Mantijaško-mafijaško opijelo

Kriminalne orgije unutar vodstva Srpske pravoslavne crkve

Gomila neopjevanih laži izašla je iz najbogatije državne nevladine organizacije, Srpske pravoslavne crkve, nakon njenog (crkvenog) dvotjednog saborovanja i dijeljenja interesnih sfera i novaca. Od optužbi da su se polakomili, previše čak i za crkvene prilike, nisu se odbranili vladike kanadski Georgije i mileševski Filaret; unutarcrkvena reketaško-revizijska komisija Sinoda utvrdila je kako centralnoj otadžbinskoj upravi nisu davali srazmjerno ostvarenim prihodima, a i u bazi su počele pobune protiv njih. Nisu bili vjernici, a ni svećenstvo radi kauze, tek bi se poneka informacija iz operativnog rada na terenu slila do vlastodržaca, a i mediji ih nisu ostavljali na miru. Dovoljno za postupak u kojem su na površinu izašle čak i izvjesne seksualne naklonosti vladika, arhaično tretirane kao blud, a sve je imalo vestern-dikciju, pljačkaši banke su, nakon salunskih provoda, priređivali svakovrsne bakanalije sa ženama dobrovoljkama; mantijašima su pripisivane i vijagra-bakanalije, usprkos, ustvrdiće pak oni, njihovoj starosti i pripadućim aritmijama.

Laži, dakle, o nepovratnoj zakrvljenosti, koju će u intervjuu Politici, vladika zahumski Grigorje, jedan od najuspješnijih biznismena toga kraja, okarakterizirati neslaganjem mišljenja i različitim stavovima, unatoč scenariju koji je podrazumijevao peticiju, prebrojavanje s tijesnim skorom, te fizičko izdvajanje dijela saborujućih mantijaša u hotelu "Moskva". Zakrvljenost i pohlepom izazvana sužena svijest mogle su se na zasjedanju opipati u zraku koji je mirisao na rotaciju, više nego na tamjan i vosak.

Teška srca odrekoše se Sotone

Sitnice, poput činjenice da je mitraljezac Filaret, poveriteljima – a jedino blagodareći uniformi izbjegava svjetovne istrage – poznat kao Jelenko Mićović, prešao na Plan B, vodeći liturgiju o crvenom slovu u crkvenom kalendaru, te raskolnički odnos američkog rasejanja prema saborskim hatišerifima, tek su justifikacija napukline na moralnim ruinama kakve su Srpska pravoslavna crkva i njena mlađa sestrica-sponzor, država Srbija. „Sudionici Sabora su ljudi koji znaju da je svaka riječ skupa, tako da se teške riječi ne izgovaraju olako niti se ide u pravcu osobnog vrijeđanja. No, ako dođe do razmimoilaženja tijekom razgovora, ipak svi nastoje da već u tijeku dana, ili sutradan poprave međusobne odnose i da ih drže na kršćanskom nivou'', rekao je episkop zahumsko-hercegovački Grigorje.

Jedino je točno to da mantijaši znaju koliko je riječ skupa, jer naplaćuju po težini, opijelo i krštenje, osvještanje gajbi piva i sveta vodica bez kusura ne mogu imati istu cijenu. Dogodila se, priznat će crkveni gubernator, promjena, neki su smijenjeni, doduše kao najbogatiji ljudi u državi, potres je to, ali, događa se. Pogotovu nakon, Grigorije tvrdi "dugogodišnjeg trpljenja, iščekivanja i nadanja da će se smijenjeni episkopi povratiti s puta koji je neprihvatljiv".

Na saborovanju se dogodio "tajfun i lahor", gotovo biblijski komparira Grigorije, podsjeća na učenja, navodno Isusa Krista, tvrdeći kako Bog postoji (najbenignija izmišljotina u ovom intervjuu), a političari, navodno, koriste prostor koji im otvaraju vjerski lideri (jedino točno). Povraća po sekularnosti države, tvrdeći da se korektivna uloga Crkve "gubi ili barem slabi na intezitetu". Zaboravlja činjenicu da su za kazneno djelo prijevare unaprijed amnestirani svi popovi, čime se država legitimira kao diskriminatorna prema žrtvama i kao mjesto nepouzdano za život.

Kanada i zlato što sija

Razriješeni vladika Filaret je, dakle, u manastiru Svetih Kuzme i Damjana na Zlataru služio prvu liturgiju otkako mu je Sabor, unatoč mitraljesko-neimarskim zaslugama, zahvalio na episkopskim uslugama. Preciznije, Sabor je šutnuo personifikaciju sebe i svoje NVO, odnosno njenih ratnih nepočinstava, a s njim se na ponovnom liturgijskom debiju, navodno, pomolio veći broj bogomoljaca nego inače. Pohvalio se strijelac da će svakog dana, valjda dok ne vrati 300.000 eura što je strpao pod mantiju, vjenčavati, krstiti i moliti se, općenito, ni za što. Ili, možda, za novce. Ponovio je priču o bjelodanoj hohštaplerskoj obnovi bogomolja i manastira, bajku koja mu nije pomogla onda na Saboru, kada je, najprije dobio grace – period od godinu dana da vrati novce što duguje, a onda odstranjen preglasavanjem. Tijesnim, gotovo demokratskim.

Filaret je bio tih. U hotelskoj sobi prolaziše mu kroz svijest monasi što svedočiše o njegovim bludnim radnjama (ništa nije dokazano, što god to značilo), ode na Zlatar i u zlatnu historiju Srpske pravoslavne crkve, hegemonističko-pljačkaške državne formacije. U Kanadi se još kuha, na dalekom kontinentu ljudi su, navodno, bliži razumu, ne nužno i oni koji posjećuju bogomolje, a deklarativno pravoslavnih ima poviše. Vladika razriješeni Georgije ima svoje pristalice, usporedbe radi, malo ili srednje poduzeće koje tvrdi da je vlasnik službenog eparhijskog portala.

Nakazna državno-crkvena veza

Komandant Patrijaršije Irinej kaže, pak, da je domena u vlasništvu Centrale. U svakom slučaju, došlo je do internet-raskola, Eparhija kanadska je do prošlog tjedna imala službeni portal, a sada ga nema. Funkcionira web „Istočnik istine”, na kojem vijesti objavljuju Georgijeve pristaše, a portal www.istocnik.com vraćen je vlasniku. Dakle, službeni portal Eparhije kanadske vraćen je, a spominje se i pokušaj provale, odnosno kiber pljačke, a istraga je u tijeku. Priznajemo, više sliči na dolazak većine vladika na Sabor s namjerom da prouzrokuje kadrovske promjene, nego na razmjenu mišljenja o kojoj govori Grigorije. Po starom dobrom srpskom običaju, objavljivane su samo vijesti koje se tiču vladike Georgija. Njegove pristalice pišu o tome da se falsificiraju potpisi svećenika koji su pisali protiv vladike Georgija, primjetna je hiperprodukcija pisama podrške crkvenim vlastima.

Episkop bački Irinej, glasnogovornik Sabora, jedan od predvodnika neuspjele akcije rušenja patrijarha Irineja, odjavio je ovo dvotjedno okupljanje, računsko-uvlakački, zahvaljujući vladama Srbije i Republike srpske "za svestrano razumijevanje i podršku, naročito za onu na Kosovu i Metohiji". Razmetao se glupostima s pozicije moći, ustvrdivši nešto izvan svoje nadležnosti (ljudsko pravo), ali i razuma. Nagovijestio je definitivni slom sekularizma u Srbiji, založio protiv pobačaja ("što je eufemizam za čedomorstvo"), razvoda, obiteljskog nasilja, ali i prenio popovsku duboku zabrinutost odlaskom klijenata, odnosno "odljevom mozgova". Brine popove oslobođene poreza, "nebriga za mlade i socijalno ugrožene". Još jedna parada licemjerja, bahatosti, amoralnosti. Smrdi do ne podnošenja, tek će se širiti, u zajedničkom zločinačkom pothvatu srastanja mantijaško-mafijaške bande s izabranim civilima. Možda je baš to odluka naroda. Skupo je opijelo.

Bojan Tončić, http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/121310-Mantijako-mafijako-opelo.html