Hrvatski Fokus
Znanost

Zašto sam protiv Ai-kriterija?

Nametanje pisanja samo na engleskom u funkciji je uništavanja ostalih znanstveno-strukovnih jezika

 
 
Poslije članka Dvojbeni IC-kriteriji napredovanja (HF, 1. srpnja 2015.), dobio sam više upita zašto sam protiv brojenja radova, tzv. Ai-kriterija. Kada to rade svi mudri znanstvenici u svijetu. Je li zato, što nemam dovoljno znanstvenih radova po tom kriteriju? Poslije višestrukog objašnjenja zašto podupirem Deklaraciju DORA i na njezinom tragu Lajdenski manifest na ovom portalu, čini se da ljubiteljima CC-radova i njihovih izvedenica još uvijek nisam pružio dovoljno argumenata da barem promisle o čemu je riječ. O tri razloga zašto sam protiv Ai-kriterija ponešto već sam pisao, pa ih valja samo ponoviti. Jedan od razloga je stvaranje ekstraprofita, osobito velikim izdavačima. Međutim razvila se cijela industrija objave, u suvremenom rječniku objavljivačka industrija, najčešće s tzv. otvorenim pristupom. Vrijednost tih izdavača je često dvojbena. Brojenje radova podupiru se srednjostrujaška (mainstream) istraživanja kojima se dovode u nepovoljan položaj nove ideje i stvarno novo znanje jer ne daju odmah mjerive rezultate. Međutim valja se usredotočiti na jedan sveprisutni, ali neosvijetljeni razlog kojim se nameće znanstveni totalitarizam. Priznaju se u pravilu samo radovi objavljeni u stranim časopisima na retro protojeziku. To je u izravnoj funkciji uništavanja domaćih jezika.
https://www.i-med.ac.at/habilitation/bilder/Symbol_Habil-(c)fotolia_-XtravaganT.jpg
Čemu vodi uništavanje znanstvenih nacionalnih jezika govori dovoljno jedna primjer. Riječ science u hrvatskom ne znači znanost u hrvatskom i njemačkom (Wissenschaft) smislu, već prirodnu znanost (R. Penrose). Na retro protojezik nemoguće je prevesti primjerice strojarstvo (nj. Maschinenwesen).
 
Brojenje radova vodi i u znanstveni totalitarizam
 
Nedavno je predstavljeno vrijedno djelo, Od Šuleka do Schengena. Knjigu je uredilo troje urednika na čelu s prof. M. Bratanić, voditeljicom projekta Struna (IHJJ, srpanj 2015.). Iskaz prof. J. Mencigera u navedenoj knjizi, potiče na misao. Nametanje pisanja samo na engleskom u funkciji je uništavanja ostalih znanstveno-strukovnih jezika koji su sintetički i po preciznosti znatno iznad analitičkog. I tu se dolazi do temeljnog pitanja zašto je potrebno hrvatsko, pa i hrvatsko znanstveno nazivlje. Za javnost je svejedno hoće li vrlo uski dio znanstvenika englesku sintagmu absolute compliance prevesti kao apsolutna kompliansa ili možda apsolutna popustljivost. Odlučujem se za apsolutna kompliansa. Ne vjerujem da će se taj naziv pojaviti primjerice u najboljim novinama po mišljenju čitateljstva.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/87b045ca7ff6775.jpg
Međutim, nije svejedno hoće li jedna hrvatska bolnica u suradnji s nobelovcem proizvoditi samo solidne organe (ocjena 3 +) ili ipak vrhunske organe. Složili smo da će se proizvoditi vrhunske organe. A koja je riječ trebala biti navedena u najboljim novinama? Uzgojeni, dakle od uzgojenih stanica, pretvorenih jednim od postupaka aditivne proizvodnje (popularna, ali neprecizna sintagma je 3D-printanje) u čvrsti organ, poput bubrega ili pluća. Odakle solidni organi. Zato što su to u engleskom solid organs, a to znači u čvrstom stanju (solid state). Javnost treba znati, vezano uz humane organe, dva opće poznata naziva. To su uzgojeni i čvrsti organi.
 
Hrvatska bolnica proizvodit će vrhunske uzgojene organe
 
Prof. J. Menciger bio je u bivšoj državi jedan od najpoznatijih ekonomista. Kao ugledna znanstvena osobnost bio je početkom XXI. stoljeća i rektor Sveučilišta u Ljubljani. Zanimljiv je jedan njegov komentar na RTV SLO u travnju 2004, vezan uz obveznost slovenskog jezika u visokoškolskoj nastavi. Naime u odgovarajućem slovenskom zakonu o jeziku dopuštena je uporaba stranog, stvarno engleskog jezika u nastavi. Komentar je preuzet iz navedene knjige Od Šuleka… Jednostavnosti radi, navest će izvorni tekst i odmah komentar.
 
»Mislim da ćemo se prije ili kasnije morati naučiti na to da su neka predavanja na engleskom jeziku. Smatram da to ne šteti ni Sveučilištu, ni jeziku. Engleski je danas kao što je bio u srednjem vijeku latinski strani jezik sveučilišta i strani jezik svijeta i tu ne u stvari ne možemo inzistirati na tome da je to tako samo u odnosu slovenski jezik.«
 
Ništa sporno. U Hrvatskoj postoji danas izvrsno organizirani studij medicine na engleskom za studente koji žele studirati u Zagrebu, a kasnije raditi bilo gdje u svijetu. Usput, problem je za one strance koji žele raditi u Hrvatskoj, a moraju ovdje stažirati. Nikako da se raspišu staževi koji su obvezni, a nedostaje liječnika. Predaju se i pojedini kolegiji na engleskom kao npr. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Međutim trebao bi biti jedan uvjet. Da najprije studenti nauče osnovne pojmove na hrvatskom. Tako, postoje tri osnovna stanja tvari: čvrsto, kapljevito i plinovito, ljudi imaju osobine a materijali svojstva, čovjek se umara (umor) a proizvod (obično se krati u materijal) zamara (zamor). Organic–inorganic materialu nas se prevodi kao anorgansko-organski materijal, dakle preteže organska komponenta.
 
Da dijelu nastave na engleskom jeziku
 
»Naravno da sam za zaštitu slovenskoga jezika, ali mi se istodobno čini ekstremnim zahtjev da su svi udžbenici na slovenskom jeziku. Smatram, naime, da su predavanja namijenjena da studenti postanu kritični, a ako studenti samo ponavljaju navedeno u svojem udžbeniku, besmisleno je imati bilo kakav sveučilišni studij.« S više od četrdeset godina visokoškolskog nastavničkog iskustva ne mogu vjerovati da netko može tako nešto izjaviti. U vrijeme ploče i krede mogao sam studente pitati izvode pojedinih jednadžbi. Što su predavanja bila sofisticiranija i tehniziranija, njihov ispitni uspjeh je bio sve slabiji. Prva predavanja s video projekcijama, tada uz pomoć Tehničke službe današnjeg HRT-a, održao sam još 1986. Danas studenti ne žele da ih se pita više od onoga što je bilo u power point presentation (žalim nikada nisam vidio prijevod za glasovit ppp).
 
Zbog izjave prof. J. Mencigera, hrvatski kriteriji ne priznaju udžbenike
 
Nedavno se pojavila u jednom mojem tekstu da će uskoro humanoidni roboti: androidi (muško) ili ginolde (žensko) predavati na sveučilištu. Što će raditi u budućnosti sveučilišni nastavnici? Vjerojatno u kasnijim godinama, zbog preobilja informacija radit će velike sinteze na temelju zakonitosti sintezologije. Sve besmislenija postaju tzv. mainstream istraživanja, gdje tekst od 8 stranica, prati 5 stranica s popisom koji sadrži više od tri tisuće autora. Ugledni Rektor nije naveo tko će pisati paralelni udžbenik, podrazumijeva se na engleskom. Ili tko će birati kritički pogled. I zašto samo na engleskom? Što se više ništa ne može naučiti iz tekstova izvorno napisanih na nekom drugom jeziku.
 
I humanoidni roboti trebaju precizne domaće riječi za svoja predavanja
 
A primjer zašto treba imati na vlastitom jeziku temeljne udžbenike je rezultat najnovijeg istraživanja o značenju naziva digital materials. Termin kojeg sam čuo od izvrsne predavačice koja je nedavno u Zagrebu predstavila uređaj za aditivnu proizvodnju. Čime je rezultirala analiza značenja tog komercijalno vrlo privlačnog naziva. To su zapravo računalno razvijene recepture koje propisuju udjele pojedinih komponenata potrebnih za analogne, fizičke tvorevine. Poslije pretraživanja koja su rezultirala spoznajom da postoji 2,8 milijardi tekstova s riječju material a njih 12 milijuna s hrvatskom istoznačnicom materijal.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/303813_joze-mencinger-fotoroman-sipicdelo0004_f.jpg
Jože Menciger
 
A naši bi umnici koji će potrošiti u idućoj godini oko 100 milijuna posuđenih kuna za novi kurikul, sada upućivali učenike da nauče tražiti kritički što je značenje riječi materijal. Pa neka ovaj portal bude prvi koji će objaviti rezultate istraživanja. Postoje dvije skupine materijala: fizički (analogni) i informacijski materijali. Informacijski materijali mogu biti analogni i digitalni. Analogne materijale, poput arhivske građe, spisa ili materijala za skupštinu odnosno analognog zvuka ili slike moguće je digitalizirati. Moguće je digitalni zvuk (CD, USB) i sliku (preslika na papir), ali i recepte o sastavu materijala od kojeg će biti izrađena jednim od postupaka aditivne proizvodnje prekrasna ali ipak fizička haljina, pretvoriti u analogne materijale.
 
Još jedan primjer informacijskih materijala su knjige i slične tiskovine. Starije su bile analogne koje se sada digitaliziraju. A moguće je digitalnu knjigu također otisnuti i time ona postaje analognom.
 
Knjige su analogni i digitalni informacijski materijali
 
Tko se zalaže samo za englesku objavu i nazivlje objektivno uništava svoj identitet. Zato moraju postojati i drugi kriteriji napredovanja osim brojanja radova. U Hrvatskoj odlučujuću ulogu u pravilnom definiranju kriterija napredovanja mora preuzeti Sveučilište u Zagrebu. A odgovor na pitanje je li imam ili nemam dovoljno radova, daje potpis ovog teksta.
 

Prof. emeritus Igor Čatić

Povezane objave

TTIP je mrtav, živjela CETA!

HF

Otrovna napuhača u Jadranu

HF

‘Resetiranje stola’ – Izvješće Zaklade Rockefeller predviđa krizu hrane povezane s COVID-om – dvije godine prije nego što se dogodila (2)

hrvatski-fokus

Afrika se suprotstavila gubitku suvereniteta

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više