Hrvatski Fokus
Uvodnik

Naš S.O.S.-ed – Nova šansa za Hrvatsku

Je li Ivo Sanader govorio istinu?

 
 
• Arbitražni sporazum između Hrvatske i Slovenije potpisan je u Stockholmu u studenome 2009. dok je Švedska predsjedavala EU-om. Potpisali su ga pod pritiskom Jadranka Kosor, koja je u to vrijeme bila predsjednica Hrvatske vlade, s tadašnjim slovenskim kolegom Borutom Pahorom. Potpisali su onaj sporazum zbog kojega je Ivo Sanader nevoljko i također pod velikim pritiskom hrvatske politike i čelnika Unije napustio politiku 1. srpnja iste godine. O slovenskoj varci pisali smo u Hrvatskome fokusu 10. srpnja 2015. (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/14143-gubimo-li-savudrijsku-valu-sanader-pobjednik-kosor-gubitnica), ali i puno prije (https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/aktualno/14270-nas-s-o-s-ed-razbijanje-hdz-a-u-hrvatskoj-po-modelu-razbijanja-hdz-a-u-bih) 2010. godine. U novije vrijeme, najprije je slovensku „prijevaru stoljeća“ prvi objavio beogradski Kurir davši Slovencima epitet premazani, no tek kad je Večernji list objavio članak i audio snimke razgovora slovenskih dužnosnika u hrvatskoj vlasti i javnosti izbila je panika. No, vratimo se sadašnjosti.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/Sekolec-podnio-ostavku-480x330.pnghttp://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/4da5662a721f4.jpg
Jernej Sekolec i Simona Drenik
 
Jernej Sekolec, slovenski član arbitražnuga suda, pismom je obavijestio mjerodavne da je podnio ostavku s dužnosti predsjednika arbitražnoga suda u Den Haagu. Njegovu ostavku potvrdili su na arbitražnom sudu. Ostavku je ponudila i slovenska agentica Simona Drenik, koju je predsjednik vlade Miro Cerar odmah prihvatio,čime je Slovenija priznala grješku. Cerar je i prokomentirao njihove ostavke i cijeli sramni slučaj slovenskih političara i dužnosnika te rekao kako je to što su njih dvoje učinili neprimjereno te je izrazio nadu da će oboje preuzeti odgovornost. Miro Cerar pokazao je i lukavstvo. Umjesto da se ispriča Hrvatskoj za ovo sramno ponašanje njegovih dužnosnika, on poput Srb(ijanac)a  – koji naglasak pokušavaju dati na Oluji i 1995. godini oslobađanja Hrvatske, a ne na agresiji, koncentracijskim logorima, ubijanjima, silovanjima, pljačkanjima… – pokušava pozornost s primarnoga – neviđene varke i potkupljivanja arbitražnih sudaca – prebaciti na sferu prisluškivanja. Ovdje nije važno tko je i kako prisluškivao Sekolca i gđu Drenik, ovdje je samo važno da su oni radili ono što se ne radi u civiliziranom svijetu. Varali su. Cerar ide dalje pa kaže kako će oni zamijeniti ovo dvoje varalica novim stručnjacima i sve će biti u redu. Istu priču ponavlja i slovenski predsjednik Borut Pahor, koji je posredni „krivac“ jer je ljubovao s Jadrankom Kosor, kada kaže kako arbitražni sud treba nastaviti započeti posao. Kao da nije ništa bilo. I slovenska vlada, Zbor, raspravljali su o arbitražnoj aferi i nisu donijeli odluku o „nespoštovanju pravil in pristranskosti arbitrov“, kako kažu Slovenci. Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ocijenila je u Izraelu da sve što se je dogodilo postavlja pitanje objektivnosti cjelokupnoga postupka. Grabar Kitarović je dodala, da se ne radi više samo o pitanju Hrvatske i Slovenije ter nužnim dvostranim odnosima glede pitanja samih temelja međunarodnoga prava i arbitražnoga postupka općenito.
 
Gdje smo sada? Teško je reći. Hrvatska politička elita, posebice ova koja je na vlasti, ima samo jedan cilj: zadržati se na vlasti. I to pod svaku cijenu. Kod njih nema domoljublja, nego srebroljublja. Gotovo da nema političara među vladajućima koji nije ogrezao u kriminalu, izravno ili neizravno i zato će sve učiniti samo da ne otiđe s vlasti. Nije isključeno da će za koji dan Zoran Milanović na glavu staviti i ustašku kapu ako mu savjetnici budu rekli da mu to donosi pobjedu na izborima za koje ni on sam ne zna kad će se održati. Tu su i paradoksi, poput onoga da Vesna Pusić saziva izvanrednu konfereciju za medije. Siguran sam da ovo nikada ne bi učinila da je umjesto Slovenije na drugoj strani Srbija. I sada, kada Vesna Pusić brani hrvatske interese, svi mi moramo biti svjesni činjenice u kakvim smo problemima. Bez žurne promjene vlasti ne možemo očekivati nikakav napredak, pa tako i oko Savudrijske vale. Na početku sam spomenuo Jadranku Kosor koja sada pere svoju nečistu savjest. S druge strane svi se prave „ludi“ i zaobilaze Ivu Sanadera koji je cijelo vrijeme govorio ono što nas je sada snašlo. Kako znamo da Sanaderovo zatvaranje i procesuiranje za sve i svašta što su mu natovarili na leđa je najobičniji politički proces, za očekivati je da će, ako nitko drugi, onda njegova matična stranka, HDZ, imati toliko snage i razboritosti pa zatražiti obnove procesa protiv Ive Sanadera, kao i pokretanje procesa protiv onih koji su mu „namjestili“. I to u korist ne samo Sanadera i HDZ-a, nego i cijele Hrvatske. Ne ću reći "Kosor u zatvor – Sanader iz zatvora", ali netko će ipak, kad-tad, morati odgovarati. Ovo razbijanje mita pod nazivom „arbitražni sud oko Savudrijske vale“ za Hrvatsku ima dalekosežne posljedice. Sada smo u velikoj prednosti pred Slovenijom, i to moramo znati iskoristiti. I to samo jedinstveno.
 
• Nakon što je razotkriveno slovensko nepoštenje Damir Kajin je izjavio: „Bilo bi jako loše da se bavimo Arbitražnim sporazumom, već bi se trebalo raspravljati o ovoj svinjariji“. Da ne bi. Prema mišljenju Damira Kajina 'svinjarije' su započele 2001. s Račan-Drnovšek sporazumom. 'Međutim, ovdje je sporna crta koja dođe do vrha Savudrije i od tuda se horizontalno lomi na temelju čega Hrvatska gubi 150 četvrnih kilometara teritorijalnog mora u korist Slovenije“, točno je rekao nepredvidivi Kajin. Činjenica je da je informaciju da je Sud već odlučio većinu Savudrijske vale "dodijeliti" Sloveniji, nakon Hrvatskoga fokusa, prvi otkrio beogradski Kurir. Tek nakon Kurira Večernji list je objavio dokumente koji potvrđuju takve tvrdnje te upozoravaju na ozbiljne nepravilnosti u ponašanju stranaka i arbitara. Zanimljivo je i kako je reagirala Europska komisija koja nas je, zajedno s Ljubljanom, godinama pritiskala da prodamo sve što imamo samo da uđemo u Uniju koja se raspada po svim šavovima. Na dan „porvale“ iz Europske komisije su poručili kako ne žele komentirati rad arbitražnog vijeća jer EK „nije stranka u arbitražnom postupku između Hrvatske i Slovenije“ te da je Komisija „uvjerena da će pravila koja su dogovorile dvije strane biti poštovana“!
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/634046280225870952_racan.jpg
Problemi su počeli sa sporazumom Račan-Drnovšek
 
• Za posjeta Muzeju holokausta Vad Yashem 22. srpnja 2015. godine hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je izjavila a da je nitko nije tražio: »Na ovom svečanom mjestu, želim iskazati duboku tugu za sve žrtve holokausta u Hrvatskoj i žrtve kolaboracionističkog ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata koji je donio strašna stradanja židovskoj zajednici, ali i Romima, Srbima i Hrvatima te svima onima koje se smatralo neprijateljima režima onoga vremena«, što možemo smatrati uobičajenim rječnikom za svakoga onoga tko dođe na ovo sveto mjesto odati počast milijunima poginulih Židova tijekom Drugoga svjetskog rata. Grabar Kitarović je, govoreći o NDH, a i nije trebala, još rekla: »Taj režim nije predstavljao stvarni izraz težnje hrvatskoga naroda za svojom neovisnom državom«, što nije istina i u suprotnosti je s onim što je mislio, govorio i pisao obnovitelj moderne hrvatske državnosti Franjo Tuđman u koga se je očito lažno sama klela u predsjedničkoj kampanji. I na kraju, hrvatska predsjednica je rekla i ovo: »Moderna Republika Hrvatska utemeljena je na antifašističkoj borbi i na Domovinskom ratu«, što je najobičnija laž. Hrvatska nikada nije bila „utemeljena na antifašističkoj borbi“. To bi makar netko trebao znati od brojnih savjetnika. Prije svega „najnormalnija“ Željka Antunović, koju je, ne znam po kojem kriteriju, uzela za svoju savjetnicu.
 
• U Münchenu na suđenju udbašima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču svjedočila je Maria Rodriquenz o sastancima s Vinkom Sindičićem i pritom rekla da je Perković svojedobno rekao Sindičiću da je zapovijed za ubojstvo Stjepana Đurekovića došla "iz samog vrha", a da je on "samo izvršavao naredbu". Rodriquenz je ispričala sudskom vijeću i kako je od Perkovića tražila 100 tisuća eura za dokument u kojem Vinko Sindičić povlači sve svoje izjave koje terete Perkovića. "Vidjet ću sa Vinkom", rekao joj je Perković. Kako dalje navodi za taj dokument nisu dobili traženih 100 tisuća eura nego samo 13,500. "Želim još nešto reći, Nobilo mi je ostao dužan 800 eura za jedan dokument", istaknula je svjedokinja Maria Rodriquenz. Često sam morala putovati za Hrvatsku, navodi Maria Rodriquenz, a sva ta putovanja plaćao je Josip Perković.
 
• Sudjelujući na panelu „NATO politika otvorenih vrata – slučaj Crne Gore“ u Baru, Vesna Pusić je kazala je da je NATO zasnovan na »potpuno suprotnim vrijednostima od fašizma i nacizma«. Naša orjunašica je nešto zaboravila dodati nacizmu i fašizmu. Komunizam. Koji je puno više zla učinio i više milijuna ljudi pobio od druga dva zla.
 
• Glavni tužitelj Bosne i Hercegovine Goran Salihović, hrvatski glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan i srbijanski tužitelj za ratne zločine Vladimir Vukčević održali su danas radni sastanak u Tuzli. Sastanak je ocijenjen kao nastavak uspješne suradnje među tužiteljstvima u regiji, posebno na procesuiranju ratnih zločina i traganju za nestalim osobama, i kao važan korak u realizaciji smjernica potpisanih u travnju 2015. godine u Sarajevu. Naime, Tužiteljstva BiH, Srbije i Hrvatske su 20. travnja 2015., pod patronatom UN-a u BiH, potpisali smjernice za unaprjeđenje regionalne suradnje za procesuiranje ratnih zločina, traganje za nestalim osobama i uspostavu koordinacijskog mehanizma. Dakle, slijede nova uhićenja Hrvata.
 
• Selo Ošve nadomak Maglaja postalo je baza tzv. Islamske države u BiH. U tom selu ismalisti novače strane borce, a lokalna vlast i policija šute. Islamisti (selafisti i vehabisti) okolo kupuju zemljište.
 
Borislav Đukić je bio zapovjednik 21. brigade devetog kninskog korpusa JNA. U Hrvatskoj je optužen za rušenje brane Peruča na Cetini još 1993. Istom optužnicom, podignutom 1995, obuhvaćen je i zapovjednik devetog kninskog postupka JNA Ratko Mladić, zapovjednik "Vojske Krajine" Mile Novaković i zapovjednik svih pograničnih jedinica "Krajinske milicije" Milan Korica. Rušenjem brane Peruča je nanesena velika materijalna šteta i ugroženo više od 50.000 stanovnika Sinja, Trilja i Omiša. Potpuno potapanje brane spriječili su radnici Hrvatske elektroprivrede. Postupak se vodi pred Županijskim sudom u Splitu.
 
• Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dobitnica je nagrade koja nosi ime utemeljitelja Sarajeva Isa-bega Ishakovića za 2015. Ovu vijest potvrdio je za Hinu vladar HKD-a Napredak Franjo Topić, član žirija koji je donio ovu odluku. Kad sam čuo ovu vijest išao sam utvrditi svoje znanje o tomu tko je Isa-beg Ishaković. Ne zato što je on „utemeljitelj“ okupiranog Sarajeva (Vrhbosne) od strane okupatora Osmanlija, nego zbog Franje Topića. Jer svaka nagrada koju Topić dodjeljuje na bilo koji način nema veze s hrvatstvom. Naprotiv. A što se tiče Isa-bega Ishakovića, ili kako se već zove, nikada ovu nagradu ne bih htio primiti jer je njezina pozadina prihvaćanja da Bosna nije hrvatska. A to nije istina!
http://akos.ba/media/k2/items/cache/2d4a5fd3a3e56613ddf3df9c375c8b5c_XL.jpg
Isa beg Ishaković
 
• Agencija Standard & Poor's smanjila je očekivani hrvatski kreditni rejting s razine stabilnoga na negativni, i strpala nas na razinu ulaganja i s Paragvajem i Gvatemalom. I druga agencija, Fitch Ratings, daje ocjenu BB, dva stupnja niže od statusa za ulaganja, a jedino je procjena agencije Moody's Investors Service za stupanj viša, odnosno Ba1. Pitanje je dokle? Sve do izbora. Činjenica da je Hrvatska od 2008. izgubila 12 posto BDP-a od 2008., što je drugo najveće smanjenje gospodarstva u EU-u nakon Grčke i Cipra, ne brine „naše“ ministre. Prije svega najlažljivijega Branka Grčića
 
• Nikako ne smijemo zaboraviti na činjenicu da nam ne oduzimaju teritorij samo „zapadna braća“ – Slovenci. To nam rade i „istočna braća“ – Srbijanci. Prema katastarskim granicama, Hrvatska imao pravo na 90 km2 na istočnoj obali Dunava, dok bi se Srbi trebali zadovoljiti s 9 km2 na zapadnoj obali, uključujući (otok Siga) tzv. Liberland. Međutim, ako Beograd uspije nametnuti svoje shvaćanje granice, Zagreb će izgubiti ove tisuće hektara zemlje, a ako ne spriječi ambicije mladoga Čeha Vita Jedličke, mogao bi i izgubiti Liberland!
 
• U bajramskoj poruci muftija dr. Aziz ef. Hasanović je rekao i ovo: »Na žalost, danas svjedočimo da su mnogi muslimani ometani u vrijeme ramazana u vršenju ibadeta, mnogi su prisiljeni mrsiti post, znatnom broju muslimana je ugrožen život, nekima su iftari služili kao vrijeme za ubijanje jer su tada obitelji na okupu, mnogi nisu u prilici na Bajram otići uopće jer im je to zabranjeno ili su im životi ugroženi. Iako su muslimani najveće žrtve, oni nisu jedine«. To me podsjeća na katoličke svećenike koji loše govore o onima koji ne dolaze u crkvu, a to sve moraju slušati oni koji su tamo, na misi. Tako bi i Hasanović trebao pohvaliti Hrvatsku, Hrvate, i katolike, i muslimane, što omogućuju svojim sugrađanima muslimanima druge narodnosti da na demokratrski način uživaju svoju vjeru, a ne nas maltretirati s nečim što se od Hrvatske događa tisućama kilometara daleko.
 
• Srbi nas vole, što znamo oduvijek. Pozorno nas prate baš na svim poljima. U beogradskoj Politici jedan od komentatora – Slobodan Stojićević – u rubrici Region 4. 7. 2015.pod naslovom „PISMO IZ HRVATSKE Zavrzeno, zapleteno“ napisao je ovo: »Nije ni čudo. Upravo je znanstveno dokazano, piše „Jutarnji list”, da je kvota inteligencije Hrvata samo od 1952. do prošle godine (prosječno) porasla od 90 na 96. A porasli su i fizički. Prosječna visina Hrvata 1954. bila je 170, a minule godine nagurali do 180,9 centimetara. Srbe ne spominju u „Jutarnjem listu”, mada su u tom istraživanju sudjelovale 102 istraživačke grupe iz 29 zemalja, predvođene dr. Ozrenom Polašekom iz Bjelovara, koji je doktorirao u Edinburgu.« To znači da Slobodanu Stojićeviću smeta što kod ovoga istraživanja nisu posebno „merili“ Hrvate, a posebno pripadnike „naše braće“ Srba.
 
• U udžbenicima za hrvatsku nacionalnu manjinu u Republici Srbiji djeca uče kako su postojala dva antifašistička pokreta (Titin i Dražin). Te i takve udžbenike sufinancirala je Republika Hrvatska! Pa tko je tu lud?
 
• Nacistički pozdrav kraljice Elizabete II. iz 1933. godine (INCLUDEPICTURE "cid:E45241CE-F8FF-4DAD-8224-ECE4047217C4@telus" \* MERGEFORMATINET) obišao je svijet. Britanski tabloid The Sun, objavio je video iz 1933. na kojem se vidi – kako sadašnja kraljica Elizabeta II. kao sedmogodišnjakinja pozdravlja nacističkim pozdravom. Isto to čine i pokojna Kraljica majka, Elizabetina sestra i ujak Edward VIII., budući krakotrajni britanski kralj i prema medijskim tvrdnjama, nacistički simpatizer. „Osjećamo da smo djelovali ispravno i odgovorno u javnom interesu. Fotografiju smo stavili u odgovarajući povijesni kontekst. Ne mislim da smo je zlorabili, izjavio je Stig Abella“, urednik The Suna. (HYPERLINK "http://vijesti.hrt.hr/292627/nacisticki-pozdrav-kraljice-elizabete-ii-iz-1933-godine")
http://www.reporter.si/sites/default/files/styles/naslovna_znotraj_prispevka/public/datoteke/slike/naslovne/2015/7/19/elizabeta-naci-sun.jpg?itok=5weEMrce
• Trojica crvenih ministara vrše nedopustivi pritisak na pravosuđe. Orjunaši Ranko Ostojić i Orsat Miljenić i neoliberalist Boris Lalovac. Ministar financija najavljuje istrage, što je klasični pritisak na suce. To je u suprotnosti s Poglavljem 23 s kojim je Hrvatska ušla u Europsku uniju. O pritiscima na sudstvo predsjednik Županijskoga suda u Zagrebu Ivan Turudić kaže: „Trojica ministara svojim izjavama i komentarima postupka vrše pritisak na pravosudnu vlast. Riječ je o članovima Vlade Zorana Milanovića koji obnašaju najvažnije funkcije, iz čega proizlazi da oni zapravo izražavaju stav Vlade, a ne samo svoj osobni. Lalovčeva poruka jasna, a interpretacija nije ključna u cijeloj situaciji. Ostojiću bi bilo dobro kada bi pročitao odluku Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Peša i da vidi kako se takvo komentiranje smatra izravnim pritiskom na sudstvo“. I za napad ministra Medvjedića Miljenića na institut jamčevine Turudić kaže: „Jamčevina je uvedena 2009. godine i od tada funkcionira u praksi. Koliko znam, radna skupina koju je za izmjene Zakona o kaznenom postupku osnovao ministar pravosuđa nije dobila uputu da preispita i predloži izmjene odredbi o jamčevini. Obična je insinuacija tvrdnja da samo bogati uz pomoć jamčevine izlaze iz istražnog zatvora. Navodi da se dnevno određuju iznosi i od 5000 kuna, te da se visina jamčevine određuje prema imovnom stanju okrivljenika. Sud se rukovodi isključivo odredbama Zakona o kaznenom postupku“.
 
• CIJELA HRVATSKA U CRVENOM, pisalo je u subotu 18. srpnja 2015. na teletekstu pocrvenjene Radmanovizije. Istina, u tekstu nema riječi o crvenoj boji – jer se ljude strašilo s visokim temperaturama toga subotnjeg dana – ali je tim potezom pokazana moć onih koji Hrvatsku žele i sve čine da ju jugokomunistički pocrvene.
• Nakon poraza Hajduka u prvoj utakmici u Kopru od tamošnjeg prvoligaša s 3:2, naslov u Slobodnoj Dalmaciji »Odzvanjala je koperska Bonifika: Torcidina pjesma odvela bijele u pozitivu« nije imao veze sa stvarnošću. Ne zato što se ne piše „koperska“, već koparska, nego zato što poraz nije niti će ikad biti – pozitiva!
 
• Digla se kuka i motika na one koji su malo priprijetili četniku Aleksandru Vučiću. Budući je bio pravi četnik s puškom u ruci tijekom agresije Srbije na Hrvatsku i BiH nije ni trebao dolaziti u Srebrenicu. I zato je dobro došla snimka iz opkoljenog Sarajeva gdje Vučić s Radovanom Karadžićem gađa Sarajlije. S njima je bio i današnji predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Svi Srbi na okupu!
 
• Južnoafrički medij All Africa javlja o posjetu Adis Abebi hrvatske šefice diplomacije i napominje kako je domaćin Vesne Pusić, dr. Tedros Adhanom, etiopski ministar vanjskih poslova, „pohvalio uspjeh Hrvatske i izrazio spremnost Etiopije da uči iz hrvatske priče o uspjehu“. U tekstu nije rečeno tko je ovo podvalio Adhanu.
 
• Hrvatska je formalno zatražila od Australije da izruči drugog optuženog ratnog zločinca radi suđenja za optužbe o počinjenju ratnih zločina povezanih s ubojstvom triju civila 1991. godine. Radi se o Predragu Japraninu iz Melbournea koji je rođen u Sisku i optužen je za smaknuće triju civila u blizini Petrinje u studenome 1991. Kao pripadnik srpske paravojne postrojbe usmrtio je Marijana Šiftara, Milana Krnjaića i Branka Kovačevića. Japranin se odselio u Australiju 2000., gdje je ubrzo nakon toga stekao australsko državljanstvo. I on i njegova obitelj uporno tvrde da je Japranin tijekom boravka u Hrvatskoj bio samo vojnik Jugoslavenske narodne armije.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Pomirbena poruka za Božić i Novu 2024. godinu Mile Bobana iz Austina u Teksasu

hrvatski-fokus

Ključna veza između Šavorića i Plenkovića

hrvatski-fokus

Plenković sa svim Hrvatima ratuje, a dodvorava se Pupovcu i Srbima

hrvatski-fokus

Živi zid sklopio Rimske ugovore broj 2!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više