Razmišljajući o teškim okolnostima koje nas svakodnevno okružuju pokušavam naći najodgovornije ljude za sve teškoće. Veliku nadu da ćemo se iz svega toga ipak izvući ulijeva lik i djelo papa Franje koji je za mene najveći čovjek Svijeta. Svojom skromnošću on zrcali Krista. On živi uz narod, za narod, ulazi u svjetovna i društvena pitanja jer samo tako može spoznati vrline i nedostatke ljudskog roda. Prisjećam se jednog svećenika, koji je pred mnogo godina počeo svoju svećeničku službu vršiti na taj način da se družio s narodom. On je ulazio u one prostore gdje su se sastajali ljudi kako bi pijući kavu raspravljali o mnogim pitanjima koja ih zaokupljaju. Uskoro čujem kako je on prozvan zbog neprimjerenog vršenja svoje službe i za kaznu protjeran iz Zagreba u Gospić da se "popravi, dođe k sebi, da se pribere". Ta vijest o njegovoj kazni me je temeljito uznemirila. Zar ćemo svećenika koji se druži s narodom kažnjavati? Kamo to vodi našu Crkvu?
Neimenovani svećenik zajedno s patrom Cvekom (kojega već ranije spominjem) čini upravo ono što papa Franjo danas promiče. Ne može se narod kristijanizirati ukoliko se Evanđelje samo suhoparno iščitava, a da ga ne slijede djela i učinci koja Krist nalaže. Današnje Evanđelje govori upravo o toj temi; Vjera bez djela- prazan je papir, što se može parafrazirati- Vjera bez djela – Prazna je zdjela! Molim dužnosnike svih vjerskih zajednica da se međusobno sastaju, da istaknu zajedničke pozitivnosti i da se složno usmjere na ostvarenje pozitivnih ciljeva, jer "dogovor kuću gradi".
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više