirali Radio Vatikan, slika je maknuta, da bi sutradan opet bila vraćena. Onda je portal pozvao čitatelje da prosvjeduju na mail adresu (deutsch@vatiradio.va) – i slika je konačno maknuta (izgleda da metoda velikih brojeva djeluje). Ovdje je stavljen link na “uslikanu” stranicu dok je imala sliku (poveznica) – raznobojnost je rezultat pretraživanja arhiviranih stranica po pojmovima.
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. PrihvatiPogledaj više...